U organizaciji Muzeja Domovinskog rata u Splitu u tijeku su Večeri dokumentarnog filma o Domovinskom ratu. Večeras u 18 sati u kinu Cineplexx u splitskom City Centeru One upriličit će se premijera dokumentarnog filma 'Magistrala ratnog zločina – logor Negoslavci'.
Redateljica i scenaristica filma je Gordana Pintarić, autor serijala Ivan Turudić, produkciju potpisuje Hrvatski domoljubni film, a producent je Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora Splitsko-dalmatinske županije.
Dokumentarni film 'Magistrala ratnog zločina – logor Negoslavci' donosi autentična svjedočanstva hrvatskih branitelja i civila zatočenih u srpskom koncentracijskom logoru u Negoslavcima 1991. godine te rasvjetljava događaje koji su se ondje odvijali.
Zašto Negoslavci? Film uvodi gledatelje u rane devedesete godine, dokumentaristički prikazuje politička previranja i objašnjava okolnosti koje su prethodile početku velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, odnosno političke i ideološke pritiske na pripadnike nesrpskih nacionalnosti.
Krajem kolovoza započeo je opći napad na grad. Puna tri mjeseca hrvatski branitelji odolijevali su danonoćnim napadima i pokušajima osvajanja Vukovara. Jedina komunikacija za opskrbu hrvatskih branitelja, 'Kukuruzni put', bila je presječena. U gradu se nalazilo više od 15.000 civila.
Protagonisti filma opisuju okolnosti napada na Vukovar, stradavanje svojih mjesta te vlastite životne sudbine. Povezivanjem njihovih priča dolazimo do ishodišne točke – mjesta Negoslavaca.
Kronološkim slijedom, uz arhivske materijale i svjedočanstva, film progovara o koncentracijskom logoru Negoslavci. Objašnjava značenje pojma 'tranzitni logor', razloge dovođenja zarobljenih hrvatskih branitelja i civila u Negoslavce te ono što se s njima ondje dalje događalo.
Dinamičnim slijedom gledatelji dolaze do konkretnih podataka o tome gdje su hrvatski branitelji i civili bili zatvarani, tko ih je dovodio, tko ispitivao te tko ih je i kamo odvodio.
Arhivskim materijalima potkrijepljen je podatak da je kroz srpski koncentracijski logor Negoslavci prošlo oko tisuću zarobljenih hrvatskih branitelja i civila. Uz podatak da su u Negoslavcima 1991. godine, prema popisu stanovništva, živjela 1682 stanovnika, jasno se može zaključiti da su se u tom trenutku ondje nalazile i jake snage JNA, pripadnici Teritorijalne obrane te dobrovoljci iz Srbije.
Film arhivskom građom i iskazima svjedoka dokumentira činjenice i pojašnjava okolnosti događaja. Njegova kulminacija otkriva podatak da je od približno tisuću zatočenika, odnosno logoraša, ubijeno više od 300 osoba. Većina ubijenih pronađena je u masovnoj grobnici kod sela Berak, dok se dio osoba i dalje vodi kao nestao.
Film integralnim pristupom prikazuje i aktualno stanje u potrazi za nestalima iz Domovinskog rata, velike napore i zalaganje Ministarstva hrvatskih branitelja te civilnih udruga zatočenih i nestalih, kao i pokušaje pojedinaca da pronađu mjesta na kojima počivaju posmrtni ostaci njihovih najmilijih.
Humanitarno pitanje koje se provlači kroz cijeli film jest kako doći do podataka, svjedoka i drugih materijalnih dokaza koji bi pomogli u pronalaženju nestalih osoba iz Domovinskog rata.
Što znači biti logoraš? Svaka osoba koja je protupravno lišena slobode, pod prisilom odvedena, zatvorena i zlostavljana jest logoraš. Jesu li i nestale osobe bile logoraši? Jesu. Ovo je priča o logorašima koji su bili zatočeni u Negoslavcima.
O nastanku dokumentarnog filma, svjedočanstvima, važnosti očuvanja sjećanja na Domovinski rat te ulozi manifestacije 'Večeri dokumentarnog filma o Domovinskom ratu'Muzeja Domovinskog rata u Splitu u prenošenju povijesnog iskustva mlađim generacijama razgovarali smo s Ivanom Turudićem, autorom serijala 'Magistrala ratnog zločina'.
Što Vas je potaknulo na snimanje ovog dokumentarnog filma i koliko je bilo zahtjevno istražiti i filmski oblikovati obrađenu temu?
– Ovo je peti nastavak dokumentarnog serijala pod nazivom 'Magistrala ratnog zločina'. Kroz svaki nastavak nastojimo dokumentirati sudbine ljudi, svjedočanstva i stradanja koja ne smiju pasti u zaborav. Ipak, želim posebno naglasiti da je humanitarna dimenzija našeg rada, a prije svega potraga za nestalim osobama, uvijek iznad samog filma. Film je sredstvo kojim čuvamo istinu, ali i podsjećamo na obvezu da se ne odustane od potrage za onima čija je sudbina još uvijek nepoznata.
Na snimanje dokumentarnog filma 'Magistrala ratnog zločina – logor Negoslavci' potaknula nas je potreba da se sačuva istina o patnji ljudi koji su prošli kroz zatočeništvo, poniženja, zlostavljanja i nečovječne uvjete u srpskom koncentracijskom logoru Negoslavci. Smatrali smo da njihove sudbine ne smiju ostati zaboravljene niti njihove patnje prepuštene vremenu.
