DALEKO OD OLTARA Prste dalje od našeg aerodroma!

Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković konstantno, gotovo punih pet godina, pokušava progurati svoju neobičnu i poprilično opasnu ideju. Državnog prijevoznika 'Croatia Airlines', vječitog gubitaša na javnim jaslama, spojio bi u zajedničku tvrtku s nekoliko velikih aerodroma diljem zemlje. 

Formalno bi to bila neka vrsta 'strateškog partnerstva', a u stvarnosti otimačina kojom bi uspješni pokrivali dugove, gubitke i nesposobnost neuspješnih. To se prije svega odnosi na dalmatinske aerodrome u Splitu, Dubrovniku i Zadru jer je onaj zagrebački - pazi slučajnosti - u startu izuzet od same ideje da svojim novcem spašava državnog prijevoznika.

Premda Croatia Airlines upravo u Zagrebu ima svoju bazu i premda upravo s tog aerodroma ostvaruje glavninu prometa, dok zračne luke na obali uglavnom opslužuje sezonski i pomno pazi da se, unatoč interesu putnika, ne naruši hijerarhija po kojoj se vrlo dobro zna tko je u ovoj državi glavni, tko je uvijek povezan sa svim europskim 'hubovima' i kome treba dovoziti turiste čak i usred zime, koliko god to bilo neisplativo.

Priču o spajanju državne aviokompanije i državnih aerodroma još 2019. godine otvorili su konzultanti PBZ i DBV, koje je Vlada angažirala da pronađu model kako spasiti 'Croatia Airlines'. Jedan od predloženih modela očito se primio.

'U holding bi ušle sve zračne luke koje su u većinskom državnom vlasništvu - Dubrovnik, Split, Zadar, Rijeka, Pula i Osijek, osim zagrebačkog aerodroma koji je pod koncesijom', glase vijesti iz tog doba koje ministru Olegu Butkoviću očito služe kao trajna inspiracija.

Evo njega godinu dana kasnije, usred pandemije koronavirusa:

'Sada je očito da ćemo morati restrukturirati cijeli zrakoplovni sektor u zemlji, ne samo Croatia Airlines, već i zračne luke. Moramo smisliti model koji će biti održiv i u skladu sa smjernicama Europske komisije. Vjerujem da ćemo u rujnu ili listopadu predložiti konkretna rješenja koja imaju za cilj zaštititi i Croatia Airlines i cjelokupnu zrakoplovnu industriju koja je teško pogođena. Država mora ponuditi konačno rješenje. Razmišljamo možda o spajanju nekih zračnih luka s Croatia Airlinesom, ali vidjet ćemo kojih', rekao je ministar prometa i izazvao valove negodovanja, prije svega aerodroma u Splitu i Dubrovniku koji su uspješni i profitabilni.

I tako sve do danas, povremeno i naoko ležerno, Butković burgija po istoj temi. Zabilježit ćemo njegova dva posljednja istupa s konca srpnja ove godine na temu (vječitog) spašavanja Croatia Airlinesa:

'Pronalazak strateškog partnera bio je aktualan do krize uzrokovane pandemijom, a tada je proces stavljen u mirovanje. Sada to strateško partnerstvo nudi neke drugačije mogućnosti nego one koje su bile 2019. godine. Sada analiziramo neke druge modele strateškog partnerstva, tu su interes mirovinskih fondova, povezivanje s drugim zračnim lukama u Hrvatskoj', reći će za Jutarnji list.

'Croatia Airlines je brend Hrvatske, u ovom trenutku se za nju ne traži strateški partner, ali to pitanje će se otvoriti kad-tad. Imamo neke ideje i razmotrit ćemo mogućnost spajanja zračnih luka s Croatia Airlinesom, a zatim ih kao paket ponuditi u privatizaciju strateškom partneru. Trenutno to nije na dnevnom redu, ali vjerujem da će uskoro biti', poručio nam je Butković preko HRT-a.

Dakle, da ne okolišamo: hrvatski ministar prometa nimalo suptilno i dalje gura ideju da svi aerodromi izvan glavnog grada svojim novcem trebaju spasiti gubitašku nacionalnu zrakoplovnu kompaniju, koja najviše leti upravo iz tog glavnog grada i u njega. 

