DI JE ZAPELO Centar za rehabilitaciju u Dugopolju, hoće li Vlada imati sluha?

Fotogalerija (13)

'Da nemamo Anđele, bili bismo korak bliže paklu', tradicionalno poetski bio je raspoložen župan Blaženko Boban na proslavi dvadesetog rođendana udruge 'Anđeli', dobrih duhova splitske nevladine scene i jednog od najljepših pothvata u ovom gradu uopće. Županu je bilo drago nastupiti na ovom događaju, ali mu je ujedno bilo i vidljivo nelagodno: njemu s desna kočoperio se veliki plakat nesuđenog Centra za rehabilitaciju u Dugopolju, za koji je ideja potekla upravo iz ove udruge i kojega je on kao župan odavno obećao izgraditi.

'Radit ćemo Dugopolje, ali Perica Bosančić treba promijeniti svoj prostorni plan', opustio se Boban nešto kasnije, kada mu se na pozornici pridružio štićenik 'Anđela' Antonio i kada je valjda osjetio potrebu objasniti gdje je zapelo, pa prozvati načelnika ove općine i vlastitog stranačkog kolegu.

Poslije smo Bobana čak natjerali da pozira ispred fotografije - preciznije, vizualizacije - spomenutog Centra za rehabilitaciju. Pristao je makar je bio siguran da će slika jednog dana biti iskorištena za, kako se izrazio, 'negativnu propagandu'.

Tu smo ugurali još i državnu tajnicu Zrinku Mužinić Bikić, čisto da se kao državna tajnica i eksponirana HDZ-ovka osjeti prozvanom svaki put kad se u javnosti spomene ovaj projekt, a na koncu i predsjednicu 'Anđela' Dijanu Aničić koja će bez sumnje upirati, burgijati i gurati ga. Kao što to uostalom radi još od prve ideje tamo negdje 2019. godine.

Centar za rehabilitaciju, naime, roditelje djece s poteškoćama u razvoju ionako uglavnom osuđene na danonoćni angažman, brigu, patnju i odricanje trebao je riješiti njihovog najvećeg straha: što će biti s njihovom djecom kada njih više ne bude tu?

Kompleks u Dugopolju zamišljen je kao jedno veliko utočište s prostorima za rehabilitaciju, privremeni i trajni smještaj, terapijsko jahanje, bazenima, šetnicama i igralištima, a njegov možda i najvažniji dio jesu zasebne stambene jedinice za one koji ostanu bez roditeljske skrbi, kao i stacionar za nepokretne, jer oni danas na opću sramotu često završavaju u psihijatrijskim ustanovama.

Nemaju drugdje.

U serijalu 'Di je zapelo' još koncem 2023. godine pisali smo o projektu Centra za rehabilitaciju u Dugopolju, no od tada do danas štošta se promijenilo.

Najprije, udruga 'Anđeli' po svemu sudeći više ne vodi igru: predsjednicu Dijanu Aničić i njihovog volonterskog 'consiglierea' Antu Zoričića, bivšeg gradskog vijećnika koji se iskazao u promoviranju i guranju upravo ovakvih projekata, pozvali su samo na prva dva sastanka 'projektnog tima' - a nakon toga ih, koliko se zna, nitko nikada nije ni kontaktirao.

Takav razvoj događaja potvrđen je prošle godine, kada smo se ponovno raspitali o statusu Centra za rehabilitaciju i kada su nam u Županiji pojasnili da ga vide kao još grandiozniji, pa onda i još skuplji projekt.

Ukratko, odlučeno je da bi se u Dugopolju pod jednom kapom trebao naći cijeli niz sadržaja vezanih za zdravstvo i socijalnu skrb, odnosno za potrebe brojnih ustanova koje kubure s prostorom i zato nemaju kapacitet pružiti nove, dodatne usluge.

Podloga za to stigla je u ekspertizi koju su izradili stručnjaci s Filozofskog fakulteta, pa je na osnovu nje - ali i prethodnog idejnog rješenja kojeg su za originalnu ideju 'Anđela' izradili arhitekti Dinko Peračić i Dean Stubnja - naručeno novo idejno rješenje kojega je izradila tvrtka 'AG Planum'. 