Istraživanje je bilo iznimno zahtjevno, ne samo zbog prikupljanja dokumentacije i svjedočanstava nego i zbog emocionalne težine svega što smo slušali. Svako svjedočanstvo nosi svoju bol, a iza svakog imena nalazi se ljudska sudbina. Posebno je teško bilo slušati žene i muškarce koji su, nakon svega što su proživjeli, ponovno morali prolaziti kroz najteže trenutke svojih života kako bi njihova patnja ostala zabilježena.
Naš je cilj bio njihovoj patnji dati glas i dostojanstvo koje zaslužuje, ali i poslati jasnu poruku da nijedna žrtva ne smije biti zaboravljena te da potraga za istinom, kao i za nestalima, mora trajati sve dok se ne rasvijetli sudbina svakoga od njih.
Postoji li neka posebna priča, sudbina ili svjedočanstvo koje Vas je posebno dirnulo tijekom rada na dokumentarnom filmu?
– Teško je izdvojiti samo jednu priču jer je svako svjedočanstvo posebno i svaka sudbina nosi svoju tragediju. Najviše nas je pogađala činjenica da su ljudi – djeca, žene i muškarci – u logoru bili izloženi fizičkom i psihičkom nasilju, ponižavanju, strahu, neizvjesnosti i potpunom oduzimanju ljudskog dostojanstva.
Posebno su potresna svjedočanstva logorašica, čija je patnja često ostajala skrivena, prešućena ili nedovoljno istražena. Njihova bol, strah i poniženje ne mogu se izmjeriti riječima. Jednako tako, svjedočanstva muškaraca koji su preživjeli zatočeništvo govore o iskustvima koja ostavljaju trajne posljedice na čovjeka.
Ono što nas je najviše dirnulo jest snaga preživjelih da nakon toliko godina ponovno progovore o onome što su prošli. Njihova svjedočanstva nisu samo osobna sjećanja nego i trajno upozorenje te obveza svima nama da se takva patnja nikada ne zaboravi.
Smatrate li da su neke važne teme iz Domovinskog rata još uvijek nedovoljno istražene i zastupljene u hrvatskom dokumentarnom filmu?
– Svakako. Smatramo da još uvijek postoje brojne nedovoljno istražene i predstavljene teme iz Domovinskog rata, a posebno sudbine zatočenika u srpskim koncentracijskim logorima i njihova stradanja. Patnja logorašica i logoraša, njihova svjedočanstva i posljedice koje je zatočeništvo ostavilo na njihove živote zaslužuju mnogo veću pozornost.
Posebno je važno govoriti o ženama koje su prošle kroz logorska mučenja i poniženja te o nevinoj djeci. Njihova iskustva često su ostajala u sjeni drugih ratnih događaja, a upravo je zato važno da se i njihova istina zabilježi, dokumentira i prenese budućim generacijama.
Dokumentarni filmovi imaju važnu ulogu u tom procesu jer čuvaju autentična svjedočanstva ljudi koji su preživjeli strahote rata. Vrijeme prolazi, a svjedoka je sve manje. Zato je naša odgovornost da njihove priče zabilježimo dok još imamo priliku čuti ih iz prve ruke.
Koliko su manifestacije poput 'Večeri dokumentarnog filma o Domovinskom ratu' Muzeja Domovinskog rata u Splitu važne za očuvanje sjećanja na Domovinski rat i prenošenje povijesnog iskustva mlađim generacijama?
– Takve manifestacije iznimno su važne jer omogućuju da se istina o Domovinskom ratu prenosi kroz autentična svjedočanstva ljudi koji su ga proživjeli. Posebnu vrijednost imaju projekcije filmova koji govore o sudbinama logoraša jer publika tada ne upoznaje samo povijesne događaje nego i ljudsku stranu rata – bol, strah, patnju i borbu za dostojanstvo.
Važno je da mlađe generacije razumiju kako iza povijesnih činjenica i brojki stoje stvarni ljudi, njihove obitelji i životi koji su zauvijek promijenjeni. Logorašice i logoraši nisu samo dio povijesti. Oni su ljudi koji i danas nose posljedice onoga što su proživjeli.
Zato su ovakve manifestacije mjesta sjećanja, učenja i odgovornosti. One nam pomažu da ne zaboravimo i da budućim generacijama ostavimo istinu kao trajno svjedočanstvo.
Što biste poručili publici i zašto ne bi trebala propustiti projekciju Vašeg dokumentarnog filma?
– Pozivamo publiku da pogleda dokumentarni film 'Magistrala ratnog zločina – logor Negoslavci' otvorena srca i s poštovanjem prema svim ljudima čija su svjedočanstva dio ovog filma.
Ovaj film nije samo priča o jednom logoru. To je priča o ljudskoj patnji, strahu, poniženju i borbi za preživljavanje. To je priča o djeci, ženama i muškarcima kojima je oduzeta sloboda, koji su prošli kroz teška stradanja i koji i danas nose sjećanja na proživljeno.
Željeli smo da njihovi glasovi ne utihnu, da njihova patnja ne bude zaboravljena i da njihove sudbine ostanu trajno zabilježene. Ne možemo promijeniti ono što su prošli, ali možemo učiniti da njihova svjedočanstva ostanu sačuvana.
Kroz naš rad i aktivnosti nastojimo sačuvati istinu o Domovinskom ratu, ali i nastaviti ono što s pravom nazivamo posljednjom bitkom Domovinskog rata – potragom za nestalima. Sve dok se ne pronađe svaki nestali hrvatski branitelj i civil, naša odgovornost i obveza ostaju neispunjene.
U nastavku pogledajte kratki promotivni video dokumentarnog filma.