A to je tek mali segment neobično blagonaklonog odnosa države prema zračnoj luci u Zagrebu, predanoj na tridesetogodišnju koncesiju privatnicima kako bi se na njoj navodno zaradio novac bez velikih ulaganja, pogotovo kada se usporedi s tretmanom splitskog aerodroma koji je gotovo jednaka ulaganja realizirao vlastitim snagama u upola kraćem periodu. Po analizi tportala s konca prošle godine, Zračna luka Zagreb u prvih deset godina koncesije u državni proračun uplatila je tek 39 milijuna od najavljene milijarde eura - dok s druge strane ista ta država Zračnoj luci Split iz godine u godinu oduzima čak 60 posto dobiti, umjesto da joj omogući da se barem razvija vlastitim novcem, kada već ne ulaže državni. Lani je u obliku dividende splitski aerodrom tako ostao bez 8,81 milijun eura, ove godine će iznos vjerojatno biti i nešto viši jer, rekli smo, ova tvrtka posluje uspješno.

Sada bi, eto, otimačina trebala biti formalizirana i legalizirana spajanjem dubrovačkog, splitskog i zadarskog aerodroma, koji konstantno bilježe pozitivne rezultate i dobit, s Croatiom Airlines koja je sinonim za konstantna državna spašavanja, sanacije, restrukturiranja i refinanciranja, pa svejedno iz godine u godinu bilježi od desetak do pedesetak milijuna eura gubitaka. Tek prošle godine ova tvrtka izvukla se iznad nule i zabilježila dobit od oko dva milijuna eura - ali prije svega zahvaljujući činjenici da je lani prodala pet aviona.

Koliko je poznato, nigdje u Europi ne postoji model po kojemu je jedna aviokompanija spojena s aerodrom u jednu tvrtku - nešto slično pokušala je tek Češka i taj plan je neslavno propao, a njena ČSA nedugo potom je upokojena.

Dalmatinski portal je razgovarao s osobama koje rade u trima dalmatinskim aerodromima, nekima od njih i na važnim pozicijama, no udovoljili smo njihovom zahtjevu da ih se ne citira. Jasno je i zašto: svi su oni politički vrlo bliski HDZ-u, neki i samom premijeru Andreju Plenkoviću, pa bi bilo poprilično nezgodno javno im se suprotstavljati. Ovako ipak mogu govoriti slobodnije.

'Croatia Airlines je tvrtka od strateškog državnog interesa, nešto poput Jadrolinije, pa je u svakom slučaju u javnom interesu pomagati joj i voditi računa o njenom razvoju. No to se ne treba i ne smije činiti zaobilaznim putem, tako što se oduzima novac od uspješnih tvrtki poput naših aerodroma', kaže jedan sugovornik.

'Teško da bi taj potez uopće prošao kontrolu nadležnih tijela, i u Hrvatskoj i na razini Europske unije, jer bi se zapravo radilo o prikrivenom subvencioniranju', tvrdi drugi.

'A pitanje je i kako bi cijela stvar uopće funkcionirala na svakodnevnoj razini jer bi se svaki prijevoznik mogao požaliti da je diskriminiran, da aerodromi daju prednosti i pogodnosti Croatia Airlinesu koji je zapravo njihov suvlasnik, odnosno dio iste tvrtke', nadovezuje se treći sugovornik.

I svi zapravo imaju više-manje istu poruku: dalje ruke od našeg novca jer je to nelogično, nepošteno i po svemu sudeći nezakonito.

Samom ministru Olegu Butkoviću postavili smo cijeli niz pitanja: zašto uporno inzistira na ovoj ideji i koji motivi ga vode, potom postoji li ijedan primjer spajanja aviokompanije i aerodroma u Europskoj uniji, krše li se time hrvatski zakoni i europski propisi te, na koncu, je li plan da uspješni financiraju neuspješne. Odgovori koje smo dobili bili su začudno kratki i defenzivni.

'Opcija koju spominjete nije se službeno razrađivala već je spomenuta kao jedna od postojećih mogućnosti. U pitanju daljnjeg razvoja Croatia Airlines isključivo se razmatrao postupak pronalaska strateškog partnera, koji je uslijed posljedica krize uzrokovane pandemijom COVID-19, a koja je posebno teško pogodila zrakoplovni sektor, privremeno obustavljen u ožujku 2020. godine. Od samog početka fokus je bio na drugom zračnom prijevozniku kao strateškom partneru s kojim bi društvo Croatia Airlines moglo lakše ostvariti zajedničke operativne i ekonomske interese', uzvratili su nam iz Butkovićevog ureda.

Primjećujemo da su ove izjave u popriličnom neskladu s ministrovim nastupima uživo, i to kroz dugi niz godina, no bože moj - bit će da je pri njihovom pisanju bio nešto skoncentriraniji. 

***

Tekst je napisan uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.