Vidjeli smo ga, a jedan njegov dio donosimo uz ovaj tekst: radi se očito o jednom od najambicioznijih projekata na području zdravstva i socijalne skrbi u Hrvatskoj općenito.

Na zemljištu površine oko 90 tisuća četvornih metara u nekoliko faza planira se izgraditi kompleks veličine 30-ak tisuća četvornih metara, pravi mali grad u kojemu bi se našlo prostora za sve ono što su 'Anđeli' u početku zamislili, ali i puno više od toga: dnevni i poludnevni boravak i smještaj za djecu i odrasle, prostor za korištenje prava na odmor, prostor za rane intervencije dodatne socijalne usluge psihosocijalne podrške, zatim kapaciteti za smještaj zaposlenika, stacionar za pružanje zdravstvene zaštite i palijativnu skrb za osobe s invaliditetom, centralna kuhinja i praonica, administrativni sadržaji, sportski tereni, dvorana, bazen, pa čak i prostor predviđen za terapijsko jahanje…

Sigurni smo da ni 'Anđeli', ni Dijana Aničić i njena ekipa, ni Ante Zoričić neće zamjeriti ako se ovakav projekt zaista realizira.

Koliko smo daleko od toga, druga je priča - a upravo zato i nastao je serijal 'Di je zapelo'. Iz Splitsko-dalmatinske županije su nam, nakon što smo se uživo uvjerili da se na pripremi ovako velike kompleksne i skupe investicije zaista radi, dali nekoliko prolaznih vremena: nakon što su koncem prošle godine donijeli odluku da će s Općinom Dugopolje sufinancirati izradu urbanističkog plana, i nakon što je početkom ove godine taj posao započela raditi tvrtka 'Arching' Srđana Šegvića, čeka se dovršetak kako bi se išlo korak dalje.

'Nacrt prijedloga plana predat ćemo Općini najkasnije koncem kolovoza', rekao nam je Šegvić, uz pretpostavku da bi on mogao biti usvojen  vrlo brzo nakon toga - pretpostavit ćemo, do kraja godine.

Iz Županije su paralelno pokrenuli nabavu 'izrade projektnog zadatka za izradu idejnog projekta', što zvuči neobično besmisleno i nepotrebno, no radi se zapravo o važnom koraku koji bi omogućio faznost projekta kojega bi realiziralo više različitih investitora. U ovogodišnjem županijskom proračunu predviđeno je još 500 tisuća eura za izradu samog idejnog projekta i natječaj za to bit će otvoren uskoro - ali sami projekt ne može biti zaključen sve dok Šegvićev (i Bosančićev, ako se sjećate lika s početka ovog teksta) urbanistički plan ne bude usvojen.

A kada se sve to skupa dogodi, preostaje zatražiti lokacijsku dozvolu i već u toj fazi Centar za rehabilitaciju je zapravo spreman za nominalno lakši dio posla - pronalazak novca i samu gradnju. pretpostavljamo da bi se to moglo dogoditi negdje tijekom iduće godine.

E, tu na scenu zaista stupa župan Blaženko Boban: trebat će uvezati najmanje dva ministarstva i s njima postići dogovore oko toga tko će uopće biti nositelj cijelog projekta, kako će se on financirati - Europski socijalni fond još uvijek zvuči kao najrealnija opcija - i tko bi nakon svega trebao upravljati kompleksom u Dugopolju, u okviru koje institucije i s čijim proračunom.

Puno je tu nepoznanica, što je prirodno za projekt koji je doista jedinstven u Hrvatskoj i koji bi sasvim sigurno osigurao kvantni skok u razini zdravstvene i socijalne skrbi i u Splitu, i u Dalmaciji, i u cijeloj Hrvatskoj.

Doima se logičnim da bi ga Vlada trebala proglasiti strateškim projektom čime bi se olakšalo i dobivanje dozvola, i europsko financiranje - no eto, priupitat ćemo Bobana vrlo brzo što misli o tome.

Njegovu sliku već imamo.

DATUMI KOJE ĆEMO PRATITI:
- 31. prosinca ove godine, do kada bi trebao biti usvojen urbanistički plan Dugopolja i barem raspisan natječaj za izradu idejnog projekta Centra za rehabilitaciju
- negdje tijekom 2026. godine, kada bi trebala biti izdana lokacijska dozvola

Audio verzija članka može se poslušati ovdje: 

***

Programski sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija