INTERVJU Boris Ćurković: Splitski gradski vijećnici se bolje ponašaju od saborskih zastupnika

Predsjednik splitskog Gradskog vijeća Boris Ćurković gostovao je u serijalu Dalmatinskog portala 'Pitaj me bilo šta'. Evo pitanja čitatelja i odgovora istaknutog SDP-ovca.

Zašto ne izbacite tu i tamo Luku Podruga zbog provokatorskog i bezobraznog načina na koji se obraća vijećnicima, gradonačelniku i drugim gradskim ocima?

- Sve kada bih i želio 'tu i tamo' izbaciti vijećnika Podruga sa sjednice, za takvo što nemam pravnu osnovu. Naime, odredbama Poslovnika Gradskog vijeća nije propisana mjera udaljavanja vijećnika sa sjednice ukoliko čini povredu reda na sjednici. Propisane su dvije redovne mjere: opomena i oduzimanje riječi, i jedna izvanredna mjera: prekid sjednice na određeno vrijeme.

Točno je da vijećnik Luka Podrug zna biti provokativan u postavljanju pitanja i tijekom rasprava, a posebno kada napada tuđe stavove i mišljenja. U svojoj provokativnosti sklon je političkoj ironiji i satiri što je također jedan od načina izražavanja stavova i mišljenja. Njegov nastup je, usudio bih se reći, prvenstveno u funkciji ostvarivanja političkih poena, kao uostalom i svih nas vijećnika, ali isto tako je i u funkciji doprinosa radu Vijeća. Kada vijećnik Podrug javno ustvrdi da predsjednik Vijeća ne zna svoj posao ili da je gradonačelnik nesposoban, osobno to ne doživljavam kao provokaciju ili bezobrazluk već kao ustaljeni način političkog komuniciranja na sjednici. Točnije smatram to političkom porukom biračkom tijelu: mi smo bolji od oficijelne vlasti i to imajte na umu prilikom sljedećih izbora. Objektivnosti radi moram istaknuti da vijećnik Podrug u situaciji kada se zanese i posluži određenom vrstom upitne kvalifikacije naknadno dijelom ublaži retoriku, a zna se i ispričati.

Koji je smisao HGS-ovih vijećnika kada se nitko od njih nikada ne javlja za riječ, osim Jure Šundova?

- To je pitanje za predsjednika Kluba vijećnika HGS-a, stvar podjele njihovih međusobnih zaduženja  i svakako osobnog pristupa u radu sjednice. Nužno je uvažavati činjenicu da je neki vijećnik npr. skloniji radu u odborima i komisijama Vijeća, odnosno pisanom pripremanju materijala za rasprave na sjednici, a da on sam nije nositelj rasprave.

Kada se ugase kamere...

Jesu li vijećnici žestoki samo kada su kamere upaljene?

- Ne, znaju biti jednako žestoki i kada se ugase kamere, mada su upaljene kamere ipak svojevrsni izazov kojem su podređene politička retorika i općenito nastup na sjednici. 

Najneugodnija situacija u Gradskom vijeću?

- Bilo ih je nekoliko. To je prije svega opća kakofonija, međusobno nadvikivanje i prepucavanje vijećnika i neobaziranje na moje apele za uvođenjem reda u tijek sjednice što u pravilu rezultira prekidom sjednice na 15 do 20 minuta. No najneugodnije su situacije kada padnu međusobne uvrede, omalovažavanje i napad na dostojanstvo pojedinih vijećnika. Srećom, ovih je pojava najmanje i na kraju se ipak riješe koliko toliko pomirljivim tonovima.  

Kada ćete staviti na dnevni red pitanje Splitskog ljeta, pa da vidimo hoće li se dati dite materi (HNK Split) ili maćehi (Ministarstvo kulture i ostali)?

- S obzirom na nedavni razvoj situacije možemo uskoro očekivati i raspravu po tom jako važnom pitanju. Splitsko ljeto je izniman kulturološki događaj za grad Split i Hrvatsku i jako je bitno da se ta tradicija nastavi bez ikakvih spornih elemenata. Držim da je uloga HNK Split u Splitskom ljetu od krucijalne važnosti. S druge strane, Splitsko ljeto je projekt od nacionalne važnosti i pomoć i nadasve razumijevanje ministarstva su više nego dobrodošli. Iz navedenih razloga sklon sam rješavanju nastalih prijepora razgovorima u najboljoj vjeri. Ako se takvo što izjalovi, onda sam za soluciju 'daj dite materi'.

Luka Podrug je za vrijeme prikupljanja potpisa za referendum inicijative 'U ime obitelji' postavio pitanje gradonačelniku: 'Kada bi se prikupljali potpisi za referendum za vašu smjenu, bi li se i za to potpisi prikupljali na jednom mjestu'. Baldasar je rekao da bi on prihvatio i taj referendum, a vi ste dodali da biste dali i svoju kancelariju. Ostajete li pri toj izjavi?

