Dalija Orešković brani Matijevića: 'Legalni ugovori postali alat za difamaciju'
'Koje se točno kazneno djelo istražuje? Hoće li izvidi biti okončani prije prvog kruga lokalnih izbora ili će se pričekati da po mogućnosti HDZ-ov kandidat uđe u drugi krug?'
Slučaj Davora Matijevića i ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg nije sklopio komentirala je i Dalija Orešković koja je glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića pitala jesu li na meti izvida svi građani koji su sklopili ugovore o doživotnom uzdržavanju ili samo oni koji sudjeluju u kampanji? Navela je i kako svi koji sudjeluju u izborima znaju da će kampanja u jedno trenutku postati prljava, ali da ne pamti kampanju prljavu poput ove.
'Kakvi god bili obračuni između pojedinih kandidata, postoji granica koja ne bi smjela biti prijeđena. Ta granica je pravna sigurnost svih građana. U slučaju Davora Matijevića srušen je i taj kriterij. Ugovori o doživotnom uzdržavanju kao i ugovori o dosmrtnom uzdržavanju su legalni i legitimni dvostranoobvezni ugovori, naplatni i aleatorni jer se ne zna tko će od dvije ugovorne strane bolje proći. Interes one strane koja daje svoju imovinu, bilo prijenosom nakon smrti (doživotno uzdržavanje) ili u već u trenutku sklapanja ugovora (dosmrtno uzdržavanje) je u tome da se za života zbrine, da na nekoga prenesene obvezu i dužnost uzdržavanja i skrbi', piše Orešković te dodaje kako se takvi ugovori često sklapaju i unutar obitelji kako bi se na pravedniji način imovina ostavila onome tko po mišljenju davatelja imovine to više zaslužuje u odnosu na druge iz istog nasljednog reda.
'Takve ugovore sklapaju i oni koji nemaju nekog svog, pa na taj način žele osigurati da će netko o njima brinuti kada dođu u situaciju da to više ne mogu sami. Napominjem, ovo su naplatni ugovori kojima se strana koja prima imovinu obvezuje na određene činidbe u neizvjesnom trajanju. Razne prevare vezane uz sklapanje takvih ugovora obično se sastoje u tome da onaj koji je preuzeo obvezu uzdržavanja to nije činio, ili nije činio na način s kojim je ona strana koja daje imovinu to očekivala. Tada bi se sudskim putem pokretali postupci za poništenje ili raskid koji su na žalost predugo trajali, a država s lošim pravosuđem je učinila malo ili ni malo da zaštiti položaj onih kojima je pod stare dane trebao mir, sigurnost i primjerena skrb', navodi dalje.
Iz onoga što je do sada javno objavljeno protiv Davora Matijevića, naglašava, proizlazi da je on pokušao sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg na kraju nije niti sklopio.
'Osim optužujućih naslova u medijima i retorike protukandidata, nije jasno što je u ovom slučaju sporno. Sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju nije nezakonito niti nemoralno, riječ je o strogo formalnom ugovoru koji mora biti ovjeren od suca ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, pri čemu ovlaštena osoba prilikom ovjere mora pročitati ugovor i obje strane upozoriti na posljedice njegova sklapanja.
U ime svih građana koji su sklopili ovakve ugovore želim znati što je točno povod izvida protiv Davora Matijevića u odnosu na ugovor o doživotnom uzdržavanju koji nije niti sklopljen? Prijevara, prisila, ili samo jako prljava kampanja? Koje se točno kazneno djelo istražuje? Hoće li izvidi biti okončani prije prvog kruga lokalnih izbora ili će se pričekati da po mogućnosti HDZ-ov kandidat uđe u drugi krug? I je li bavljenje ovim slučajem opravdanje za sporo postupanje ili bolje reći nepostupanje u odnosu na Banožića, Beroša i čitavog niza drugih kaznenih prijava o ozbiljnim korupcijskim aferama koje DORH ignorira?', pita Orešković.
Napominje kako ovo nije ni prvi niti jedini slučaj instrumentalizacije DORH-a radi difamacijske kampanje jednog od kandidata.
'Ali je slučaj koji dodatno produbljuje ionako napuklu vladavinu prava. U državi punoj kriminala kojeg DORH ne istražuje jer navodno nema tko niti kada, na stup srama stavljaju se legalni oblici raspolaganja i stjecanja imovine. A to potiču oni koji bi s pozicije lokalne vlasti preuzimali tu istu imovinu građana pod krinkom njihove skrbi kao što se to na primjer dosjetila kandidatkinja u Zagrebu pa potom tako stečene nekretnine davali na korištenje onima kojima vlast te nekretnine želi dati. Sjetite se samo kako su se mijenjali pravilnici o davanju gradskih stanova na korištenje i kome su pojedini stanovi u Splitu dani prije nego donesete konačan zaključak o tome što je moralno, a što nije', zaključuje.
