Povodom pedesete obljetnice povijesnih zbivanja koja su trajno obilježila noviju hrvatsku povijest, u dvorani 'Vinko Draganja' Dominikanskog samostana u Splitu održan je znanstveni okrugli stol pod nazivom '50 godina kasnije – Zvonko i Julienne Bušić: Povijesna rasprava o jednom vremenu i njegovim akterima 1976. – 2026.'. Organizatori ovoga znanstvenog skupa bili su Hrvatska udruga Benedikt i Ogranak Matice hrvatske u Zadru.
Skup je organiziran točno pola stoljeća nakon što je skupina hrvatskih političkih emigranata, predvođena Zvonkom Bušićem, 10. rujna 1976. izvršila otmicu američkog putničkog zrakoplova. Uvodnu riječ održao je Radoslav Zaradić, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt, koji je na samom početku podsjetio kako se susret održava u sjeni trinaeste obljetnice smrti Zvonka Bušića (1. rujna) te nedavnoga odlaska njegove supruge Julienne Bušić (21. svibnja), zbog čega je skup započeo minutom šutnje. Posebno je pozdravio obitelj pokojnog Zvonka Bušića koja je prisustvovala događaju.
U ime Splitsko-dalmatinske županije pozdrav je uputio pročelnik Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava Damir Gabrić, a u ime grada Splita pročelnica Upravnog odjela za kulturu, baštinu i turizam dr. Silvana Burilović Crnov.
U svojem izlaganju Zaradić je naglasio kako sama otmica zrakoplova nije bila cilj akcije, nego sredstvo kojim su njezini akteri nastojali privući međunarodnu pozornost na hrvatsko pitanje. Jedini zahtjev otmičara bila je objava teksta Deklaracije, autora Brune Bušića, na naslovnicama pet vodećih svjetskih dnevnih tiskovina uz distribuciju letaka iznad više sjevernoameričkih i europskih gradova, nakon čega su se otmičari u Parizu mirno predali.
Analizirajući sadržaj Deklaracije, napisane pod pseudonimom 'Vrhovnog zapovjedništva', Zaradić je istaknuo kako se dokument pozivao na Opću deklaraciju UN-a o ljudskim pravima iz 1948. godine i pravo na nacionalno samoodređenje. U dokumentu se ukazivalo na ekonomski kolonijalizam te kulturni i jezični etnocid. Deklaracija je istodobno nudila viziju slobodne Hrvatske izvan vojnih i političkih blokova, naglašavajući da borba nije usmjerena protiv srpskog naroda nego protiv beogradskog poretka.
Osvrćući se na pravni epilog i tragičnu pogibiju njujorškog policajca Briana Murrayja, Zaradić je podsjetio na drugostupanjsku presudu Žalbenog suda SAD-a za Drugi okrug od 30. listopada 1978., kojom su optuženi osuđeni za zračno piratstvo i zavjeru, napomenuvši da američko zakonodavstvo tada još nije poznavalo današnju zakonsku definiciju terorizma. Posebno je citirao nekoliko izjava i pisama okružnog suca Johna R. Bartelsa u kojima je izričito naveo da bračni par Bušić ne smatra teroristima te da je naknadna odluka o odbijanju otpusta bila neuobičajeno i nepotrebno oštra.
Prvo znanstveno izlaganje pod naslovom 'Percepcija slučaja Zvonka Bušića (1976. – 2008.): između Jugoslavije, SAD-a i Hrvatske' održala je dr. sc. Andrijana Perković Paloš s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, autorica knjige Vlada demokratskog jedinstva. Njezina se analiza temeljila na osobnim arhivima Julienne Eden Bušić i Tihomira Bušića (SDB dokumentacija, tisak) te diplomatskim telegramima iz zbirki WikiLeaks i Office of the Historian.
Dr. sc. Perković Paloš prikazala je odnos jugoslavenskog režima prema političkom nasilju, usporedivši ga s odbijanjem izručenja međunarodnog bjegunca Ilicha Ramireza Sancheza 'Carlosa' Njemačkoj nakon Münchena 1972. S druge strane, SAD je potporu neovisnosti Jugoslavije smatrao branom od sovjetskog utjecaja, pa su memorandumi iz 1977. i 1978. potvrdili američku distanciranost od hrvatske emigracije i namjeru da se predsjedniku Titu dokaže odlučnost u kažnjavanju.
