DRUŠTVO SPEKTAKLA: Ne daj se mladosti tuđim brukama

Gledam reportažu o školi bez podova i zidova, s rupama u betonu za odvod kišnice, razbijenim staklom koji propušta nalete vjetra kroz hodnike, štekerima iz kojih curi voda... Gledam i mislim se zašto ovi mladi Sirijci govore po naški i zašto su mi kadrovi poznati... Kada prepoznate svoju srednju školu u derutnom i crnokroničkom izdanju izgubite volju za blještavilo i spektakle. Taman sam bio spreman napisati jedan teži preserans o tome kako Kolinda eliminira Tita dok Huljić opet ujedinjuje Jugu novim realityjem... ali izgleda da ću morati pisati o edukaciji.

Jako sam sklon lamentiranju nad 'needuciranom mladeži', zamišljajući sebe onako eastwoodovski kao dedeka iz 'Gran Torina', ali zaboravljam razmotriti uvjete u kojoj se dotična mladost priprema za život. Jedna lasta ne čini proljeće, ali ako je jedna srednja škola 'u srcu Dalmacije' nalik na ratnu zonu nemam razloga ne pretpostaviti kako takvih primjera ima znatno više u Lijepoj našoj. Moji mladi sugrađani nisu došli u žarište problema jer su iznimka već stoga što su pokazali inventivnosti i odvažnosti napisati otvoreno pismo ministru Mornaru.

Ako škole ne pružaju osnovne uvjete za edukaciju komu ili čemu prepuštamo mladež? Od roditelja možemo tražiti odgoj ali teško i obrazovanje, jer tko ima vremena učiti dijete diferencijalne jednadžbe ili fotosintezu kada treba raditi dva posla na crno za preplatiti šajlokovski kredit. Istina, imaju internet i veći pristup informacijama nego CIA u doba Cartera, ali u stvarnosti su navučeni na sveprisutne socijalne mreže koje potpomažu stvaranju egocentričnih i površnih generacija. U svojoj se osnovi Facebook može svesti na princip 'ja se ovako osjećam, ja ovako izgledam i ja ovo mislim a ti reci da ti se to sviđa'. Instagram je počinio je još veći krimen jer se, umjesto da bude platforma za kreativce, pretvorio u poligon za 'mlade i lijepe' i postao 'parada selfija i kiča'. Gledajući medije možda Instagram i najbolje priprema mlade za život, jer iz Vojsa možemo naučiti kako sav vaš trud i talent imaju smisla dokle god niste u konkurenciji s nekim tko izgleda bolje od vas.

Znanje na televiziji preživljava tek u kvizovima, točnije kvizu. Jer osim 'Potjere' svjedočimo pučkim feštama koje se prodaju pod kvizove. Upravo je najnoviji Tarikov show odlična priprema mladima za stvarni svijet. Dođete orni, prepuni znanja koje želite unovčiti, a onda vas gurnu u neprirodnu i stresnu situaciju pred reflektorima i kamerama, gdje vam se broji svaka sekunda i borite se protiv prekaljenog profesionalca koji je u datoj situaciji rutinerski udomaćen kao riba u vodi.

Ipak, nije sve izgubljeno za makarske srednjoškolce jer ih čeka odlazak na studije. Ali koliko ganjanje diploma uopće ima smisla? Gledajući moju generaciju, diplomirani novinari se bave PR-om, sociolozi novinarstvom, socijalni radnici castingom, a profesori geografije, književnosti i matematike rade u turističkim agencijama. Ostatak ekipe je uglavnom na birou ili u ugostiteljstvu, dok se rijetke laste bave svojom profesijom. Nastranu definicije, što je u stvarnome svijetu uopće profesija, ono za što si kvalificiran ili ono od čega živiš?

Davno je pjevao Čola 'Ne daj se mladosti tuđim rukama', a vrijedi poslušati čovjeka čija je frizura postojana kao trodesetljetni Taft. Čini se kako su mladi prepušteni sebi, ali čak i oni koji nemaju pravo glasa se imaju pravo oglasiti. Da parafraziram stari tagline 'Osmog putnika' (ne Gibinnog nego Scottovog) u 'prosvjeti nitko ne može čuti vaš vapaj'. Ali mediji slušaju. Ako pogodite tjedan bez novog nogometnog transfera, nove smjene ministra ili nove seksi starlete imate stvarnu šansu za pet minuta nacionalne pažnje. A još ako je predizborna godina čak postoji šansa da maturirate u učionici s parketom.