Bojkotirate li danas trgovine? Splitski ekonomist objašnjava što sve utječe na cijenu proizvoda

Danas je dan općeg potrošačkog prezira prema 'svima onima koji nam sada već uzimaju i dušu kroz svakodnevna povećanja cijena'. Tako su ovaj petak opisali članovi inicijative Halo inspektore koja je inicirala potrošače na jednodnevni bojkot. 

- U petak je Svjetski dan obrazovanja i zato obrazujmo one koji ne razumiju što su to potrošači i što oni žele. Izađimo iz svojih uljuljanih očekivanja u stilu 'bit će bolje'. Ne, neće biti bolje ako se ne angažiramo i aktiviramo. Nemamo što više čekati. I ići selektivno po raznim proizvodima. Idemo 'u glavu'. Odazovite se bojkotu! Taj dan nemojte ići u trgovine. Nemojte ništa kupiti (osim ako baš nije neka hitna situacija). Oduprite se snažnom porivu kupovanja u ime višeg cilja. Neka trgovine budu (polu)prazne u petak, 24. 1. 2025. Za dobro svih nas! - pozvali su iz iz neovisne potrošačke platforme Halo inspektore. 

Teško je pretpostaviti koliko će se građana odazvati, ali društvene mreže 'gore' od reakcija na ideju bojkota. Više ekonomskih stručnjaka je ponovilo kako jednodnevni bojkot neće značajno pogoditi trgovačke lance, ali je u ovoj priči važnije pokazati jedinstvo i revolt potrošača, kao i otvoriti pitanja o kojima se nije puno raspravljalo. Jedno od njih je - što formira cijenu proizvoda?

Pola sata je ekonomist Željko Garača odgovarao samo na to pitanje. No, prije nego što se i mi upustimo u sažimanje njegovog odgovora, Garača je prokomentirao najavljeni bojkot. Smatra je dobro napraviti prvi korak i iskazati nezadovoljstvo potrošača koji imaju potencijalno enormnu snagu da utječu na situaciju na tržištu. Problem je u oblikovanju procesa koji će tu potencijalnu snagu dovesti do odgovarajućih rezultata.

Umirovljeni profesor i nekadašnji dekan splitskog Ekonomskog fakulteta mišljenja je da bi se postigao snažniji efekt ako se bojkotom cilja konkretne proizvode konkretnog proizvođača, i to dugotrajno, pri čemu bi eventualno dobavljači bili prisiljeni sniziti cijene da bi započela prodaja konkretnog proizvoda. Onda bi možda i ostali, koji imaju slične proizvode, morali sniziti cijene kako bi ih prodali.

- To je teorijska spekulacija koja je u Hrvatskoj teško ostvariva jer smo mi malo tržište, pogotovo za velike proizvođače. I to što će neki strani proizvođač tjestenine prodati nešto manje svojih proizvoda u Hrvatskoj, njemu ne znači ništa jer ne želi remetiti ukupne odnose, i on će to lako preživjeti. Dakle, mali smo da bi mogli utjecati na ponašanje velikih - objasnio je.

Također, drži da je ono što se najavljuje kao sljedeći korak već bliže načinu na koji bi se mogao postići određeni rezultat, a to je višetjedni bojkot jednog od trgovačkih lanaca.

- Mislim da jednodnevni bojkot neće naštetiti trgovcima, i da će zapravo možda više naštetiti potrošačima u smislu da će ta jednodnevna akcija napraviti samo malo nereda u maloprodaji, a da će svi manje-više potrošiti novce koje su namjeravali potrošiti, jer se radi o svakodnevnim nabavkama. Neki će to obaviti dan ranije, neki će možda nešto nadoknaditi dan kasnije, a vjerojatno će biti i oni koji će nepripremljeni možda ostati bez osnovnih elemenata koji im trebaju. S obzirom na to da je najavljen bojkot, trgovci će se pripremiti za taj dan i, recimo, pretpostavljam da će naručiti manje količine kruha - rekao je Garača.

U svim ovim pričama, pa i ovoj akciji, dodao je, oštrica je uperena prema trgovcima. Međutim, trgovci su zadnja karika u lancu od proizvođača preko uvoznika, distributera, logističara...

- Imam direktan uvid u poslovanje jednog trgovačkog lanca. Cijene se podižu tek kada im poraste ulazna cijena, a marža je otprilike konstanta, od 30-35 posto, ovisno o vrsti proizvoda. Kod trajnih proizvoda marže su nešto manje, ali ovdje je poanta na hrani koja je kratkog trajanja pa su tu marže nešto veće. Istaknimo i da treba razlikovati maržu od dobiti, jer se iz marže plaćaju radnici, energija, amortizacija. Što se tiče dobiti, kreće se između pet i osam posto - profesor je počeo detaljno obrazlagati pitanje što sve plaćamo u cijeni jednog proizvoda.

