Nakon što je brački ribar iz mreže pune ribe spasio dupina, gotovo identična situacija dogodila se koji dan kasnije između otočića Proizda i otoka Visa kada je veloluški ribar Hrvoje Kočka, član posade plivarice Goran, napravio istu stvar. U njegovu su se mrežu zaplela čak četiri dupina, tri su uspjela pokidati mrežu i pobjeći, ali je četvrtog iz mreže morao spašavati on. Kako je ispričao za Južni.hr, iako je godinama na koči, ovo mu je prvi put da je spašavao dupina.
'Ovo mi je prvi put da spašavam dupina, iako nije rijetkost da se zapletu u mreže. Najčešće ih uspiju pokidati i pobjeći. Sve je počelo kada su u mrežu uletjela četiri dupina. Tri su vrlo brzo pokidala mrežu i spasila se, ali jedan je ostao stisnut među ribom i nije mogao izaći. U meni je jednostavno proradio instinkt i skočio sam u more pomoći mu', ispričao je.
Na šaljivo pitanje je li ga vodio instinkt da spasi dupina ili mrežu, kroz osmijeh je odgovorio - i jedno i drugo.
Spašavanje nije bilo jednostavno. Dupin je u početku pružao otpor i pokušavao se osloboditi.
'Pokušao sam ga izvući, ali nisam uspio iz prvog pokušaja jer je radio kontru. U jednom trenutku zaronio je i lagano me kljunom dotaknuo po bedru. Tada sam ga nekako pogladio po kljunu i polako počeo izvlačiti. Mislim da sam ga upravo tada pridobio jer se smirio', rekao je.
Ostatak posade s broda mu je pomagao. Odgovorio je i na pitanje je li osjećao strah.
'Ne bih rekao strah, više adrenalin. Bila je to mala doza adrenalina i svijest da treba reagirati brzo. Morali smo djelovati brzo jer postoji mogućnost da se dupin uguši kada ostane zarobljen među zbijenim jatima ribe u mreži. Potreban mu je prostor za kretanje i izlazak na površinu. Ribe su me grickale, ali akcija je bila uspješna i sve je prošlo bez ozljeda za mene i za dupina', rekao je.
Posebno mu je ostao u sjećanju trenutak kada se životinja napokon umirila.
'Bio je vrlo nemiran i pokušavao pronaći izlaz. Kad sam ga dotaknuo, smirio se kao da je osjetio zašto sam tamo. Vjerujem da životinje ponekad osjete više nego ljudi. Imao sam osjećaj da mi je počeo vjerovati i tada sam ga uspio prebaciti preko mreže na slobodu. Nevjerojatan osjećaj, teško ga je opisati. Najljepši trenutak bio je kada se dupin ponovno pridružio svojoj skupini. Nakon toga su plivali ispred našeg broda, skakali iz mora i ispuštali svoje karakteristične kliktajuće zvukove. Gotovo kao da su nam zahvaljivali', zaključio je ribar za Južni.hr.
