HOROR U SPLITU Očuh osuđen za spolno uznemiravanje dječaka od 8 i 10 godina, majka sve znala i tukla ih

Na Općinskom sudu u Splitu na uvjetne kazne zatvora zbog spolnog uznemiravanja dječaka od osam i deset godina te povrede djetetovih prava nepravomoćno su osuđeni L. K. i njegova supruga T. K. 

Od 1. lipnja do 26. rujna 2019. u obiteljskom stanu očuh L. K. je u više navrata dječacima pokazivao spolovilo govoreći im: 'Želiš li poljubiti prijatelja? Hoćeš li pozdraviti prijatelja, netko te ćiri'. Jedne prigode je dječaku rekao: 'Ja ću ti ga izvaditi pa mi ga ćućaj', nakon čega je izvadio spolovilo. Sve je to kod djece izazvalo osjećaj nelagode, straha i uznemirenosti te poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju, dok ih je njihova majka, svjesna da na takav način ugrožava njihov pravilan psihofizički razvoj i pristajući na to, verbalno i fizički napadala, upućivala im uvrede, udarala ih kuhačom i remenom, nije se brinula o njihovom odgoju, zdravlju i školovanju, već je skrb prepustila svojim roditeljima. Nije reagirala kada su djeca bila izložena spolnom zlostavljanju očuha kojem je i sama svjedočila ili su joj se djeca povjerila o tome, već im je rekla da o tome nikome ne govore. 

Okrivljenici su osuđeni na po osam mjeseci zatvora uvjetno s rokom kušnje od godinu dana. Sud smatra da će takva kazna biti primjerena u smislu generalne i posebne prevencije. 

Oboje su negirali optužbe. L. K. je kazao da prijava nema veze s istinom. Tvrdi da se radi o izmišljotinama kako bi se njemu napakostilo. Sve je, kaže, poteklo od bivšeg supruga i majke njegove supruge. Punica mu je, tvrdi, ljubomorna i posesivna i ne cijeni uspjeh svoje kćeri, pa ni njega, želi držati stvari pod kontrolom pa tako i njihov odnos prema djeci. Drži da je upravo to razlog zbog čega je došlo do prijave. 

U svibnju 2019. ranio ga je susjed, bio je u bolnici 22 dana, a kasnije i na rehabilitaciji. Dobio je potvrdu o trajnoj nesposobnosti jednog dijela tijela. Djeca su, kazao je, doživjela teški šok kada je ustrijeljen na vratima stana. Ustvrdio je da prema djeci ima emocije iako nije njihov biološki otac. Po izlasku iz bolnice teško je funkcionirao i teško se kretao pa kaže da tako nije ni mogao učiniti ovo za što ga se tereti. 

Majka dječaka je navela da nije bila prisutna bilo kakvim radnjama spolnog uznemiravanja, niti ima saznanja o tome. Jednog ponedjeljka u rujnu čekala je djecu da dođu iz škole, ali ih nije dočekala. Pokušala ih je dobiti na telefon, ali bez uspjeha. Zvala je policiju koja ju je savjetovala da se čuje s djelatnicima Centra za socijalnu skrb u Splitu. Djelatnica Centra joj je rekla kako će njen suprug biti prijavljen za spolno uznemiravanje djece. Bila je šokirana i izvan sebe. Ispričala je i kako joj je majka tog ljeta osobno došla i prijetila da će mu razbiti glavu jer nije viđala djecu kako je htjela. Prigovarala joj je da tuče djecu, ali ona tvrdi da to nije istina. Govorila joj je da će je prijaviti Centru. 

Drži da joj je majka zbog gubitka biološkog sina razvila opsesiju prema njenoj djeci, dok zajedničko dijete koje ima s L. K. uopće ne posjećuje, niti se interesira a njega. Kategorički je zanijekala da je udarala djecu i da se nije brinula o njima. 

Unatoč ovakvoj obrani, sud je zaključio da su okrivljeni supružnici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, i to na temelju iskaza bivšeg supruga okrivljene, njene majke te sudske vještakinje. 

Bivši suprug okrivljene je kazao kako su mu se djeca povjeravala i pričala o tome što se dogodilo. Naveo je da su ga djeca zvala i slala poruke da ne izlaze iz sobe. Čuo je jednom dok je pričao s jednim dječakom kako je majka ušla u sobu i rekla da će mu polomiti obje noge ako nastavi biti bučan. Djeca su mu kazala i da se očuh skinuo gol ispred njih i majke te mahao spolovilom. Sve je odlučio prijaviti Centru za socijalnu skrb i policiji. Nakon prijave djeca su počela živjeti s njim. 

Majka okrivljene je kazala da su se djeca žalila da ih njena kćer tuče te da su cijelo ljeto provela u sobi i da ih majka nikada nije odvela na kupanje, šetnju i igralište, osim jedino možda negdje na ručak jer ne kuha. 

Vještakinja je, pak navela da oba dječaka konzistentno opisuju tri situacije spolnog uznemiravanja i kako je majka grubo zanemarila brigu o njihovom zdravlju i školovanju te je svoje roditeljske obaveze delegirala na svoje roditelje. Djeci je ona bila roditelj samo jedan dan u tjednu. Navela je i kako je majka često znala dječake tjelesno i verbalno zlostavljati. Jedan dječak je kazao kako ga je majka tukla i nije htjela voditi na trening, dok ga je očuh vrijeđao i psovao govoreći mu da je glup. Drugi dječak je naveo da ga je majka često tukla remenom i kuhačom. Opisao je situaciju kada ga je majka istukla jer se igrao vodom pa se ona poskliznula. 

Vještakinja je zaključila kako se zbog ponašanja okrivljenika kod dječaka razvila anksioznost, posttraumatski stres i zaokupljenost spolnošću zbog čega je inicirana potreba njihovog uključivanja u tretman kod stručnjaka mentalnog zdravlja. 

Sud je u cijelosti prihvatio iskaze bivšeg supruga okrivljene, njene majke i vještakinje kao detaljne, logične i stručne. Zaključeno je kako su okrivljenici postupali s izravnom namjerom. 

S rezervom su uzeti iskazi svjedoka obrane jer nisu bili prisutni kada su se inkriminirani događaji odigrali. 

Prilikom odabira sankcije, sud je kao olakotnu okolnost cijenio neosuđivanost okrivljenika, a posebno otegotne okolnosti nisu utvrđene.