Teško je danas zamisliti povijest Splitskog festivala bez 'Galeba i ja' Jedna od pjesama koje su postale simbol Olivera Dragojevića, Zdenka Runjića, ali i dalmatinske glazbe općenito, prvi put je izvedena upravo na splitskim Prokurativama 1975. godine. I tada nije osvojila nijednu od glavnih nagrada.
Oliver Dragojević izveo ju je na Večeri dalmatinskih šansona, a među 12 skladbi prema glasovima publike 'Galeb i ja' završio je tek na osmom mjestu. Vrijeme će pokazati koliko se festivalska publika te večeri 'prevarila'.
Petnaest godina poslije priča se potpuno preokrenula. Kada je žiri sastavljen od čak 666 osoba birao najljepšu pjesmu iz prva tri desetljeća Splitskog festivala, upravo je 'Galeb i ja' osvojio prvo mjesto. Pjesma koja 1975. nije bila ni među favoritima postala je najljepša pjesma dotadašnje festivalske povijesti.
A zanimljiva je i priča o njezinu nastanku. Ideja se rodila na splitskim Firulama, gdje je Zdenko Runjić šetao sa sinom Borisom, tada učenikom prvog razreda osnovne škole. Puhalo je jugo, galebovi su se okupljali na plaži, a upravo je Boris ocu predložio da napiše pjesmu o galebu.
Runjić je ideju prenio pjesniku Tomislavu Zuppi. Galeba je zamislio kao simbol slobode, kao biće koje može poletjeti i ostaviti sve iza sebe, nasuprot čovjeku koji ostaje na zemlji opterećen vlastitim brigama. Zuppa mu je nekoliko dana poslije poslao tekst, ali Runjića isprva nije oduševio.
Tek nakon više od mjesec dana ponovno ga je uzeo u ruke. S Festivala dalmatinskih klapa u Omišu tražili su od njega novu skladbu pa je sjeo za klavir i počeo uglazbljivati Zuppine stihove. Što ih je više svirao, više mu se tekst sviđao. Glazbu je, prema priči o nastanku pjesme, napisao za samo dvadesetak minuta.
I 'Galeb i ja' zapravo je trebao završiti u Omišu. Runjićeva prvotna zamisao bila je klapska pjesma. No onda ju je čuo Oliver. Kada mu je Runjić rekao da je namijenjena Omiškom festivalu, Oliver je odgovorio danas već legendarnom rečenicom: 'Ma kakav Omiš, ovo ja pivam!'.
Tako je 'Galeb i ja' stigao na Splitski festival, a upravo će ta pjesma označiti jednu od najvažnijih prekretnica u suradnji Olivera i Runjića. Runjić je u to vrijeme mijenjao vlastiti skladateljski rukopis. Odmaknuo se od snažnijih, ‘herojskih’ pjesama prema intimnijoj i komornijoj pop-glazbi, a u Oliverovu glasu pronašao je idealnog izvođača za taj novi senzibilitet. Kako je sam Runjić poslije opisivao tu promjenu dok su drugi pjevači 'vikali', Oliver je pjevao ispod glasa. 'Galeb i ja' postao je simbol tog novog glazbenog smjera.
Glazbu za 'Galeb i ja' potpisuje Zdenko Runjić, stihove Tomislav Zuppa, aranžman Stipica Kalogjera, a Oliverova interpretacija pretvorila ju je u jednu od najprepoznatljivijih dalmatinskih pjesama.
Pola stoljeća nakon njezina nastanka 'Galeb i ja' ponovno se vraća tamo gdje je prvi put predstavljen publici na Splitski festival. Ovoga puta kao dio večeri 'Nocturno', posvećene stvaralaštvu Zdenka Runjića.
- Runjić i Oliver kombinacija je mog glazbenog odrastanja, ne mogu opisati koliko mi znači ovo večeras, pred ovom publikom, Splitom, ja mali pjevač iz Rijeke. Dao sam dušu i srce, nadam se da vas nisam razočarao. Velika mi je bila čast - kazao je Tolja.
Poslušajte kako je izveo Marko Tolja u pratnji publike na Prokurativama.
