DUPLIN OSVRT: Kako biste reagirali da glumica iz vagine izvlači Hajdukovu zastavu jer redatelj poručuje da se moramo sramiti svoje svetinje?

Je li predstava koja šalje poruku da bi se svi Europljani trebali sramiti zbog izbjegličke krize i događanja u Siriji mogla bez scene u kojoj glumica iz vagine izvlači hrvatsku zastavu ili glumac (Isus) silazi s križa ogrnut hrvatskom zastavom oko one stvari, koju skida tek radi spolnog čina s muslimankom? Naravno da je mogla, ali to bi tada po meni bio bezvrijedan komad kojega nitko ne bi ni spominjao, a ovako se radi o predstavi koja ulazi u povijest splitskog HNK, ali ne po kvaliteti, nego po kontradiktornim reakcijama koje je izazvala.

Performans kojega smo vidjeli (i snimali) u parteru u trenutku kada je predstava već trebala početi do sada je nedoživljen. S jedne strane manja je grupa prosvjednika pjevala 'Zovi, samo zovi', a kazališna je publika odgovorila s 'Kad bi svi'. Bio je to najupečatljiviji trenutak ove priredbe, a moment kada su prosvjednici, redom bivši hrvatski branitelji, pod pratnjom policije izbačeni iz teatra onaj veći zbor sigurno je doživio kao pobjedu slobode izražavanja, umjetnosti i ne znam čega sve drugoga.

Međutim, ima li umjetnička sloboda granicu? Pošto je ovo inače sportska kolumna, a moja publika uglavnom nogometna, sljedeća usporedba je na mjestu: zamislite da gola glumica iz vagine izvlači Hajdukovu zastavu jer je redatelj/umjetnik htio poslati poruku da se svi skupa moramo sramiti svoje svetinje iz nekog samo njemu poznatog razloga. Gotovo sam siguran da tada zbor 'Kad bi svi' ne bi odnio pobjedu, a čak i onaj dio navijača koji nije odobravao jučerašnji prosvjed sada vjerojatno vrti glavom, svjestan da bi u gornjem primjeru navukao ratničke boje spreman šutnuti redatelja nogom u guzicu i poslati ga natrag u Rijeku.

Da budemo načisto, Frljićevo je pravo da radi što hoće, a njegovih glumaca da se do mile volje valjaju goli po sceni. Uostalom, kako je sam glumac s bine poručio 'mi smo pozvani na Marulićeve dane i za to smo dobili jako dobar honorar'. Naravno da tu leži bit cijele priče. HNK Split uredno prima plaće na osnovi 40 milijuna kuna koje svake godine siše iz gradskog proračuna, a Marulićevi dani su priredba pod njihovom kapom, koja dodatno košta. Nisam kazališni kritičar, niti je moje mišljenje po ovom pitanju relevantno, ali kao relativno čest posjetitelj predstava imam pravo na zaključak: Frljićevo sranje, jednako kao i brojna druga koja nam se serviraju platili su, dakle, građani Splita.

Žalosno je za splitski HNK i generacije gimnazijalaca koje su odrasle na 'Šjora Fili', 'Hamletu u Mrduši...', 'Nečastivome', 'Svečanoj večeri...' što kazalište godinama ne uspijeva proizvesti predstavu splitskog i dalmatinskog štiha, koja će preživjeti prvu zimsku buru. Pokušaj s 'Bužom' prošlog ljeta nije uspio jer je predstava bila daleko lošija od tv-drame, ali se na tom tragu nešto barem probalo napraviti. Jadno je i da kazalište Borisa Dvornika, Zdravke Krstulović, Josipa Gende, Vasje Kovačića i brojnih drugih nema više glumca nacionalnog značaja, odnosno da za tih cca 40 milijuna kuna proizvodi nebitan program i nije u stanju afirmirati jedno jedino glumačko ime prepoznatljivo dalje od Marmontove ulice. 

Frljićeva predstava bezobraznom je provokacijom napunila kazalište i prostor ispred njega. Prosvjednici su više izgledali kao očajnici, nego skupina koja može ozbiljno ugroziti izvođenje predstave. Ispred kazališta je bilo svega i svačega, ali svakako poštujemo to što dio branitelja, vjernika i majki čiji su sinovi pali za hrvatsku zastavu nikad neće prihvatiti da se istu usred hrama splitske kulture izvlači iz vagine. I da se izvođenje takvih scena naziva pobjedom demokracije, umjetničkih sloboda i tko zna čega još...