Kada je riječ o konkretno jednom proizvodu poznatog brenda kojeg nećemo imenovati, dodao je, cijena po kojoj trgovački lanac nabavlja taj proizvod je tri puta veća od proizvođačke cijene. Dakle, neki proizvodi od proizvođača do trgovačkog lanca, poskupe čak 300 posto.

- Nemam argumenata, ali imam nekih indicija da kod nekih brendova zapravo postoji monopol na dobavu. Postoje oni koji su sklopili ugovor s vanjskim proizvođačem ili vanjskim distributerom, tako da na uvozu imaju monopol nad određenim proizvodom i on je taj koji zapravo diktira cijenu, a svi oni ciljaju na onu cijenu koju su kupci spremni platiti. Koliko god cijena bila veća nego u nekoj drugoj zemlji, ako u Hrvatskoj postoji dovoljan broj kupaca koji su to spremni platiti, proizvod će poskupjeti. Ne vodi se računa o tome da li one najugroženije kategorije stanovništva mogu to platiti - objasnio je Garača.

Dodatno je to pojasnio konkretnim primjerom na cijeni tjestenine. Primjerice, paket poznatog talijanskog brenda tjestenine košta 2,15 eura. Na istoj polici, pored njega je proizvod domaćeg proizvođača koji je 20 kilometara udaljen od Splita, koji isti tip tjestenine prodaje po 2,18 centi.

- Koja je logika da domaći proizvođač prodaje skuplje nego što je poznati svjetski brend? I to nikako ne može biti odluka trgovca. Treći je element te priče što u sljedećem segmentu te iste police, taj isti tip tjestenine drugog talijanskog proizvođača se prodaje po 1,38. Znači, ja nisam primijetio da se taj proizvod prodaje puno bolje od ostalih. Dapače, najbrže se prazni polica najpoznatije strane tjestenine - slikovito je objasnio. Dakle, isti trgovac talijansku tjesteninu drugog proizvođača prodaje u pola cijena.

- Time se ne priklanjam mogućnosti da je to maslo trgovaca i pojačavam ovu tezu da neko kod uvoza brendiranih proizvoda, poznatih svjetskih proizvođača, uzima svoj dio. Problem je što taj put od proizvođača koji je inozemni, do hrvatskog tržišta ne ide direktno iz zemlje u zemlju. Roba ide, naravno, međutim papiri putuju naokolo. Opet, bez konkretnih dokaza, pretpostavljam da se koriste razne porezne oaze za preprodaju jednog te istog proizvoda u okviru pravnih i fizičkih osoba koje su povezane međusobno, tako da najveći dio tog profita ostaje izvan dosega hrvatskih poreznih vlasti. To je jedan problem. Strani trgovački lanci su drugi problem - ispričao je sugovornik.

Što se tiče stranih trgovačkih lanaca, postojale su situacije da neki od njih u Hrvatskoj godinama nisu prijavili dobit i plaćali porez na dobit, a onda se ispostavilo da taj 'problem' rješavaju preko tzv. transfernih cijena.

- Znači oni ne nabavljaju od proizvođača, nego nabavljaju od svojih matičnih kuća u drugoj zemlji, ali te kuće su toliko velike da oni kod proizvođača ostvaruju najpovoljnije cijene. Da bi profit ostao u matičnoj zemlji, oni njima plaćaju veću nabavnu cijenu, a prenosi se toliko prostora za maržu da pokrije troškove poslovanja u Hrvatskoj. Tako najveći dio marže ostaje ili u matičnoj zemlji, kod uvoznika ili distributera, a najmanje zarade trgovci - obrazložio je.

Ekonomski nacionalizam

Ali unatoč svoj priči o slobodnom tržištu, neupitno je da postoji nešto što se naziva ekonomski nacionalizam. Jedan njemački trgovački lanac će voditi računa da njemačkim kupcima osigura najbolje cijene i da je najveći dio profita koji će on ostvariti u ostatku Europe se zapravo slije u Njemačku.

- Legitimno je pitanje zašto su u nekom trgovačkom lancu u Njemačkoj isti proizvodi dva-tri puta jeftiniji nego u Hrvatskoj. Oni tamo vjerojatno rade na rubu profitabilnosti, ali cijeli trgovački lanac to kompenzira višim cijenama u ostatku Europe. Recimo, kad se usporedi cijena proizvoda u Hrvatskoj u istom trgovačkom lancu u Njemačkoj, onda je ona drastično veća. Međutim, kad se taj isti proizvod gleda kakve su cijene u drugim europskim zemljama, onda su razlike odnosu na Hrvatsku relativno zanemarive. Neki su proizvodi jeftiniji, neki su skuplji, ovisno o konkretnom tržištu. To je isto jedan od najjačih argumenta da trgovci nisu ti koji se bahato ponašaju - smatra ekonomski stručnjak.

