Čistoća je pola zdravlja: Split će na Svetog Duju blistati u punom sjaju zbog ljudi poput gospođe Marije...

Čin se nerado odlipin iz sve draže mi postelje, uletin u banj, uredin se, zašprintan u 'Arthura' popit prvu dužu s teplin mlikon, i čopit 'Slobodnu', koja je ritko slobodna, za vidit jesan li umra.

- Niste još, šjor Ante, komodno možete odma na šport.

I svi smo veseli jer to ide u našu neregistriranu rubriku 'zdravlje i veselje', koju čini livo krilo s Petron na čelo, i desno s Dinkon. Nismo još glasovali za čelnike, jerbo je kafić poznat po demokratičnosti: TAKE  IT, OR LEAVE IT. Središnjicu uglavnom čini djelatno i umirovljeno pučanstvo našega kvarta.

I evo nas di smo se i uputili!

Ka' da ih ni nema, redovito ugledamo, par ili dva radnika iz 'Gradske čistoće' koji baš tod za odmora dođu srknit svoju 'kraću'. Jedva prominidu dvi beside, 'Slobodnu' njanke ne pogledadu, pa trk u radni nastavak. Godinama mimoilazeći se, samo se pozdravjamo.

Asti maloga miša, promrmljam u sebi, pa ovo bi bila lipa gradska tema, prava kronika. Priđem stolu za kojim je tog jutra trenutačno sjedila samo jedna žena u prepoznatljivoj monturi.

- Dobro jutro. Ja sam šjor…

- …šjor Ante, nastavi Ona, kojoj do tada ni imena nisam znao. - Zovem se Marija, doda s osmijehom.

Uto nam pristupi njezin kolega, vozač popularne 'čistilice'. Startam s iznošenjem moje zamisli. Pogledaše se malo iznenađeni. I: može!  

A plan mi je slijediti šjoru/gospođu Mariju po radnoj trasi, koja glasi:

- Od Biskupove palače, priko mosta od pazara, uredin moga prvoga predsjednika Franju Tuđmana, pa prema autobusnom terminalu. Nakon njega produžim prema prvome mostu, pa skrenem na Katalinića brig. Slijede Bregovita i Biankinijeva ulica te kroz Radovanovu, niza skaline, priko Zlodrine poljane, po drugi put pometem Autobusni kolodvor zbog njegova prometa.

Koliko vas je u družini za sređivanje svega navedenoga?

- Ja sam sama cila družina - nasmije se divojačkim osmijehom Marija.

Znači li to da ste u cijelosti zadovoljni, unatoč poslu i glede primanja!

- Sasvim - lakonski će moja pometačica

Ajde, neka, drago mi je! Lipo je i ritko to danas čut. Od kad ste u toj pripoznatljivoj uniformi?

- Evo će okruglih 30 godina! Prvi mi je posa' bija u restoranu 'Trogirski dvori'. Znate di je Pantana kraj Trogira. E, pa od Splita još malo iza nje.

Pa ste tamo upoznali vezu za 'Čistoću'?

- Nikakve veze nije bilo. Onda nije bilo teško kao danas. Danas je čista lutrija!

Pa neka bude dosta za danas. Sutra ćemo zajedno za karijolom. Plastičnom.

Slika prva: Rano je. Neke su noćobdije tek zašle pod lancun. Šest i po je uri, a metla već bala po gradskim kvadratima. Štarta s blagoslovom iz Biskupije, čije metre redi uz zapadnu i južnu fasadu, pa će priko mosta nizbrdo. 

Znači li vam išta Biskupova palača? 

- Znači. Ja sam vjernica. Čitala sam par puta kako je tu blizu bila i crkva sv. Petra, bombardirana u Drugom svj. ratu. Znam da je u njoj bila Gradska knjižnica.

A znači li vam išta papa Ivan Pavao II, alias Wojtyla?

- Kako ne! S ponosom kući čuvam akreditaciju za Žnjan, kad sam bila u ekipi za uređenje tih kvadrata, prije i poslije Papina dolaska 1998. godine. Inače, kvadrati pred Biskupijom nisu u mojoj zadaći.

Slika druga: Marijina je druga strana nizbrdice, livi nogostup. Skreće se prema spomeniku našemu prvome predsjedniku Franji Tuđmanu. Brižljivo pometeno.

Znači li vam išta?

- Dakako!

Odrešito će Marija. Niste valjda očekivali nekakvu političku trakavicu. Ona ima ritam ka' da je od gena obitelji Vlašić. Teško mi je pratit, a tek smo počeli. Pratim je na uljudnoj distanci. Gledam kako 'dimi', tako da mi je teško snimit baš ondje gdje bi želio. A vraćat se, pa ni zaustavljat je ne želim.

Imate jači ritam od Hajdukove veze. Cili sam se spotija, a tek smo ovod.

- Ne dirajte mi Hajduka. Puno mi je drag. Ne bi meni igra ko ne trče cilo vrime. Ni plaću dobija!

Eto jednostavnoga recepta za novu upravu.

Slika treća: Ja uz more, a ona uz PTT, DM itd, i ostale 'draži' splitskoga mini-buvljaka, kojega bi tribalo macolicom pa u more, te napokon sredit teško prohodni trotoar. Marija pozdravlja obe strane navedenoga 'sendviča', kupeći ama baš svaku sitnicu koju ugleda. A daje sve od sebe da bi svaku ugledala. Ma svaka čast, šjora Mare! Jasno je da je svi srdačno pozdravljaju. Ona samo odzdravlja bez zaustavljanja! I eto je na autobusnoj stanici.

Slika četvrta:

- Stanicu obiđem dvaput. Odmah ujutro, pa opet na kraju. Veliki je tu promet cilu godinu. A danas je vitar i kiša. Najgori uvjeti jer sve leti, a kiša natopi pa težina dobiva dodatno na težini. Najdraže mi je lito, pa i kad žeže nemilice.

Ima li neugodnosti na poslu?

- Malo i ništa. Ja 'razgovaram' sa zaduženim kvadratima moga svakodnevnog puta, a s ljudima kao da ni nemam dodira. Ma da, ima gunđala najviše zbog prašine. A kako ćeš mest bez prašine! A kafiće i picerije danas sade ama baš svugdi, pa dede ti to složi.

Slika peta:

Jopet uzbrdo, prema Katalinića brigu, pa nazad priko mosta prema Bregovitoj i Bjankinijevoj. Pitam je, dahćući za njom, naiđe li gori na koju košćicu.

- Kakvu košćicu - osvrne se iznenađena pitanjem.

To vam je bilo groblje prije trista godina, kad je kuga harala Splitom.

- Nisam znala. Drago mi je čut. Inače mi čistimo samo asfaltirane površine. Ne diramo zemljane. To je dužnost 'Parkova i nasada'. Ljudi nas često mišaju. Eto, sad će znat!

Metle i karijolu smo odložili i zakatančili, jer nesriknjaka ima uvik i svugdi.

Marija Botić, divojačko Kotarac, rođena je 1961. u Bili kod Buškog blata. Osmogodišnju je školu završila je u Livnu, dok u 'Gradskoj čistoći' radi, evo, već punih 20 godina. 

Godišnji dopust koristi kad joj dopuste.

Finila je i ova pa upućujem svima pod kapom tvrtke: Na dobro van doša Sveti Duje!