Trogirski gradonačelnik Ante Bilić prokomentirao je izgradnju novog sportskog kompleksa za Europske sveučilišne igre.
'Vlada RH financirat će s osam milijuna eura moderan sportski kompleks, koji će kažu čak 'imati vlastiti izlaz s autoceste' i to u Vučevici, naselju koje po zadnjem popisu stanovništva broji 44 stanovnika, obližnje Dugobabe imaju 126, Korušce 78… Ideja je da ostane na korištenje građanima nakon Europskih sveučilišnih igara 2028., ali nije sasvim jasno kojim građanima.
Najava izgradnje sportskog centra iza Kozjaka u svrhu organizacije ovog natjecanja senzacionalno je predstavljena, no osobno me ostavila s puno upitnika iznad glave.
Dok se očito ide u projekt potpuno van svih tokova Splita i okruženja, istovremeno, ogromno državno zemljište u Divuljama, gdje gravitira preko 60.000 ljudi, s aerodromom par stotina metara dalje, sa svom infrastrukturom, od ceste, vode, struje, kanalizacije - gdje je i Hajduk vidio najveći potencijal za svoj kamp - nitko ne spominje.
Da ne bi bilo da protežiram Trogir, jednako smisleno čini mi se da ovaj centar bude i u Sinju ili u Dugopolju. Djeci u Zagori definitivno trebaju sportske dvorane i tereni te svi uvjeti kakve u razvojnim godinama imaju njihovi vršnjaci iz urbanih sredina, ali treba li im skupi sportski centar koji će se raditi na ho-ruk? Imamo li novca kao Katar, hoćemo li ga razmontirati kad Igre prođu?
Povijest nam može biti učiteljica na dva savršena primjera.
Svi objekti izgrađeni za Mediteranske igre u Splitu i široj okolici do danas se koriste i dali su svoj maksimum.
S druge strane, od šest skupih dvorana koje su se za SP u rukometu izgradile 2009. godine, nijedna nije rentabilna (Spaladium je propao), a nalaze se u gradovima i u teoriji su imale savršene uvjete da zažive da se njima znalo upravljati.
Pitam se - tko će održavati novi kompleks, tko će tamo putovati na treninge, kako će se njime upravljati? Zašto se pored logičnog i povoljnijeg rješenja bira skupi dislocirani projekt? To ne znamo, ali znamo tko će sve to platiti, građani.
Poruka koju nam šalju je očito - kad se hoće - da se u 2,5 godine može napraviti ozbiljan sportski centar, a Lećevicu koja je nulta kategorija prioriteta, rade 20 godina i nema naznake da će je napraviti.
Ta ideja jednostavno ima previše 'ali' i zahtijeva da se u raspravu uključi šira i stručna javnost. Mislim da nam je ovo prava prilika da učimo na vlastitim greškama od ranije, umjesto da se klasično odlučimo na megalomaniju bez rezona, plana i održivosti.
Kao da su vladajući došli impresionirati Dalmaciju listom želja kao što to periodično čine, s projektom kojeg im je iz nekog razloga bitno realizirati. Pristup je već viđen - nerealan, paušalan i neodgovoran prema građanima i stvarnim potrebama. Vidjet ćemo dramu prije zadnjeg roka dovršetka, a onda slavodobitno rezanje vrpce. Nakon toga, manje bitno.
Lećevica neka čeka, a mi ćemo Igre dočekati zatrpani smećem', poručio je.