Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
VIDEO Pogledajte kako nono uči svoga unuka da se ne plaši ni pčela ni osa

VIDEO Pogledajte kako nono uči svoga unuka da se ne plaši ni pčela ni osa

Zanimljiva životna lekcija doktora Joška Kalilića

Unuka poznatog splitskog doktora Joška Kalilića jednom je ubola osa i od tada je zbog bolnog iskustva bio vrlo bojažljiv prema osama i pčelama. Srećom, nono mu je sve objasnio na zanimljiv način.

'Imajući mnogo iskustva i sa jednima i drugima, nastojao sam mu dokazati na više primjera da nema nikakvog opravdanog razloga za strah prema njima ako zna nešto o njima i kako postupati s njima.

Naime, pčela voli samo cvjetove, odnosno slatki nektar u njima od kojeg ona pravi med. Nju čovjek ne zanima niti ga smatra neprijateljem, pa njegova blizina u vrtu ili polju kod biljaka sa cvjetovima na kojima se nalaze brojne pčele njih ne plaši, čak ako joj i približite prste ruku do samog njihovog tijela.

Ona će agresivno reagirati samo ako je čovjek pokuša ugroziti na način da je iz neopravdanog razloga stiska između prstiju ili je rukama gnječiti pa je normalno da se pčela, kao i svaka druga životinja, pokuša obraniti - što u njenom slučaju znači ubod svojim žalcem čak i pod cijenu da nakon toga ugine.

Naime, izlaskom žalca pri ubodu izlazi i dio crijeva pčele jer je žalac  pričvršćen za crijeva, što rezultira ugibanjem pčele (za razliku od ose koja može više puta ubosti i pri tome ostati i dalje živa).

Dakle, pčelu treba pustiti da leti od cvijeta do cvijeta, prikuplja nektar i pravi od toga med (pčela je vrlo korisna zbog meda, ali i oprašivanja drugih biljaka). Drugog interesa ona nema. 

Za razliku od pčele, osa je svežder. Voli meso, ribu i sve slatkarije, dakle manje više sve što i čovjek voli. Ipak, i za ose čovjek nije neprijatelj niti je njegova koža poželjna osi (za razliku od krvopije komarca), već samo hrana koju ljudi konzumiraju i koja se nalazi na tanjuru, stolu ili eventualno u malim količinama na prstima ruke. Osa može hodati po ruci čovjeka (čak i licu) bez straha od uboda jer ona samo želi okusiti malo hrane koja je na koži (ima jako razvijen osjet okusa pa brzo doleti kad se služi hrana izvan zatvorenog prostora). Jasno je ako pokažemo prema njoj agresivnost pritiskom ili gnječenjem ona će u samoobrani ubosti. Ose se možemo riješiti laganim pokretom ruke ili za one hrabrije prignječiti je brzim pokretom dvije ruke jer tako brzo ugiba i nema mogućnosti za ubod. Može se lako uhvatiti i pomoću dječje mreže za leptire. Djecu treba učiti da se ne približavaju osinjaku niti ga dirati ili niti ga pokušavati odstraniti. To treba prepustiti starijim i iskusnijim osobama.

Da bih mojeg unuka ohrabrio i uvjerio da nema straha od pčela snimio sam video i poslao na whatsApp da vidi kako pčela hoda po mojoj ruci na koju sam stavio malo meda. Tako sam ga uvjerio da pčelu zanima samo med a ne koža moje ruke i da ona nema nikakvu namjeru da me ubode jer nema ni razloga za to, tim više, što nisam pokazao nikakvu agresiju prema njoj. Drugim riječima, pčele su vrlo miroljubive ako ih pustimo da u miru prikupljaju nektar iz raznih cvjetova. Njih čak niti ne uznemirava naša neposredna blizina jer su u potpunosti koncentrirane na nektar u cvjetovima.

Moj unuk, a vjerujem i mnogi drugi, nakon ovih objašnjenja i videa ne bi trebali imati više toliko straha od pčela i osa', poručio je.

Vaša reakcija na temu