O navijačkoj kulturi, odnosno nekulturi, kao i o aktualnoj priči oko novog Maksimira govorili su komunikacijski stručnjak Thomas Bauer i sportski novinar Tomislav Juranović u novoj epizodi podcasta 'Špica s Macanom'.
Novi vizual maksimirskog stadiona izazvao je val nezadovoljstva u javnosti. Bauer smatra kako je izostanak komunikacije s onima koji će na tribinama boraviti pokazao duboko nerazumijevanje projekta.
'AI softver koji bilježi objave na Facebooku pokazao je omjer od 95 prema 4 posto negativnih reakcija na stadion. Ne bih rekao da je došlo do polarizacije, već do svojevrsnog plebiscitarnog mišljenja da taj stadion, iz ovog ili onog razloga, nije dovoljno dobar da bismo ga financirali. Arhitekti nisu dovoljno istražili mišljenje primarne ciljne skupine, u ovom slučaju Dinamovih navijača, ali i navijača reprezentacije. Da su nas nešto pitali, znali bi da je prvi kriterij udobnost', istaknuo je Bauer u razgovoru s voditeljem Krešimirom Macanom.
Juranović smatra da je način na koji je projekt postavljen dodatno otvorio pitanje povjerenja javnosti.
'Moram priznati da sam ostao zatečen činjenicom da nam je to prezentirano na način kao da je to netko slikao s Nokijom 3310 prije 20 godina. Takav vizual za nešto što se priprema dulje vrijeme bio mi je nevjerojatan', rekao je Juranović.
Dodao je kako je, osim samog izgleda stadiona, potrebno otvoriti i puno šire pitanje - što se uopće planira na prostoru Svetica.
'Najviše govorimo o stadionu, a zapravo bismo trebali govoriti o cijelom kompleksu. Neki od stadiona koji su tamo ponuđeni, mislim, mikrolokacijski jednostavno ne mogu stati. Uz stadion bi trebale ići još dvije dvorane, jedan atletski stadion, pomoćni teren, nova atletska staza, uz postojeći bazen koji je smješten točno u sredini. To je grozomorno puno pitanja nakon kojih bi tek odgovor mogao dati kakav stadion ondje uopće može biti. Zato možda i govorimo da ondje ne može biti veći stadion od 35 tisuća mjesta', naglasio je Juranović.
U javnom prostoru sve se češće nastoji nametnuti narativ kako pobjeda na arhitektonskom natječaju automatski znači i konačnu realizaciju. No, podsjetio je Baure, povijest gradnje dokazuje suprotno.
'Poljud, aktualni Magašev projekt, bio je tek treći na natječaju. Prvi je bio potpuno drugačiji. Vjerujem da svatko tko zna koristiti AI danas može pronaći stotine, možda i tisuće primjera u svijetu gdje prvonagrađeni rad nije realiziran. Zato ne znam zašto se to danas pokušava negirati, u vremenu kada su informacije tako dostupne', naglasio je Bauer.
Govoreći o odnosu prema navijačima, Bauer smatra da njihov društveni ugled nije nastao slučajno, već i iz niza situacija u kojima su, kako je rekao, upozoravali na probleme prije nego što su oni postali tema šire javnosti.
'Navijači imaju određeni ugled, htjeli to neki priznati ili ne, upravo zato što su u nekim stvarima bili ispred vremena i što se više puta pokazalo da su bili na ispravnoj strani. Imate devedesete i priču oko imena Croatia, kasnije i borbu protiv Mamića - navijači su još 2010. govorili o problemima i onome što su smatrali kriminalom u klubu, a tada ih je dio javnosti i medija proglašavao svakakvima. Pet godina poslije Mamić je uhićen u akciji koja, naravno, nije imala veze s navijačima, ali ponovno se pokazalo da su na neke stvari upozoravali puno prije šire javnosti', rekao je Bauer.
Juranović smatra da se u javnosti često govori pojednostavljeno, bez razumijevanja njihove šire društvene uloge.
'Mi imamo jedan veliki problem: navijačku subkulturu shvaćamo iznimno crno ili bijelo. Gotovo da ne postoji sivi moment. Pohvalit ćemo, recimo, Boyse ili Torcidu kada je potres u Zagrebu. Boysi će se skupiti ispred Petrove i pomoći izvući trudnice i novorođenčad. Torcida će se organizirati i gasiti požare oko Splita. Tada su nam heroji. Hvalit ćemo ih i zato što su simbol bunta, pobune i želje za samostalnošću ove države. Međutim, kada dođe do ekscesa, smatramo ih fašistoidnim ograncima', rekao je Juranović.
Problem, upozorio je, nije samo u načinu na koji se navijače opisuje, već i u brzini kojom se o njima šire neprovjerene informacije. Kao primjer naveo je slučaj iz Atene.
'Jedan fake news prati drugi i onda se sve zakovitla do toga da dođemo do nekakve presumpcije kazne, a da prethodno medijski nismo istražili apsolutno sve'.
Kako je podsjetio, prve informacije govorile su da je u sukobu smrtno stradao Grk od noža hrvatskog navijača, odnosno člana Bad Blue Boysa.
'Tek kasnije utvrdilo se da je Grk ubio Grka. Teško je to kasnije pratiti, pogotovo zato što takve vijesti vuku klikove. Na to se nadovežu snimke i informacije s terena koje su neprovjerene i onda nastane potpuni kaos koji je poslije gotovo nemoguće očistiti i isfiltrirati. Doduše, taj filter na kraju dođe do konačne istine, ali tada je to već potpuno nebitno', zaključio je Juranović.
Cijeli podcast dostupan je u nastavku.
