Splitska pjevačica Andrea Šušnjara kao gošća nove epizode video-formata '5 Minutes Left', autora Kristijana Jalšića, u simulaciji svojih posljednjih pet minuta života otvoreno je govorila o smrti, vjeri, bolesti, obitelji i životnim odlukama koje su je oblikovale.
Već na početku razgovora priznala je da se danas smrti boji više nego prije. Kako je kazala, s godinama je taj strah postao izraženiji iako čvrsto vjeruje da smrt nije kraj te da nakon života postoji raj za one koji su živjeli čestito.
Govoreći o vjeri, priznala je da je kao mlađa često propitivala Boga i pitala se zašto joj se događaju teške stvari, pogotovo kada je osjećala da se trudila biti dobra osoba. Danas na to gleda potpuno drugačije.
'Na kraju opet shvatim da postoji razlog za sve i mislim da On ima neki bolji plan koji možda ja u ovom trenutku ne mogu razumjeti', izjavila je.
Jedno od najtežih razdoblja njezina života bila je borba s rakom. Upravo tada, kazala je, doživjela je najveću promjenu i prvi put osjetila koliko joj vjera znači.
'Imala sam direktne i iskrene razgovore s Bogom i to me jako približilo. Da nije bilo toga, ne bi me danas bilo ovdje', istaknula je.
Otkrila je i kako je kroz život puno patila, možda čak i više nego što je bilo potrebno, ali danas vjeruje da čovjeka upravo patnja može učiniti snažnijim i pomoći mu da drugačije gleda na život.
Posebno emotivan dio razgovora odnosio se na njezino odrastanje. Bez uljepšavanja rekla je da, kada bi mogla birati, ne bi ponovno odabrala obitelj u kojoj je odrasla. Odrastanje u disfunkcionalnoj obitelji, razvod roditelja i brojne teške okolnosti, prema njenim riječima, obilježili su joj djetinjstvo.
'Da nije bilo moje bake, možda danas ne bih bila ovdje', konstatirala je.
Ipak, smatra da ju je upravo takvo odrastanje pretvorilo u borca.
'Sve što sam prošla učinilo me jakom osobom', kazala je.
Na pitanje jesu li svi ljudi u dubini duše ranjena djeca odgovorila je potvrdno te kazala kako upravo zbog toga često pokušava pronaći razumijevanje za tuđe postupke. Vjeruje da mnoge loše odluke proizlaze iz rana koje ljudi nose još od djetinjstva.
Govoreći o oprostu, napomenula je da je uspjela oprostiti ljudima koji su je povrijedili, ali da je najteže bilo oprostiti samoj sebi. Potvrdila je i da je oprostila vlastitom ocu.
Razgovor se dotaknuo i njezine glazbene karijere. Na pitanje je li se tijekom godina provedenih u Magazinu osjećala kao da gubi sebe uzvratila je potvrdno.
'To u jednom trenutku više nisam bila ja', izjavila je.
Objasnila je kako više nije mogla umjetnički napredovati na način na koji je željela te da je morala slušati druge umjesto vlastitog osjećaja.
Danas dio svog vremena posvećuje humanitarnom radu s djecom bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Kazala je kako ih duboko razumije jer je i sama kao dijete prolazila kroz slične osjećaje te upravo zato želi biti osoba koja će im pružiti podršku i osjećaj sigurnosti.
Na pitanje može li išta zamijeniti očinsku ljubav kazala je kako može. Istaknula je kako je upravo Bog bio onaj oslonac koji joj je pomogao prebroditi najteža životna razdoblja.
U posljednjim sekundama razgovora nije održala veliki govor. Umjesto toga, svima je uputila kratku, ali snažnu poruku.
'Volim vas' poručila je.
