U Kokorićima kod Vrgorca stanje zbog obilnih kiša je više nego dramatično. U desetak kuća je ušla voda, gotovo 30 obitelji je odsječeno, do njih se može doći samo čamcem ili bagerom. Međutim, panika nije zahvatila ljude ovog lijepog kraja.
- Ovakav potop ne pamtimo, sigurno pola stoljeća nismo imali ovakvih problema - kaže nam Jozo Filipović koji donosi hranu starijima i nemoćnima.
Nitko nije uskraćen za pomoć, gdje ne mogu automobili, može čamac HGSS-a. Vjerni spasitelji su na terenu danonoćno, pomažu u evakuaciji stanovnika, prebacivanju stvari, izbacivanju vode...
- Od pokojnog mi brata žena i moj nećak obitelji je otišao u Vrgorac. Sin je, Frane, ostao prebacivat stvari iz prizemlja na kat. Voda je ušla dole - kaže nam Vedrana Klinac na vratima svojeg komina.
Kaže da će se šteta od poplave itekako osjetiti u poljoprivredi. Falit će nam nadaleko poznate vrgoračke jagode.
Upućuje nas malo dalje, prema drugom poplavljenom dijelu. Do mosta iza kojeg je i škola, poplavljeno igralište i više odsječenih obitelji.
U nekoliko tura odlaze pripadnici HGSS-a, nose sve što je potrebno. Nemaju vremena ni minutu stati.
S njima je i gradonačelnik Vrgorca Ante Pranić.
- Uputili smo zahtjev županu za proglašenjem elementarne nepogode. Nažalost, vodostaj raste, ali nema mjesta panici, sve su službe na terenu i dobro koordinirane. Pojedinim ljudima je šteta ogromna, voda je doslovno poplivala u cijele etaže - kaže Pranić.
Ljudi su, dodajmo, zaista smireni. Spašavaju što se spasiti može.
Teško je i Zvonko Pervanu koji u rodnim Kokorićima napravio 14 kamenih kuća.
Stvari je, kaže, na vrijeme prebacio, a u konobu je ušla voda.
- Da ne padne kap kiše više, narast će za pola metra - opisuje.
Inače, svim obiteljima koje je poplava ostavila trenutačno bez krova nad glavom, nudi smještaj i u svom hotelu u Vrgorcu.
- Što se tiče jagoda, 500.000 jagoda je pod vodom, ali to ne znači da će propasti - optimističan je.
U Kokoriće se, dodajmo, moralo preko Ravče, već na putu kroz zaseoke Višnjica voda nam je demonstrirala svu moć, neprekidno se spuštajući prema udolini i rastući nemilosrdno. Prva slika koja nas je dočekala je spomenik u vodi i stabla od kojih tek vrhovi vire vani. Jedan krak ceste se i ne vidi ispod vode. Kuće su zatvorene, a ljudi se sve više snalaze tražeći sigurnije mjesto dok nepogoda prođe. Na drugom kraju ceste još je gore, spasitelji se probijaju terencima i čamcima.