HRVATSKI SAN Jason Berry: Oduševljen sam Uberom, ostavite mobitel i pričajte s taksistima!

Krajem prošle godine sam prodao svoj auto i od tad se vozim Uberom svuda po Splitu. Obično se vozim dva do četiri puta dnevno. Tako sam u proteklih pet mjeseci imao oko 250 Uber vožnji. Moj hrvatski jezik se drastično poboljšao, ili sam pak postao izvrstan u predstavljanju na hrvatskom jeziku. 

- Bok, ja sam Jason. Bok. Ja sam Ivan. Odakle ste. Ja sam iz Amerike. Super, imam rođaka u NY. Koliko ste tu? Preselio sam se prije šest godina. Super vam je hrvatski. Hvala. Vaš hrvatski nije loš također.

To je u biti jedina šala koju imam na hrvatskom jeziku. U tih 250 vožnji sam stvarno postao dobar u razgovoru. Uostalom, tijekom tih vožnji upoznao sam mnogo različitih ljudi, čuo puno zanimljivih priča i naučio dosta o Hrvatskoj.

Mnogo ljudi vozi Uber iz različitih razloga: posao je bez muke, bez šefa, fleksibilnost, zbog toga što im je to jedina mogućnost, zbog sportskih ozljeda, problema s hrvatskom birokracijom, želje za jednostavnim životom, dodatnom zaradom, nekome je to samo ljetni posao, drugima je zabava, bijeg od supruge / muža... Neki ljudi vole jutarnju smjenu, neki vole rascjepkati cijeli dan, neki vole noćni život. Svi su ograničeni na vožnju od 12 sati u razdoblju od 24 sata, za sve iznad - Uber ih ugasi. Svim ljudima koji kažu da Dalmatinci ne rade naporno, dopustite mi da vas upoznam s vozačima Ubera.

Neke Uber vozače dobijem jednom i nikad ih više ne vidim. Neke momke vidim samo na putu za posao, a neke vozače samo na putu kući. Jednom sam u jednom danu dobio istog vozača na putu za posao i s posla, devet sati kasnije. Neki vozači su kući i uz kavu čekaju poziv. Neki sjede u ustaljenim redovima po strani ceste s drugim vozačima. Jedan vozač me pokupio više puta nego bilo koji drugi vozač, i to s velikom razlikom, ali samo na putu kući. Mislim da svaki dan sjedi ispred mog ureda, vrebajući me, čekajući i moleći da dođem do Ubera. Mislim na tebe, Ivane!

Neki vozači kupuju svoje automobile, neki ih iznajmljuju od Uber taxi kompanija, a pojedini preko ljeta iznajmljuju automobil od renta a cara. Postoji mješavina povoljnijih automobila kao što je Dacia Logan, puno VW Golf i Renault Meganea, ali vrlo malo električnih ili hibridnih automobila, većina je dizel. Hibridni i električni automobili su još uvijek preskupi. Ajmo, hrvatske vlasti, dajte vozačima poticaj da voze na električni pogon!

Ono što je fascinantno je da nećete vidjeti Uber vozače da prestižu na zabranjenim dijelovima ceste ili da uskaču ispred autobusa. Nećete ih vidjeti ni da trube, viču te da se ubacuju u lijevu traku ispred zgrade policije na putu za Rivu. Većina vozača su prilično dobri vozači, signaliziraju, strpljivi su, zaustavljaju se na križanju, ne puše u svojim automobilima i stvarno se osjećate sigurno. 

Za razliku od nekih drugih taksista koji voze kao da su ukrali automobil ili se spremaju ukrasti automobil, ili se ponašaju kao da su jedini bitni na cesti, a ostale 'ovce' nek se maknu s puta. Jeste li vi možda susreli Uber vozače da divljaju po cesti? Isto tako, jeste li čuli da je vozač Ubera zeznuo turista? Jeste li ikada čuli da je Uber išao dužom rutom? Jeste li ikad prije Ubera pokušali naći taksi nakon izlaska od Vanille? Taksimetri su isključeni i 200 kuna od Vanille do Rive (to je dogodilo mom prijatelju prošli vikend, 26. travnja 2019!), uzmite ili ostavite. Gospodine gradonačelniče, dovedite u red one splitske taksije koji dobronamjerne građane i druge splitske taksiste  stavljaju na loš glas!

