Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Hodočasnici na putu za Sinj: Gospi idemo godinama, umorimo se, ali uvijek iznova osjetimo neku posebnu energiju

Hodočasnici na putu za Sinj: Gospi idemo godinama, umorimo se, ali uvijek iznova osjetimo neku posebnu energiju

Da bi se prešao put od tridesetak kilometara, kažu nam, treba im između sedam i osam sati, a oni najbrži to uspiju za pet sati

U povodu svetkovine blagdana Velike Gospe i ove godine velik broj hodočasnika uputio se u ponedjeljak prema Sinju kako bi odali počast Gospi Sinjskoj. Kolone ljudi zaputile su se iz pravca Splita na put dug tridesetak kilometara, ovisno s kojeg polazišta je tko krenuo. Otprilike osam sati, ovisno o individualnoj kondiciji, kažu hodočasnici, treba pješice do Sinja, a na njihovom putu policija i hitna pomoć čine sve kako bi im hodočašće učinili sigurnijim. Većina ih kreće iz Solina pa smo razgovarali s nekoliko hodočasnika, koji su s osmjehom krenuli na dugačak put...

- Ovo mi je sedmi put da hodočastim u Sinj, potrebno mi je oko osam sati hoda, s uključenom jednom pauzom. Dobro sam se opremila, sportska odjeća i tekućina su najvažnije. Osjećaj je sjajan i poseban, shvaćam ovo kao jedan duhovan čin u kojem puno razmišljam, izmolim krunicu, a sve je lakše u društvu - ispričala nam je Ana koja je u društvu dvije prijateljice krenula put Sinja.

Potom smo sreli gospođu Anitu, Mariju i Katiju kojima je ovo šesta godina hodočašća.

- Krenemo oko 21 sat i u Sinju smo oko pet sati. Laganim tempom šetamo, nigdje nam se ne žuri, nije teško i u dobroj smo kondiciji. Napravimo dvije veće pauze kako bi se odmorile, a uvijek ponesemo nešto za jesti i piti. Tijekom ovih godina shvatile smo da je najbolje nositi što manje stvari. Ovo je sjajna prilika za zatražiti pomoć za stvari koje ne možemo sami, a ima ih puno - zaključile su i dodale kako je u društvu sve lakše.

- Osjećaš se sigurnije i možemo jedna drugoj pomoći. Bude tu pokoji žulj, ali nešto nadnaravno ti pomaže kada ti je teško - govore nam ove hodočasnice.

Nakon njih susreli smo veselu ekipu srednjoškolaca. Ivanu, kojoj je ovo peti put, Marinu i Karlu kojoj je ovo drugi i Filipa koji prvi put hodočasti u Sinj.

- Svi smo vam mi sportaši, cure treniraju odbojku, a Filip rukomet, tako da nama nije veliki problem hodati sedam sati. Shvaćamo ovo kao duhovnu obnovu, a nakon svakog odlaska drugačije gledamo na život. Malo se zezamo, malo pričamo, razmišljamo, a kada dođemo u Sinj odemo na ispovijed pa na molitvu. Umorni, ali sretni i ispunjeni, vratimo se iz Sinja s hodočašća - ispričali su nam tinejdžeri koji su kazali da će ići uvijek kada budu mogli.


Mario večeras šesti put hodočasti, dok je Roko to učinio dva puta više od njega. Dečki su nam kazali da je obuća najvažniji dio opreme te da im je potrebno pet sati, što je rekord među našim sugovornicima.

- Dogovorili smo se obući crvene patike, možda smo zbog njih tako brzi - kroz šalu će momci.

- Krenuo sam s hodočašćem u Sinj jer sam se zavjetovao, ispunila mi se želja, tako da sada imam još više snage i želje za odlazak. Razmišljam, hodam i uvijek iznova osjećam neku posebnu energiju - ispričao nam je Mario, a Roko se s njim složio.

- Zavjetovao sam se i zbog toga odlazim već osmu godinu. Prvi put mi je bilo najteže, a sada put ni ne osjetim. Hodočastio sam i na Hvaru za Uskrs, ali mi je odlazak u Sinj nešto posebno - opisuje Roko.


Ema i Andrea, od svih su sugovornika, oborile rekord po broju odlazaka.

- Hodočastimo u Sinj već desetu godinu. Ekipa se mijenja, a mi uvijek skupa idemo. Ponesemo vodu, nešto hrane i pokoji slatkiš, napravimo jednu pauzu i u Sinju smo za jedno sedam sati. Smatramo da kondicija nije važna za hodočašće, već volja. Razgovaramo, molimo se i razmišljamo, tako da vrijeme brzo prođe. Imamo neke svoje ciljeve zbog kojih idemo, a ovo je naša žrtva za to. Kada stignemo odemo na ispovijed i misu, a kasnije se vratimo autobusom, kojeg ponekad treba čekati i nekoliko sati - ispričale su nam cure te otkrile poneki vješti savjet za sve one koji idu prvi put.

- Popijemo tabletu protiv upale mišića prije puta. Ako osjećate umor nemojte dugo stajati jer vam je teško krenuti dalje, a pokoji manji žulj nestat će sa zadovoljstvom kada stignete na kraj vašeg puta - zaključile su.

Naše sugovornike ispratili smo u hodočašće s nadom kako će sve proći u najboljem redu, a vjerujemo da hoće, jer su krenuli puni entuzijazma, vjere, smijeha i mladenačkog zanosa.

Vaša reakcija na temu