- Da, ostajem. U nekoliko navrata sam svim vijećnicima dao do znanja da mogu koristiti ured predsjednika Gradskog vijeća kada god za to imaju potrebe (primanje stranaka, obavljanje određenih vijećničkih poslova i slično), a izričito sam to rekao predsjednicima klubova vijećnika riječima: 'Smatrajte ovaj ured kao svoj'.

Gledate li Sabor na televiziji?

- Gledam, ali ne baš redovito.

Možete li usporediti ponašanje zastupnika u Saboru i Gradskom vijeću?

- Mogu, i to na moje veliko zadovoljstvo u korist ponašanja gradskih vijećnika. Dio saborskih zastupnika je skloniji neprimjerenim i svađalačkim nastupima. Imaju puno više jalovih diskusija i posvemašnje politizacije uključivši i bespotrebnu ideologizaciju. Za taj dio je struka (donošenje kvalitetnih pravnih propisa) u drugom planu, ako je uopće u ikakvom planu. Sabor je zakonodavac u situaciji (obzirom na članstvo u Europskoj uniji) kada mora tijekom godine donositi brojne nove zakone kao i još brojnije dopune i izmjene postojećih zakona u cilju provedbe prije svega EU direktiva. Po meni to zahtijeva više serioznog rada na izradi i donošenju propisa, što je u sustavu pravne znanosti jedna od najtežih djelatnosti, a manje politizacije, osobnog političkog prepucavanja i nadmudrivanja, te u nedostatku argumenta olakog posezanja za ideološkom municijom i etiketiranjem. 

Poželio sam otići iz vijećnice

Jeste li nekada poželjeli sve izbaciti iz vijećnice?

- Ne, ali sam u nekoliko navrata poželio otići iz vijećnice.

Tko vam je najnaporniji u vijećnici, a tko je najkorektniji?

- Odgovorit ću generalno: najnaporniji su mi oni vijećnici koji se bespotrebno ponavljaju u raspravama ili nepotrebno repliciraju zloupotrebljavajući repliku za nastavak rasprave. Posebno mi teško u vođenju sjednice padaju situacije kada se vijećnik pred samo zaključivanje rasprave javi za raspravu i onda otvori novu seriju replika i odgovora na repliku. Istini za volju, i sami predlagatelji ponekad znaju svojim odgovorima ili komentarima 'doliti ulje na vatru'. Međutim, s obzirom na broj vijećnika i njihova prava i dužnosti, napor u vođenju sjednice morate shvatiti kao normalnu stvar. Teoretski i praktično svaki vijećnik ima pravo po svakoj točci dnevnog reda raspravljati pet minuta, te replicirati dvije minute, odnosno odgovarati na repliku dvije minute. Računica je neumoljiva: 35 vijećnika puta devet minuta jednako je 315 minuta ili pet sati i 25 minuta!

Ispričavam se što izbjegavam dati konkretan odgovor na postavljeno pitanje. Prije svega jer navođenje konkretnih imena nužno zahtijeva poprilično široku elaboraciju mojih razmišljanja kako ne bih makar i slučajno povrijedio nekoga od vijećnika.

Općenito uzevši, posebno kada apstrahiramo dio vijećničkih izleta u područje politizacije i političke propagande, zadovoljan sam s radom i djelovanjem Gradskog vijeća u cjelini. Ovome svakako moram pridodati zalaganje i rad vijećnika u odborima i komisijama.  

Što mislite o uživo prijenosu Gradskog vijeća na TV-u? Otežava li Vam to posao?

- Zasigurno otežava budući da se vijećnici, svjesni pažnje javnosti i fiksiranosti kamere na njih, prilikom izlaganja nastoje prezentirati u što boljem svjetlu i iskoristiti posredstvo medija da što plastičnije izraze svoje stavove i mišljenja. Prijenos sjednica uživo omogućava vijećnicima da dadu do znanja svojim biračima kako ostvaruju data obećanja, a posebno da svojim zalaganjima pridobiju dio neodlučnog biračkog tijela. Svako nastupanje vijećnika je dijelom u funkciji budućih izbora. Uostalom to i jeste svrha političkog djelovanja u radu Vijeća pored onog nespornog odrađivanja stručnih poslova u njegovoj nadležnosti. No, zalažem se za prijenosom sjednica uživo na TV jer je to u izravnoj funkciji razvoja demokracije i nadgledanja rada, ponašanja i efikasnosti vijećnika od strane njihovih birača. Pokreti, mimika, reakcije a posebno reakcije na pojedina složenija pitanja ili situacije vijećnika su im na 'tanjuru'.

