General JNA očekuje oslobađajuću presudu za miniranje Peruće: Brana se mogla srušiti nuklearnim udarom ili sa 700 tona TNT-a

U ponedjeljak će se u splitskom Županijskom sudu objaviti druga po redu presuda umirovljenom general majoru vojske Jugoslavije Borislavu Đukiću, koji je najviši časnik srpske vojske u hrvatskom zatvoru. Prije dvije godine Đukić je osuđen na devet godina zatvora za miniranje brane Peruća, a sudac Slavko Lozina obavezao ga je i na plaćanje štete od čak 130 milijuna kuna. Prije godinu dana Vrhovni sud ukinuo je osuđujuću presudu po žalbi branitelja Željka Ostoje te predmet vratio na ponovno suđenje. 

Sudac Dinko Mešin u petak je zaključio raspravljanje. Završetak suđenja je popratio i konzul Republike Srbije u Hrvatskoj Aleksandar Stamatović. Đukić je obranu nadopunio u nekim dijelovima. On i branitelj Ostoja očekuju oslobađajuću presudu jer smatraju da navodi optužnice apsolutno nisu dokazani. Tužiteljica Marina Matušan drži da je dokazano sve što se navodi u optužnici pa je zatražila zatvorsku kaznu. Presuda će biti objavljena u ponedjeljak. 

Đukić je u pritvoru od sredine 2015. godine kada je uhićen na aerodromu u Tivtu u Crnoj Gori, a protiv njega je nedavno potvrđena još jedna optužnica za ratni zločin. U ovom predmetu bio je optužen zajedno s haškim osuđenikom Ratkom Mladićem te pokojnim generalom Milom Novakovićem i majorom Brankom Koricom. Među dokazima su i snimljeni razgovori između Mladića i još jednog srpskog časnika. I Đukić i Ostojić osporili su autentičnost snimaka. Sugovornici se na kraju razgovora, pozdravljaju s 'Bog, bog'. Đukić kaže da je to apsolutno nemoguće u konverzaciji visokih oficira JNA. Obrana je tražila da se u ovom postupku sasluša i Ratko Mladić, no sud je to odbio. Prema optužnici, Đukić je provodio zapovjedi Mladića i Novakovića i zapovjedio miniranje brane u koju su postavili 30 tona TNT-a. 

'Uvaženo sudsko vijeće, ja sam tijekom sudskog postupka stekao utisak da se u ovom kaznenom predmetu sudilo Ratku Mladiću, da se sva njegova krivica pripisuje meni i da bi trebalo da budem proglašen krivim i osuđen samo zato što sam bio pripadnik bivše JNA i SVK i što sam Srbin. Kako je Mladić u Haagu osuđen nepravomoćno na doživotnu kaznu zatvora, a Novaković i Korica su pokojni, po logici tužilaštva, ja treba da primim i na sebe akumuliram njihove grijehove, ako su ih imali. Upravo to čini paradoks ovog postupka. Na osnovu favoriziranja tužiteljice, stekao sam utisak da ona tuži i sudi po onoj dobroj poznatoj narodnoj: 'Kadija te tuži, kadija ti sudi.' Tužilaštvo nije ponudilo ni jedan dokaz da su JNA, SVK, MUP ili PJM RSK ili ja osobno planirali, rukovodili ili organizirali postavljanje eksploziva u branu Peruću, kako je opisano u optužnici. Tužilaštvo je eksploatiralo izjave ratnih zarobljenika suprotno međunarodnom pravu kako bi iznudili lažna priznanja i mene okrivili', naveo je Đukić u svojoj obrani. 

Tvrdi da je u doba događanja na Perući koncem siječnja 1993. godine bio neraspoređen nakon povratka s ratišta u Bosanskoj Posavini i da se rezigniran uglavnom kretao između ureda i stana u iščekivanju prekomande u jugoslavensku ili vojsku bosanskih Srba. S Perućom nema nikakve veze. Niti je bio tamo, niti je sudjelovao u ikakvim planovima za miniranje koje nisu imali ni vojna, ni civilna vlast u Krajini. Pretpostavlja da su paravojne snage Milana Babića iskoristile odlazak pripadnika kenijskog bataljona UNPROFOR-a po kojima je artiljerija 126. brigade HV-a otvorila vatru. Miniranje je izvedeno krajnje nestručno i neprofesionalno, tvrdi Đukić i nikako se nije moglo raditi o količini eksploziva od 30 tona koju navodi tužilaštvo. 

'Meni se stavlja na teret apstraktna kaznena odgovornost. Što bi bilo, kad bi bilo, i to na osnovu urađenih ispitivanja u laboratoriju o procjenama efekata nakon rušenja brane u kojima se navodi oko 50 tisuća civilnih žrtava i uništenje naselja nizvodno od Peručkog jezera, što je tužilaštvo koristilo u montiranoj lažnoj optužnici kako bi postiglo psihički pritisak na javnost i sudsko vijeće, iako se nakon eksplozije i oštećenja preko brane nije izlila nijedna kap vode, nitko nije stradao, niti je porušen i jedan gospodarski objekt. Izvještaji ukazuju da se brana Peruća može potpuno srušiti samo nuklearnim udarom, odnosno, atomskom bombom, a ne konvencionalnim eksplozivom. Za rušenje brane po američkim formulama potrebno je preko 700 tona TNT-a, ali gdje toliku količinu i kubikažu postaviti? Koliko bi ljudi i vozila trebalo za prijevoz i postavljanje eksploziva? Molim vijeće da uzme izvještaj o saniranju oštećenja na brani poslije eksplozije koje je završeno za tri sata nakon što je u dva kratera na bokovima brane i pukotini na kruni brane nasuto oko tri tisuće kubika raznog materijala i tako spriječena erozija i daljnja oštećenja te nekontrolirano izlijevanje brane iz jezera', naveo je u obrani Đukić. 

Očekuje oslobađajuću presudu. 

'Gospodo suci, pred vama je nevin čovjek koji već šestu godinu bez krivice leži u istražnom zatvoru. Pogoršalo mi se zdravstveno stanje, a u zatvoru sam izložen vrijeđanju na nacionalnoj osnovi. Izgrednici mi vrijeđaju ljudsko dostojanstvo, prevrću kosti mrtvih roditelja i narušavaju moj duševni mir. Od teške tuge zbog mog odsustva i svega što proživljavam u zatočeništvu, doveo sam obitelj u veoma tešku situaciju. Supruga i mlađa kćer su završile u bolnici. Odgojen sam u patrijarhalnom duhu od roditelja antifašista, boraca NOB-a. Po ukupnom opredjeljenju bio sam i ostao ljevičar. Odrastao sam u višenacionalnoj sredini duboko uvjeren u snagu i značaj bratstva i jedinstva. Ponosan sam što sam kao visoki oficir i u toku radnih događanja sačuvao višenacionalnu strukturu jedinice kojom sam komandovao. Sve ovo mi je bilo putokaz da kao visoki oficir ne učinim ništa nečasno, bilo po mojoj naredbi, niti lično, i duboko suosjećam s porodicama svih žrtava rata', kazao je Đukić.