Božić je najbolji pokazatelj da u Hrvatskoj nema krize, znaju to dobro kineski proizvođači
Hrvati troše 11 milijardi kuna u prosincu, to je nekakvih 2500 kuna po glavi stanovnika
Omiljeni kršćanski blagdan Božić vjerojatno je većini ljudi najdraži dan u godini. Rođendan Isusa Krista. No, tko uopće mari za Isusov rođendan?! Pusti to, nema religijske dimenzije Božića, ma nema niti nereligijske, ali ipak duhovne, nema ništa. Samo potrošnja. I to kakva.
Hrvati vole trošiti. Ne trebate puno istraživati ni proučavati da vidite kako se novi prodajni centri otvaraju, kako svi opstaju (iako se uvijek govori kako netko mora propasti), kako se proizvodnja gasi, a trgovina cvjeta.
A trgovci vole božićno doba. A kako i ne bi? U prosincu dolazi sv. Nikola pa sv. Lucija, onda su neki zadržali običaj od ranije da za Božić daruje mali Isus, a za Novu godinu ili nekakav dan dječje radosti Djed Mraz. Nije loše, četiri darivanja u manje od mjesec dana. Naravno, uz trgovce se najviše vesele i djeca.
A potrošnja raste kao luda. Hrvati su zadnje godine potrošili 11,5 milijardi kuna. Mislite da je prijašnjih godina bilo puno slabije. Kriza, ha? Evo u 2014. godini, 2013. i 2012. prema svim pokazateljima se vrtimo oko cifre od 11 milijardi. Ove godine prebacujemo 12 milijardi kuna. Evo, ako smo nakon krize loše živjeli (od 2009. godine pa nadalje) kako li smo onda preživljavali 2001. godine kada smo trošili dvostruko manje no danas u krizi?! I dalje se lijepo sjećate tih vremena. Bez obzira što se manje imalo.
No nije to samo u Hrvatskoj. I u svijetu je slična situacija. Na primjeru SAD-a vidimo da se dnevno u prosincu troši u prosjeku 7 dolara više no u studenom. Što na 31 dan daje 217 dolara, odnosno oko 1500 kuna više.
Vratimo se na Hrvatsku i zanemarimo procjenu za ovu godinu. Pogledajmo podatke koji su se ponavljali nekoliko godina, a to je da Hrvati troše 11 milijardi kuna u prosincu. Jedanaest milijardi je nekakvih 2500 kuna po glavi stanovnika. Po glavi, dakle ulaze i dojenčad, prosjaci i beskućnici. To znači da ili predobro živimo ili se zaista volimo rastrošiti u prosincu i pokazati susjedu i rodbini 'da se ima'.
Božić je stoga dobar za prodavače, dobar za trgovinu, dobar za proizvodnju. Iako primarno kinesku, ali, eto, bolje ikom nego nikom. Za sve to poplaćati, normalno, treba novac. Pa se u državnom sektoru dijeli šakom i kapom. Evo u gradu Splitu 19. prosinca 2016. izglasan je rebalans proračuna za 2016. godinu. Zamislite se malo nad ovom rečenicom. Dvanaest dana prije kraja godine izglasan je rebalans proračuna za - tu godinu. Fascinantno. Sve, naravno, da bi se podijelile božićnice, tj. da bi se pokušali kupiti birači. Doslovno. Čijim novcem? Pa vašim, dragi sugrađani.
Sretan Božić i obilje Božjeg blagoslova!
