DI JE ZAPELO? Puljkova dilema: pokrenuti projekt ili petnaest godina čekati probijanje Manđerove ulice

Kad će Grad napokon 'probiti' stotinjak metara davno planirane Manđerove ulice, ključnog prometnog pravca u smjeru zapad-istok, tih stotinjak metara koji povezuju Kavanjinovu s jedne i Bihaćku ulicu s druge strane?

'Po mojoj procjeni, za petnaestak godina', odgovorio je na nedavnoj sjednici Gradskog vijeća pročelnik za urbanizam i izgradnju Teo Vojković.

Nesumnjivo, radi se o najdepresivnijoj prognozi koju smo u Banovini čuli u jako, jako dugo vremena. Uzmemo li u obzir podatak da je 'probijanje' Manđerove ulice započelo prije točno 17  godina, ukalkuliramo li još i uobičajena kašnjenja u ovakvim projektima, doći ćemo do zaključka da je za izgradnju jedne najobičnije ulice u Splitu potreban skoro pa cijeli jedan životni vijek.

A što je najapsurdnije, tako ne mora biti: na ovoj lokaciji - preciznije, obližnjem parkiralištu u Svačićevoj i na prostoru oko njega veličine 16.836 četvornih metara - još od 2007. godine planira se stambeno-poslovni kompleks s golemom podzemnom garažom od 650 mjesta, gotovo trostruko više nego što ih se ondje danas nalazi. Bilo bi ih i više da gradski urbanisti nisu stavili ograničenje, procijenivši da okolne ulice nemaju kapacitet za promet veći od toga.

Proveden je javni urbanističko-arhitektonski natječaj na kojemu je pobijedio Dario Gabrić, usvojen je urbanistički plan za ovo područje, započeo je proces otkupa zemljišta i kuća upravo za probijanje Manđerove ulice. I onda je negdje 2010. godine sve zastalo, pet godina kasnije je potpuno zablokirano i tako stoji sve do danas.

Ovo je projekt kojega je, reći ćemo otvoreno, kočilo nekoliko prethodnih gradskih uprava. Koči ga i Ivica Puljak, o čemu nešto više u nastavku teksta.

Kronologiju ovog slučaja započet ćemo požutjelim citatom od 12. lipnja 2006. godine. Izvor je Jutarnji list, a autorica Duška Čolović koja opisuje rezultat netom provedenog urbanističko-arhitektonskog natječaja: 

'Prema prvonagrađenom radu, četiri zgrade imale bi ukupno oko 16.000 četvornih metara bruto površine. Oko 5000 četvornih metara otpada na poslovne prostore koji će se nalaziti u prizemlju i na prvim katovima triju stambeno-poslovnih zgrada. Iznad poslovnih prostora bilo bi oko 120 stanova. Zgrade će imati između tri i pet nadzemnih etaža. Garaže će biti na tri podzemne etaže, a imat će ukupno 650 parkirališnih mjesta i četiri ulaza. Četvrta je zgrada zamišljena kao multimedijalni centar i informativna lokacija za turiste.

Gradnjom stambeno-poslovnog sklopa Dobri će dobiti i novi trg, a taj novi javni prostor prevagnuo je u odabiru rada prema kojem će se graditi. Zvonimir Puljić istaknuo je važnost garaže u središtu grada, koja će, najavio je gradonačelnik, postati vlasništvo buduće gradske tvrtke Splitska parkirališta, te proširenja Manđerove ulice, što je dio ovog projekta, čime će Split dobiti novi istočni izlaz iz grada.'

Za partnera u ovom projektu pored više zainteresiranih odabrana je tvrtka 'Ora-mont', što je bilo sasvim logično jer upravo ona drži većinu zemljišta današnjeg parkirališta u Svačićevoj, točno 36 posto - dapače, gradska tvrtka 'Split parking' i dalje joj za to plaća najam od četrdesetak tisuća kuna mjesečno. Odabir privatnog partnera u projektima poput ovog zapravo je vrlo logičan jer - ako se ne želi čekati onih Vojkovićevih petnaest godina - upravo na taj način lakše se otkupljuje zemljište, čisti trasa i probijaju nove ulice. Malo tko će, naime, pristati na izvlaštenje svojih kuća regularnim putem, a gotovo svatko će uzeti jedan ili dva zamjenska stana na istoj lokaciji. Ako im ih netko ponudi.

Upravo ova tvrtka upravo na ovaj način uspjela je izgraditi dva kompleksa u dva dijela grada, na Sukoišanskoj i uz Poljičku cestu, rijetke koji su u splitskom urbanističkom kaosu potpuno dovršeni, zaokruženi i opremljeni kompletnom infrastrukturom. Normalno, kad je netko imao za ponuditi stanove bivšim vlasnicima zemljišta i kućeraka.

I tako je 'Ora-mont' započeto otkupljivati i zemljište na trasi Manđerove ulice. Na to je, govore podaci, potrošio ukupno 1.767.635 eura, da bi ga kasnije prodavao Gradu - ali po cijeni koju odrede sudski vještaci. Iz proračuna mu je plaćeno točno 1.174.433 eura, dakle otprilike 600 tisuća eura manje.