Izlaganje je obuhvatilo analizu brojnih pisama utjecajnih pojedinaca u SAD-u koji su se zalagali za uvjetni otpust ili premještaj Zvonka Bušića u Hrvatsku – od suca Bartelsa (1989., 1991., 1992.), voditelja pokreta za prava osoba s invaliditetom Evana Kempa (1993.), senatora Marka O. Hatfielda (1993.), bivšeg predsjednika B’nai B’ritha Tommyja Baera (1999.), umirovljenog veleposlanika Thomasa P. Meladyja (2006.) te čikaškog kardinala Francisa Georgea (2006.). Kempovo pismo iz 1993. godine otkrilo je da su visoki izvori potvrdili kako je pritisak jugoslavenske vlade bio čimbenik od izrazito velike važnosti pri odbijanju otpusta.
Autorica je ukazala i na selektivnost i nedosljednost američke politike kroz presedane premještaja komunističke aktivistice Silvije Baraldini 1999. te ublažavanje kazni i oslobađanje pripadnika portorikanske paravojne skupine FALN u kolovozu i rujnu 1999. pod predsjednikom Billom Clintonom. U završnom dijelu izlaganja prikazane su službene inicijative hrvatskih vlasti (Sanader 1993., Tuđman 1994. i 1996., Vlada RH 1995., oporba 1999., Tomčić 2003., kardinal Bozanić 2008.) te građanske akcije pod vodstvom dr. Tihomira Bušića, poput peticije s 200.000 potpisa prikupljenih 1996. godine na splitskoj Pjaci, pisma općinskih sudaca u Splitu predsjedniku Tuđmanu te prosvjeda pred američkim veleposlanstvom u Zagrebu 2002., sve do Bušićeva izlaska na slobodu 2008. godine.
Drugo izlaganje pod naslovom 'Više od otmice: Julienne i Zvonko Bušić u tajnim dokumentima iz hladnog rata' održao je dr. sc. Luka Knez s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, autor monografije Slučaj Mlinar i tajnik zadarskog Ogranka Matice hrvatske.
Dr. sc. Knez smjestio je događaje u hladnoratovski okvir prioriteta Zapada – održavanja Jugoslavije ('keeping Tito afloat') nakon razlaza Tita i Staljina 1948. godine. Na temelju arhivskoga gradiva SDS-a RSUP-a SRH i obavještajnih izvora, Knez je rekonstruirao početak obavještajne obrade nad Zvonkom Bušićem 1969. godine preko suradnika pod šifrom 'Putnik' te u okviru akcije 'Klek'.
Predavač je iznio detalje o akciji iz studenog 1970. kada je Julienne Bušić bacala letke s nebodera u Zagrebu, nakon čega je bila pritvorena te je imala zaštitu Generalnog konzulata SAD-a. Prikazano je i razdoblje boravka u Austriji 1971. pod opsežnim nadzorom austrijskog STAPO-a i jugoslavenske službe te protjerivanje iz Salzburga u listopadu 1971. Knez je naglasio kako su stvarni motiv odlaska u SAD i same otmice bili senzibiliziranje javnosti i neposredan strah od likvidacije od strane jugoslavenskih obavještajnih službi.
U analizi same otmice prikazani su dokumenti jugoslavenske akcije 'Let', uključujući depešu saveznog sekretara Franje Herljevića od 11. rujna 1976. koja je zabilježila stvaranje slike o 'vrlo ljubaznim otmičarima koji su prinuđeni skrenuti pažnju svetu'. Iz arhivskih spisa FBI-a i dokumentacije SDS-a izveden je zaključak kako je izricanje visoke kazne bio taktički potez američkih vlasti zbog političkoga pritiska Jugoslavije. Na koncu izlaganja Knez je najavio skorašnji izlazak zbornika znanstvenih radova posvećenih istoimenoj temi i znanstveni skup u Zadru u listopadu ove godine. Okrugli stol pratila je ispunjena dvorana posjetitelja različitih generacija, a nakon izlaganja razvila se i rasprava s brojnim pitanjima i komentarima od strane splitske publike.