Naše tržište maloprodaje je iznimno malo i smatra da u njemu vlada vrsta prešutnog oligopola. Nekoliko izrazito velikih igrača, prije svega stranih trgovačkih lanaca, imaju priliku povećavati cijene, a onda se između sebe prate s tim cijenama i ne stvaraju nikakvu cjenovnu konkurenciju jer im ona neće povećati profitabilnost.

Što se tiče Vlade, Garača ne vidi način kako može utjecati na smirivanje inflacije jer drži da su uzroci ove inflacije van domašaja Vlade.

- Ona je tu nemoćna i ovo sad što se radi oko ograničavanja cijena proizvoda to je pod pritiskom oporbe i javnosti, tako da pokažu da nešto rade. To definitivno neće smanjiti inflaciju, ali će možda pomoći određene kategorije građana tako da će cijene nekih proizvoda biti zamrznute. Međutim, zato će zamrzavanjem cijene mlijeka, cijene drugih mliječnih proizvoda istog proizvođača porasti - rekao je.

Poskupljenje preko noći

Prisjetio se i određenih proizvoda na čiju cijenu Vlada također ne može utjecati, kao što je čokolada ili kava.

- Šokirao sam se kada je sok koji kupujem preko noći poskupio 40 posto. Vrlo brzo sam spoznao čemu se radi, riječ je o burzovnim robama, a među njima je ekstrakt naranče, kava ili kakao. Kad to poskupi na svjetskom tržištu to automatski mora poskupiti, a onda onda to može povući i neke druge cijene - objasnio je.

Tezu da će smanjenjem poreza na neke proizvode doći do smanjenja cijena drži potpuno naivnom, a što se već pokazalo točnim na domaćem tržištu. Bez obzira na rast cijena, potrošnja u Hrvatskoj raste. Razlog tome je povećanje plaća, ali određeni višak novca u Hrvatskoj koji pristiže prije svega iz zapadne Europe.

- Novac pristiže iz europskih fondova, turizma, od doznaka hrvatskih iseljenika. Radi se o enormnim svotama, pri čemu su te doznake veće nego što je kod nas stvarna zarada od turizma. I ono što se rijetko spominje, a to je priljev kapitala iz zapadne Europe u koji nema pokriće u radu i povećanju u proizvodnji te povećanju produktivnosti, tako da veća količina novca naprosto stvara pritisak kroz potražnju i trgovinu. Primjerice, u Njemačkoj je postalo potpuno neisplativo investirati u građevinu, a taj kapital traži prostora pri čemu se Hrvatska pokazuje kao vrlo interesantno područje. Sve se to veže uz rast plaća, uvoz radne snage i dodatnu potražnju koja nema protutežu u realnim proizvodima u proizvodnji. Da bi se ta ravnoteža uspostavila, mora doći do povećanja cijena - obrazložio je Garača.

Malo tržište

Ako neki trgovački lanac želi povećati svoju profitabilnost, to može napraviti podizanjem cijena, no često čujemo da bi dampiranjem cijena trgovci mogli privući kupce, povećati promet i tako ostvariti veći profit. Ali ne u Hrvatskoj, jer se opet vraćamo na to da smo jako malo tržište.

- Zbog malog tržišta nikome se ne isplati snižavati cijene jer ne može osvojiti dodatno tržište. Odnosno možda može dio, ali ne toliko da bi opravdao tu strategiju. To se može u nekim većim državama raditi, ali ove ne. Mi smo tržište od tri milijuna kupaca, to je manji grad u zapadnoj Europi. U Njemačkoj je 80 milijuna potrošača, Francuskoj - 60, Italiji -  60, a i takve zemlje imaju problem s visokim cijenama i posljedicama inflacije - priča naš sugovornik.

Na pitanje koliko obveze koje poduzetnici moraju plaćati državi za radnike utječu na povećanje cijena proizvoda, tvrdi da ne utječu na cijenu u trgovinama, već na konkurentnost domaćih poduzetnika. U pravilu su domaći manje konkurentni u odnosu na strane.

- U zemlji kojoj je nedovoljna proizvodnja i koja većinu hrane uvozi, ključno je da PDV bude visok. Kako bi se pomoglo poduzetnicima u smislu poreznog rasterećenja rada i da bi se potaknula njihova konkurentnost, a da se ne dira PDV, moj je prijedlog da se rastereti cijena rada da bi onda bar imali veću domaću proizvodnju. Znači, imate veće plaće, veću proizvodnju, a onda će se i lakše platiti taj viši PDV - smatra ekonomski stručnjak te je dodao da je Hrvatska negdje u prosjeku EU po poreznom opterećenju, a drugo je pitanje jesu li porezi strukturirani na optimalni način.

Ukratko, ne možemo mnogo toga, malo smo tržište, a dok roba prevali put od proizvođača do police, cijena raste i raspodjeljuje se uvoznicima, distributerima, logističarima, a na kraju trgovcima. No, odnekud moramo krenuti rješavati problem, a pitanje je gdje će nas to dovesti.