Kako komentirate skrivanje po kancelarijama, brojanje vijećnika, bježanje i vraćanje zbog kvoruma?

- Nisam sklon takvim postupcima i ne opravdavam ih iz prostog razloga što je prisustvovanje na sjednicama i sudjelovanje u radu Vijeća i njegovih radnih tijela pravo i dužnost svakog vijećnika. Međutim, takva ponašanja su sastavni dio političke borbe, točnije taktičkog političkog nadmudrivanja. Ne smijemo smetnuti s uma da se na sjednicama isprepleću brojni individualni, posebni i opći interesi zakonski utemeljeni. A najbitniji prezentanti takvih interesa su upravo vijećnici. Kada iz bilo kojeg razloga ne želite da neka točka dnevnog reda prođe, najefikasniji način je rušenje kvoruma, posebno u situaciji kada vladajući nemaju potreban broj ruku u Gradskom vijeću. Jednom ili dva puta to napraviti je politički prihvatljivo, no inzistirati na kontinuitetu rušenja kvoruma je u krajnjem slučaju opstrukcija rada Vijeća. Daleko mi je prihvatljivije, nakon rasprave,  podizanjem ili uskraćivanjem podizanja ruku oboriti prijedlog koji se predlaže. To je onda jasna i nedvosmislena poruka ovlaštenim predlagateljima kao i biračkom tijelu.

Pat pozicija kod Turističke palače

Ivo Baldasar je rekao da će održavati sjednicu svaki tjedan dok god ne prođe plodouživanje?!

- Navod gradonačelnika treba shvatiti kao politički stav i njegovu poruku kao predlagatelja te točke dnevnog reda, budući da sjednice saziva predsjednik Vijeća, a ne gradonačelnik. Naime, Vijeće je u pogledu Turističke palače u svojevrsnoj pat poziciji. Započetu sjednicu mora, a ne može završiti zbog nedostatka kvoruma. Osobno nisam sklon tjednom održavanju sjednica Gradskog vijeća i teško da ću pristati na takvo što. No tada ću u skladu s odredbama Poslovnika pružiti mogućnost trećini vijećnika kao i gradonačelniku da oni pokrenu sazivanje sjednice. 

Niste puno medijski eksponirani. Kako biste se opisali u nekoliko rečenica?

- Točno. Eksponiran sam isključivo prilikom odrađivanja protokolarnih poslova koji su medijski pokriveni. Inače uvijek spremno stojim na raspolaganju sredstvima informiranja i odazovem se njihovim pozivima kada uslijede, ali nikada nisam samoinicijativno tražio posredstvo medija po bilo kojem pitanju. Teško se u tom pogledu opisati zbog neizbježnog subjektivizma prilikom pokušaja opisa. Ono što mogu reći jeste činjenica da sam u političkom životu SDP-a od početka odrađivao dio stručnih pravno-organizacijskih stranačkih poslova kao i poslove u funkciji medijski eksponiranih SDP-ovaca, dakle izvan medijskog okruženja. To mi je odgovaralo kao što mi i danas odgovara.  Draže mi je u vezi nastalih problema zastati, dobro promisliti, stručno elaborirati novonastalu situaciju i tek se onda izjasniti i djelovati. Pri tome mi je u pravilu svejedno hoće li  određeni problem u medije iznijeti netko od mojih kolega i suradnika ili ja. 

Što kažete na izreku da narod ima vlast kakvu zaslužuje?

- Ne bih se složio s takvom izrekom koja je nastala u Francuskoj krajem 18. stoljeća u povijesno-političkom ozračju kakvo je tada vladalo u Europi. Jednostavno, danas birači dadu povjerenje političkom programu određene stranke/koaliciji stranaka, ali ne utječu na izbor osoba u vlasti, osim prvih par najvažnijih ljudi. Birači (narod) vjeruju obećanjima stranaka i davanjem svoga glasa žele realizaciju tih obećanja. Kada se formira vlast onda sprovođenje programa ovisi više o kompetencijama izabranih ljudi, a manje o objektivno zatečenim društvenim i ekonomskim prilikama. I sam, makar jalov, pokušaj rješavanja objektivnih problema birači honoriraju, ali ne i odsutnost želje da se vlast uhvati u koštac s rješavanjem problema. Nekompetentnost, površnost ili u krajnjem slučaju nesnalaženje u rješavanju nagomilanih problema je poraz onih koji su na vlasti, a ne pogrešnog odabira stranke koja je na vlasti od strane naroda (birača). Dakle, narod nije želio, dobio niti zaslužio vlast koja ne ispunjava vlastita predizborna obećanja. Narod na sljedećim izborima u pravilu sankcionira takvu vlast, ali su za društvo u cjelini godine života otišle u nepovrat.