Čak 95 posto vozača Ubera su muškarci, upoznao sam vrlo malo žena. Ovdje nemam smiješnu šalu, samo činjenicu. Upoznao sam vozača koji igra za hrvatski nacionalni ragbi tim, vrlo razgovorljiv, visok. Upoznao sam Turčina koji se zaljubio u Hrvaticu, a ona se zaljubila u njegovo kuhanje. Prezire hrvatsku birokraciju i tako vozi Uber, a ja ga polako obrađujem kako bi za mene skuhao turski kebab i mezze. Upoznao sam mnogo vozača iz Imotskog i Sinja i sada znam sve o Alci i gdje je najbolja peka u Hrvatskoj. Ljeti sam upoznao vozače iz Mostara, Slavonije i Sarajeva s kojima se upuštam u duboke razgovore o ćevapima, sarmama i kulenima, raspravama koje su razbijene kad kažem da više volim pršut, burek i teletinu ispod saća. Jedan vozač kojeg sam upoznao bio je star 60 godina, a na radiju mu je svirala stanica Ultra (bivši Totalni FM). Pitao sam ga voli li tu glazbu ili je to samo za klijente. Rekao je da mu se sviđa i da ne može podnijeti sve to narodno folk smeće. Moj čovjek!

Uber me je jednom pokrao, ali i vratio novac. Vozio sam se do zračne luke, bilo je 5 sati ujutro, čavrljali smo cijelim putem, stigli do aerodroma i kako sam bio pospan izvadio sam 250 kuna i platio u gotovini. A nakon nekoliko minuta sam se sjetio da sam rezervirao s kreditnom karticom preko aplikacije. Ili sam idiot ili sam bio vrlo pospan. Uostalom, nazvao sam vozača kako bi dogovorio povrat novca, uvijek je imao izgovor i nikad se nismo sreli. Tako sam konačno kontaktirao direktno Uber i vratili su cijeli iznos, cijenu vožnje i gotovinu. Drugom prilikom se vozač izgubio i ušao u pogrešnu ulicu, bez problema sam kontaktirao Uber, napravili su povrat cijelog iznosa. Bi li se to dogodilo sa splitskim taksijem? Možda da. Možda nikad. Hvala na plaćanju u gotovini, luzeri!

Većina ljudi voli razgovarati, samo trebate postaviti nekoliko pitanja. Većina ljudi prolazi kroz život samo pričajući o sebi, uključujući i mene (ali kad sam toliko prokleto zanimljiv), ali ako spustite telefon, postavite nekoliko pitanja, naučit ćete mnogo i upoznati hrpu novih ljudi. Uglavnom, odmah s vozačem započnem razgovor i vozač zaboravi uključiti taksimetar, posebno s vozačem koji me najviše vozi. Daj Ivane, prestani ćaskati i uključi taksimetar.

Za one koji uče hrvatski, vožnja Uberom je u biti besplatna lekcija dalmatinskog. Živim u Splitu već šest godina i splitski vokabular i naglasak je baš težak. Osjećam se kao potpuni propali slučaj na hrvatskom jeziku dok ne odem u Zagreb i shvatim da to nisam. Govorim sjajno čisti književni jezik, ali moj dalmatinski je baš loš. Sada nakon šest mjeseci uberinga oko Splita, zahvaljujući svim mojim vozačima, došao sam do nove 'Splićo' razine 75%, 25% je još ostalo da 'purgeri' pogode odakle sam. Najbolji kompliment koji sam dobio od nekoliko vozača je 'jesi Slovenac?' Jasno je da imam još posla.

Hvala svim vozačima koji me voze okolo, usavršavaju moj hrvatski, pričaju mi o svojim životima i omiljenim mjestima za peku (Sinj, Imotski) i janjetini (Perlica) i koji strpljivo čekaju da požurim uzbrdo iz kuće ili niz stube iz ureda. Veselim se vašim Uber pričama i avanturama.