Nakon što je svoj glazbeni put započela pjesmom 'Kraljeva princeza', kojom je progovorila o identitetu ljubljenoga Božjeg djeteta, Splićanka Dominika Merćep predstavlja novu duhovnu pjesmu 'Reci da Isusu'. Ovoga puta poruka je sadržana već u samome naslovu: svakoga dana iznova odlučiti Kome želimo povjeriti svoj život.
Dominika, majka petero djece, supruga Bože i članica splitske karizmatske zajednice svetog Ivana od Križa, prvom je pjesmom zakoračila u dotad potpuno nepoznato područje glazbenoga stvaralaštva. Kraljeva princeza nastala je iz osobnog iskustva molitve i predanja, a njezina središnja poruka bila je spoznaja vlastitoga identiteta kao ljubljenoga Božjeg djeteta. Nova pjesma na određeni način nastavlja ondje gdje je prva stala: nakon spoznaje tko smo, dolazi pitanje kako s tom spoznajom živjeti svaki novi dan.
Da će nakon 'Kraljeve princeze' nastati još jedna pjesma, Dominika nije očekivala. Bila je uvjerena da je prva bila jedno posebno nadahnuće i da time njezina autorska priča završava.
'Mislila sam: Bože, nadahnuo si me jedanput, jer ja realno nemam nikakav talent za to. Mislila sam da je to - to', prisjeća se.
No jedne večeri, ponovno kod kuće, iznenada joj je došao dio nove pjesme.
'Odjednom mi je refren izašao iz srca i znala sam da je to refren. Nekako mi je u srce došlo i da će ova druga pjesma biti baš plesna, vesela. Od te početne ideje tekst se razvijao postupno, 'mic po mic', dok nije nastala cijela pjesma. Već u tom prvom trenutku znala sam i da uz nju želi
koreografiju', kaže ona.
Glazbu za 'Reci da Isusu' potpisuje Franjo Kraljević, dok su aranžman zajednički oblikovali Franjo Kraljević i Gabrijel Prusina.
Isus kao suputnik svakodnevice
'Reci da Isusu' govori o vjeri koja nije odvojena od svakodnevice. Isus u pjesmi nije netko komu se čovjek okreće samo u posebnim trenutcima, nego suputnik s kojim prolazi ono sasvim obično: susrete, obveze, poteškoće, odnose s drugim ljudima i male odluke od kojih je sastavljen jedan život.
U pozadini vedroga ritma nalazi se jednostavna sigurnost da 'Kralj' ostaje uz čovjeka.
'On te voli, on te ljubi, baš takvog kakav si', govori pjesma, ne obećavajući pritom život bez teškoća. Naprotiv, pojavljuju se 'oluje' i 'vatra', ali i pružena Kristova ruka kao slika povjerenja da se kroz njih ne prolazi sam.
Na tom se tragu pojavljuju i djeci bliske biblijske slike. Poziv na Davidovu hrabrost govori o pouzdanju u Boga onda kada se čovjek susretne s nečim što ga nadilazi, dok Šimun postaje slika čovjeka koji je spreman biti uz drugoga i pomoći mu nositi teret. Tu su i anđeo čuvar kao 'dar s neba' te Marija, Majka koja moli i bdije.
Vjera koja vodi prema drugome
Upravo zato 'da' Isusu u ovoj pjesmi ne završava na osobnome odnosu čovjeka i Boga. Jedna od njezinih važnih poruka jest zajedništvo, svijest da čovjek nije stvoren da životom prolazi sam, nego da bude upućen na drugoga, da pomaže, ali i da zna primiti pomoć.
U pozadini toga stoje dvije zapovijedi ljubavi: ljubiti Boga svim srcem, dušom i umom te bližnjega kao samoga sebe. Biti poput Šimuna tako postaje vrlo konkretna slika kršćanskoga života: prepoznati kada je nekome pokraj nas potreban oslonac i biti spreman podijeliti njegov teret.
Ta se poruka prirodno prenosi i u animirani videospot. Gledatelj prati jedan dan osobe koja je za svoga životnog suputnika odabrala Isusa, a u protagonistici spota prepoznaje se animirani lik autorice. Kroz svakodnevne situacije pokazuje se da odnos s Kristom nije izdvojen iz života, nego ga prožima, uključujući i način na koji se odnosimo prema ljudima koje susrećemo. Za Dominiku animacija pritom nije samo način predstavljanja pjesme, nego i prostor osobnoga svjedočanstva.
'Baš sam zahvalna Bogu što preko animacije mogu služiti Bogu, prikazati svoj privatni život i svjedočiti te vrijednosti i preko pjesme', ističe.
Scenarij i režiju videospota potpisuje Anita Jurčević, dok su animaciju izradili Jasmina i Lovre iz Zagreba. Poseban element spota je koreografija koju je osmislila Kaja Botica iz Plesnog studia Clique. Ideja da pjesma bude plesna i da pokret bude dio njezine priče pojavila se, prema Dominikinim riječima, već na samome početku nastanka teksta.
Upravo bi koreografija mogla biti posebno zanimljiva najmlađima, kojima je cijeli projekt svojim vedrim ritmom, jednostavnim riječima i animiranim svijetom posebno blizak. Pjesmu tako mogu ne samo poslušati i zapjevati nego i pratiti pokretima.
Jasno izabrati svoj put
Iza vedre i razigrane forme nalazi se i želja da se djeci od najranijih godina približi jasnoća kršćanskih vrijednosti. U svijetu u kojemu im se svakodnevno nude različiti životni putovi, poruka nije usmjerena na osuđivanje onih koji biraju drukčije, nego na svijest o tome što za kršćanina znači odabrati Krista i ostati dosljedan tomu izboru.
Upravo se zato pjesma usredotočuje na ono prema čemu želi voditi: prema Kristu, svjetlu, dobru, Mariji, zajedništvu i vrijednostima koje proizlaze iz Evanđelja. 'Reći da' Isusu tako nije samo lijepa rečenica ni trenutni osjećaj. To je odluka koja se potvrđuje načinom života: hrabrošću kada je teško, povjerenjem kada ne znamo što slijedi i spremnošću da budemo uz drugoga.
'Da' koje se ponavlja svakoga dana
Ako je Kraljeva princeza postavljala pitanje 'Tko sam?', Reci da Isusu kao da postavlja sljedeće: 'Kako ću ga danas slijediti?'. Upravo se u tome dvije pjesme prirodno nadovezuju jedna na drugu. Dok 'Kraljeva princeza' govori o sigurnosti da je čovjek ljubljeno Božje dijete, Reci da Isusu tu spoznaju prenosi u konkretnu svakodnevicu. Slijediti Krista ne znači biti pošteđen 'oluja' i 'vatre', nego znati da kroz njih ne prolazimo sami te pritom ostati otvoreni čovjeku pokraj sebe. To 'da' Isusu zato nije jedna velika odluka donesena jednom zauvijek, nego izbor koji se obnavlja iz dana u dan, u odnosima, teškoćama, radostima i svim malim životnim odlukama. Čovjek ne mora unaprijed znati kamo će ga put odvesti, ali može znati s Kim želi njime ići.
Upravo je takvim predanjem završavala i priča Dominikine prve pjesme.
