DRUŠTVO SPEKTAKLA: Zašto na televiziji ne gledamo 'Crno-bili svit'?

Zašto se 'Crno-bijeli svijet' ne događa u Splitu? Pitanje zvuči glupo zato šta takvim jeste. Nastranu maštanja kakve bi sve dogodovštine mladog Dina, Bana i Gibe mogli gledati umjesto jednog token Žungula, pitanje ostaje poprilično tupasto. I baš u tu čast idem pokušati napisati suvislu kolumnu iz blesavog začetka te pronaći odgovor na ovo početno 'zašto'.

Dino bi rekao 'blizu oltara bolje se čuje' i ne bi bio daleko od istine. Bez da agitiram za revival Dalmatinske akcije, mislim kako mirno mogu postulirati da postoji određeni regionalizam u kulturi. Da se zadržim u glazbenim sferama, kada sam prvi put selio u Zagreb doživljavao sam Daleku obalu kao 'najveći bend na ovim prostorima' te se iznenadio koliko ih purgeri površno poznaju. Uglavnom su čuli 'za onog ludog Bana i nekakvu Tonku'. Kada sam drugi put selio u Zagreb (ovo već počinje zvučat kao ona Balaševa pjesma o diplomama) zvijezda broj jedan 'kod nas' je bio Hari Rončević, ali u Zagrebu je mogao napuniti samo legendarni klub Roko kraj Save. I sad da ne nabrajam što je bilo kad sam treći put selio u Zagreb, poanta koju želim prenijeti je ta kako postoji 'južnjačka scena' kako u glazbi tako u raznim drugim umjetnostima, pa se postavlja novo pitanje: zašto Dalmacija nema kvalitetni i produkcijski jaki televizijski medij?

Na prvu loptu ćete ovu ideju odbaciti kao bajkovitu i apsurdnu, upravo zbog onog 'Dinovog oltara', ali ona nikako nije bez temelja. Javnu televiziju bi bilo teško zamisliti, jer se ona nužno fokusira na politiku koja je centralizirana u Zagrebu, ali kada bi Dalmatinci plaćali pretplatu za DRT umjesto HRT skupilo bi se nekih 200 i kusur milijuna kuna godišnje, bez marketinških prihoda. I onda izbaciš skupe licencirane emisije, hollywoodske spektakle, tisuće zaposlenih i četiri kanala, pa se sjetiš kako će prihod za reklame ipak biti pet puta manji ako je program fokusiran na samo 20% stanovništva, no opet dođemo do procjene od pola milijarde kuna godišnje za jedan i jedini program Dalmatinske TV (i koliko već ide Radio Splitu). A ako program bude inkluzivan i fokusiran na Dalmaciju koliko je HRT-ov na zagrebačku regiju, onda se gledanost može proširiti i time pojačati budžet slatkim nektarom marketinga...

Okej, ovo stvarno zvuči ko sprd, ali komercijalna televizija bi već bila izvediva. Tehnička infrastruktura potrebna za vrhunski TV proizvod je dostupnija i pristupačnija nego ikada. Ključni detalj za uspjeh komercijalne televizije je sadržaj, a za sadržaj trebaju kadrovi. Dalmacija je izrodila popriličan broj redatelja, snimatelja, montažera i ostalih filmskih i TV djelatnika, a dobar dio navedenih je trenutno ili bez posla ili 'žbukaju' na vanjskim produkcijama kojekakvih firmi koje ih plaćaju ili ne plaćaju ovisno o gazdinoj potrebi za akvizicijom i održavanjem ranča s rasplodnim pastusima. Tko normalan ne bi za konkurentnu, ili bar sigurnu, plaću došao živjeti i raditi na suncu umjesto u zagrebačkoj magli? A ideje su besplatne. Recept je zapravo jednostavan - pristojna infrastruktura + školovan kadar + kreativnost = kvalitetan proizvod. A uz početni marketinški impuls turističkih agencija, dalo bi se taj sadržaj realizirati a s njime privući širu publiku i napose novac.

Ovo što pišem je nemoguće ostvariti jer smo rezignirali na svaku mogućnost realizacije takvog projekta. Mirno promatramo kako se gase regionalna dopisništva nacionalnih medija dok nam televizije serviraju svakodnevnu dozu dogodovština sa zagrebačkih trgova, ulica i šatora. A mlade generacije uz YouTube i Disney kanale odrastaju u prave male Angloamerikance. Neće moći ni zamisliti da je nekada jedan Željko Malnar praktički iz podruma uspijevao zadržati pažnju cijele nacije do jutra. Istina, radilo se o zagrebačkom podrumu, ali je imao onu dozu 'dišpeta' kojom se dičimo.

Zašto na televiziji ne gledamo 'Crno-bili svit'? Jer ga nismo snimili. Smoje je Dalmaciju progura na nacionalnu televiziju kada je dotični pridjev bio poprilično 'opsežniji'. Zato bi ovim putem zamolio dalmatinske teškaše kojima USKOK još nije pokucao na vrata da se riješe kompromitirajućeg materijala iz skrivenih riznica i pokrenu jedan kvalitetan kablovski kanal u Splitu. Ma neka radi dvokratno i uvede pauze za kavu i marendu, nije važno. Neka u tim pauzama ide live feed mora i galebova i bit će daleko kvalitetniji i apsoštrumfno tolerantniji od debilnog dernečenja poput 'Volim Hrvatsku' ili perpetualnog nomadskog haračenja Branka Uvodića bespućima glazbenog neukusa.A još da smo snimili 'Crno-bili svit' konačno bi doznao zašto je Renato u Australiji i tko je taj inspektor Špiro iz Općine...