HRVATSKI SAN: Nedostaje mi američka pošta, ali u Hrvatskoj skoro poželim biti poštar, onaj iz reklame!

Pošta. Oh, pošta. Volim poštu. Ljudi vam šalju lijepe stvari. Vi šaljete ljudima lijepe stvari. Uvijek je lijepo dobiti poštu. No, u Hrvatskoj pošti postoji nekoliko stvari koje odnose radost u usporedbi s ostalim nacionalnim poštama. Pošta i ja imamo odnos ljubav-mržnja. Volim slati stvari ljudima, Pošta mrzi slati moje stvari i to čini tako komplicirano i toliko sporo da imam osjećaj da oni jednostavno ne žele da koristim njihove usluge. Šansa je 50:50 hoću li mi biti lijepo iskustvo s osobom koja radi na šalteru - hoću li dobiti smiješak, pozdrav, neko pitanje u stilu - odakle sam, ili podnijeti prezir dok tražim osobu iza pulta da radi svoj posao i pošalje moje pismo, a čini mi se da joj to strašno teško pada. Budimo iskreni, to je gotovo isto u svim poštanskim uredima. Rekao bih da je u Irskoj 60:40, a u SAD-u 70:30 posto šanse da naletite na osobu koja te prostrijeli pogledom jer od nje tražiš da radi svoj posao. Ali vratimo se na Hrvatsku poštu.

Prvo iznenađenje kad sam prvi put koristio Hrvatsku poštu bilo je da ne možete poslati čekove. Ne znam kakve pronevjere su sve Hrvati radili u Jugoslaviji ili u devedesetima s čekovima, ali Hrvatska pošta ne voli slanje čekova preko pošte. Jeste li svi slali drogu i čekove poštom? Da, znam, čekovi, tako 'old school', ali tako je lako napisati nečije ime i broj i brzo platiti račune. Ne idete u banku da ga pošalje, nema prijave na e-račun, nema lozinki, ne zeznete upisati broj računa... Samo napišite taj ček i pošaljite ga. I eto. Nedostaje mi to. Ali ovdje u Hrvatskoj, Hrvatska pošta ne želi da šaljem čekove. Je li itko zna što ste učinili da danas ne mogu poslati čekove? Čekove sam mogao poslati u svakoj zemlji u kojoj sam živio. Normalno je slati čekove poštom, ili je barem bilo prije nego što sam se preselio ovdje prije šest godina.

Poštanska marka. Pošta ih još uvijek koristi, puno. Istina, lijepe su, ali traje cijelu vječnost da se zalijepe. Morao sam poslati nešto u SAD, koštalo je 100 kuna. Proveo sam 30 minuta u pošti dok je gospođa lijepila vrijednost markica od 100 kuna. Jedna minuta posjeta ('Izvolite moje pismo, izvolite novac, molim vas pošaljite moje pismo') pretvara se u 30 minuta maratonskog lijepljenja. Sirota baba iza pulta jedva je mogla pomicati rukom da pozdravi kad je završila. Povrh toga, svaki put kad šaljem neku brzu poštu ili koristim posebnu uslugu, dvaput moram napisati adresu. Napisao sam na pismo adresu na koju želim poslati i adresu za povratak, ali uvijek me gospođa iza pulta zatraži da popunjavam obrazac koji zatim pregledava i kopira rukom na drugi obrazac ili naljepnicu. Treba mi nekoliko minuta, treba i njoj nekoliko minuta i prije nego što to znate, uz lijepljenje i adresiranje, prođe 45 minuta u pošti za jedno pismo. OK, možda pretjerujem, ali zasigurno 5-10 minuta. Ovo je strahoviti gubitak vremena za Poštu ne uzimajući u obzir ljude koji koriste poštu. Postoji prostora za uštede. Pošta treba imati sustav u kojem korisnik plaća, zaposlenik u Pošti ispisuje naljepnicu s uplaćenim iznosom na njoj, lijepi naljepnicu na pismo i baca je u poštu. U Irskoj i Sjedinjenim Američkim Državama neke privatne tvrtke čak posjeduju strojeve u svojim uredima za ispisivanje naljepnica, stavite ih na pismo i gotovo, pošiljka je vani. Završite sve bez posjete zgradi pošte, što je bonus za sve u procesu, osobito za osobu iza pulta, koja ne mora ništa raditi. Genijalno. Pošta, učini to mogućim u 2019.

Pošta također pregledava svaki pojedini komad pošiljke putem carine za svu poštu izvan Europske unije i to traje dugo, u slučaju da postoji roba koju mogu cariniti. Sjećam se da sam od mame dobio poklon u vrijednosti 500 kuna i da sam morao platiti još 500 kuna poreza, strašan dar. Još gore, poslao sam jedne godine poklone za Božić mojoj punici u vrijednosti 500 kuna, koje je morala platiti još 750 kuna. Nikada to više nisam učinio. Jadna punica. U SAD-u, Irskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, carina selektivno pretražuje pošiljke, tako da većina stvari stigne na svoje odredište na vrijeme ili kazne ljude ako pošalju stvari koje ne bi trebale biti slane poštom ili nisu ispravno naznačili ​​stvari koje šalju. Nijedna pošta ne oporezuje darove do određenog iznosa. Oporezivanje poklona je stvarno loše. Sretan Božić, molimo Vas da platite 500 kuna za svoje božićne darove ili ćemo ih baciti u smeće. Jeben ti led. Zločesta Hrvatska pošta.

Jedna stvar koja mi stvarno nedostaje iz SAD-a je da Pošta ne samo da vam dostavlja pošiljke, nego ih i pokupi. Tako je. Ako imate poštu, možete ju ostaviti u svojem poštanskom sandučiću ispred kuće, okrenete malu metalnu zastavicu, što je poštaru znak da pokupi poštu. Na taj način, ako šaljete nešto neugodno, ne morate gledati nikoga u oči kada to šaljete. Moj poštar je uvijek bio vrlo diskretan i nikada nije osuđivao mene, a ni moju poštu.

Praksa u inozemstvu je da se pošta nalazi u blizini mjesta koja su frekventna, kao što su trgovina ili banka, tako da možete obaviti svoju kupovinu i svoje poštanske poslove na istom mjestu. U Hrvatskoj, Hrvatska pošta nastoji biti mjesto gdje kupujete darove koje stvarno ne želite kupiti ili prodaje neka stara sranja iz Kine koja su kupili sa stražnjeg sjedala nekog kamiona u nadi da će vam ih prodati. Kupuje li netko te stvari u pošti? Dakle, sve te stvari se mogu poboljšati, učiniti se ažurnijim, učiniti Poštu korisnijom i uštedjeti vrijeme i novac, a svi znamo da je ušteda novca dobra stvar - tako da Vladini dužnosnici mogu kupiti još Audija. Šalim se, uglavnom, ali Pošta se očajnički treba modernizirati u Hrvatskoj.

Na kraju, postoji jedna stvar koju stvarno volim o Hrvatskoj pošti, a to je reklama na televiziji za EvoTV. Sexy poštar, sexy dame, dobra muzika, i svi sretni s poštarom. Izvrsni oglasi. Skoro želim biti poštar u Hrvatskoj. Zdravo, Ja sam Berry, poštar Berry. Nosio bih elegantnu uniformu, poštansku torbu i dobivao svu ljubav i divljenje sexy single i udanih dama koje čekaju mene i moju dostavu.