Prvi problemi pojavljuju se već 2010. godine, kada gradski konzervatori na drugačiji način počinju tretirati ljetnikovac Martinis-Marchi - u stvarnosti staru, ali ne osobito vrijednu kamenu zgradu s devet stanova. Najprije je bilo predviđeno da se ona potpuno ukloni, da se ispod nje izgradi ulaz u garažu i da se zgrada potom iznova izgradi, što je već na prvi pogled zvučalo potpuno nesuvislo. Pet godina kasnije, pak, konzervatori proširuju svoju 'Zonu A' upravo na ovaj objekt, što znači da se on ne smije dirati i da se u izvornom obliku zadržava u prostoru.

Ali to znači i da su svi dotadašnji planovi pali u vodu: provedeni natječaj na kojemu je pobijedio Dario Gabrić postaje neizvediv, a urbanistički plan za ovo područje potpuno nefunkcionalan. Ne može se graditi ama baš ništa bez novog natječaja i novog Detaljnog plana uređenja.

Na koje se, evo, čeka jubilarnih osam godina. Jedine stidljive korake prema naprijed bilježimo u travnju 2016. godine, kada Gradsko vijeće donosi odluku o pokretanju izmjena dopuna plana za ovo područje i raspisivanju novog natječaja - što nikada nije provedeno - te u posljednjoj godini mandata gradonačelnika Andre Krstulovića Opare, u onoj razigranoj 'rokoko fazi'. Tada, naime, Grad Split s 'Ora-montom' zaključuje sporazum kojim reguliraju međusobne odnose oko natječaja, projekata i planova.

Grad tako provodi postupak javne nabave i odabire arhitekta Dragana Žuvelu za izradu programa urbanističko-arhitektonskog natječaja kao nultog koraka, nakon čega bi se natječaj proveo, urbanistički plan izmijenio i bio bi otvoren put i za izgradnju kompleksa, i za probijanje Manđerove ulice.

Do današnjeg dana, pune dvije godine i tri mjeseca, gradske službe odbijaju se obratiti Žuveli i pokrenuti dogovorenu proceduru.

U pripremi ovog teksta obratili smo im se, konkretno upravo spomenutom pročelniku Teu Vojkoviću, koji nam je otkrio da ništa od ovoga zapravo ne namjeravaju učiniti; umjesto toga samostalno će započeti proces otkupa zemljišta i kuća na trasi Manđerove ulice, pa makar trajalo 15 godina. Za otkupiti je, inače, preostalo još 705 od ukupno 2.319 kvadrata - ali na njima se nalazi čak sedam stambenih objekata, mahom ozbiljnih višekatnica.

'Što se tiče budućih sadržaja na lokaciji današnjeg parkirališta u Svačićevoj, njih treba sagledati u širem kontekstu, posebno uzevši u obzir obližnji Stari plac', izgovorio nam je Vojković svoju, čini se, omiljenu frazu o 'sagledavanju u širem kontekstu'.

Tako je prije godinu dana 'sagledano' i objavljeno da će se na Starom placu gradi novi stadion, pa se ovog mjeseca od toga odustalo.

Gradonačelnik Ivica Puljak također se nedavno izjasnio o cijelom ovom sklopu tema: kazao je da ne zna kada će se pokrenuti projekt 'zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa'. Izjava djeluje dosta začuđujuće i suprotno osnovnoj logici urbanizma: po pravilima struke, naime, najprije treba provoditi natječaj i donositi planove, pa tek onda krenuti u rješavanje vlasništva nad zemljištem. U suprotnom bismo imali 'vlasnički urbanizam', da svatko gradi što hoće na svojoj parceli, čega su se upravo Puljak i njegova ekipa užasavali i zbog čega su i odlučili nanovo formirati Urbanistički zavod grada.

A i zdravorazumski, djeluje dosta nerealno da bi netko otkupljivao zemljište i kuće bez da je poznato što će se na njihovom mjestu graditi.

Obratili smo se i Ivi Ori, vlasniku 'Ora-monta', koji vidljivo izbjegava bilo kakav konflikt s gradskim vlastima: kazao nam je tek da je kompleks u Svačićevoj odavno mogao biti izgrađen, jednako kao što je odavno mogla biti probijena Manđerova ulica. 'I danas smo spremni krenuti u projekt po parametrima iz GUP-a i po rezultatima natječaja koji bi tek trebalo provesti', kaže Ora. Po njegovoj računici samo probijanje ulice, pa tako i otkup sedam zgrada koje se nalaze na njenoj trasi, Grad ne bi koštalo ništa: sredstva bi se namakla prodajom dijela parcele današnjeg parkirališta i komunalnim doprinosom od novih objekata.

No naravno, i odluka da se ništa ne radi - bilo zbog nepoznavanja činjenica, bilo u strahu od dojma koji bi se u javnosti stvorio suradnjom Grada i jedne privatne tvrtke - sasvim je legitimna. Iako bi se možda moglo postaviti pitanje nepoštivanja dosadašnjih ugovora, sporazuma i odluka.

No u tom slučaju treba još jednom jasno kazati kakve su posljedice: do daljnjega ćemo u centru grada imati neuglednu betonsku ledinu, a na probijanje jedne obične gradske ulice čekat ćemo najmanje 15 godina.

DATUMI KOJE ĆEMO PRATITI:
- eventualnu promjenu stava gradske vlasti, nakon koje bi započela dogovorena izrada programa urbanističko-arhitektonskog natječaja 
- …ili eventualno 13. lipnja 2038. godine, do kada bi Grad mogao otkupiti kuće i zemljište za probijanje Manđerove ulice

***

Programski sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija