INTERVJU Daša Dragnić: SDP nije pokazao hrabrost za prave reforme, a HDZ za njih nije ni imao interesa

Daša Dragnić, bivša splitska nezavisna vijećnica, pridružila se 'Stranci s imenom i prezimenom' s kojom ulazi u utrku za Sabor na nadolazećim parlamentarnim izborima.

Dragnić je u splitski parlament ušla na listi Inicijative 'Za pametne ljude i pametan grad', s njima se razišla i završila mandat kao nezavisna vijećnica, a u prvom dijelu razgovora je objasnila zašto se vraća u politiku. Drugi dio intervjua za Dalmatinski portal je programski.

Pri kraju našeg prošlog razgovora, tek smo dotaknule temu programa 'stranke s Imenom i Prezimenom'...

- Već u pripremnoj fazi okupljanja definirani su neki od programa: antikorupcijski, reforme javne uprave - 3D (depolitizacija, decentralizacija i digitalizacija) i teritorijalni (pre)ustroj. Nakon registracije stranke, u Zagrebu je na presici otvorena i tema reforme zdravstva, koju su, nažalost, u određenoj mjeri zasjenila 'ideološka', za nas civilizacijska pitanja. Neshvatljivo. Ne znam, postoje li možda lijeva i desna lista čekanja u našem zdravstvu?! Ili je svima teško (osim onima s debelom vezom ili mitom) zbog stanja u našem zdravstvenom sustavu, kojem su nužno potrebne promjene? Pitam se, ako mediji u ovome ne odigraju pravu ulogu, i ne budu se bavili u ime i za dobro građana pravim pitanjima, tko će i kako motivirati ljude da izađu na izbore? A trebali bi, jer ovo je jedan od prijelomnih trenutaka, o čemu smo prošli put govorile. Ovo, sada i ovdje, je prilika za prave, a ne kozmetičke promjene, da oslobodimo potencijale koje ova zemlja objektivno ima. 

To ste isticali i na prvom zajedničkom istupanju za 9. i 10. izbornu jedinicu, gdje ste otvorili temu teritorijalnog (pre)ustroja. I, iako svi argumenti koje ste naveli govore u prilog tome, mislite li da je moguće da se Zadar, Šibenik, Split i Dubrovnik dogovore oko 'glavnog grada' Dalmacije, odnosno ove regije? 

- Da, jer 'glavnog grada' neće biti, odnosno, svi će imati svoju glavnu ulogu. Naime, prijedlog 'stranke s Imenom i Prezimenom', uz decentralizaciju državne administracije, podrazumijeva isti princip i na regionalnoj razini. To znači da će u svakom od naših velikih gradova biti sjedište neke od funkcionalno-razvojnih organizacija/službi, a međusobna komunikacija, kako njih samih, tako i s korisnicima (gradovima, općinama, poslovnim subjektima, građanima) može biti velikim dijelom elektronska, što se pokazalo već sada mogućim, kada nas je korona na to natjerala. Ista stvar je i kod funkcionalno-administrativnog povezivanja gradova i općina. Dakle, ne da ne vidimo stvarne prepreke na terenu, već vidimo tolike višestruke koristi da za nas po ovom pitanju nema dileme i nema odstupanja. Naravno, može finalno rješenje nakon stručne i javne rasprave svih dionika, pokazati da broj nije 111, nego 109 ili 117, no, to su detalji.

Spominjete višestruke koristi. Neki u tome vide tek političku borbu.

- Istina, za vladajuće je to isključivo političko pitanje, bolje rečeno stranačko pitanje. Za nas, odnosno, za građane, poduzetnike i lokalne zajednice, to je životno pitanje. Postojanje županija, osim preopterećenošću administracijom, oduzima potencijal razvoja gradovima i općinama koji nemaju nadležnost cjelovitog upravljanja, ali i oduzima potencijal razvoja prirodne i funkcionalne regije. Jednostavnije rečeno, županije su s jedne strane prevelike, a s druge strane premale jedinice teritorijalnog povezivanja, čija je uloga dobrim dijelom svedena na skupog posrednika namjenskih sredstva iz državnog proračuna, usmjerenih jedinicama lokalne samouprave. Dakle, regija će uvećati razvojni potencijal cijelog područja naše četiri županije, čijim se ukidanjem omogućava i cjelovit i snažniji razvoj naša četiri velika grada, a i ostali povezani gradovi i općine direktnije će upravljati svojim razvojnim potencijalima. Oslobođeni potencijali i učinkovitije upravljanje omogućit će razvoj u svim područjima, podizanje osobnog i društvenog standarda, i ne samo zaustaviti odlazak naših ljudi, već omogućiti povratak onih koji su otišli. 

Koliko će vremena biti potrebno da se osjete te koristi novog teritorijalnog ustroja?

- Vjerujem da mnogi očekuju rečenicu koju smo, barem mi nešto stariji, navikli čuti u ovakvim situacijama poput 'trebamo se sada odricati, da bi nam jednog dana ili budućim generacijama bilo bolje'  No, iako je to proces koji se mora provoditi u fazama, prvi pozitivni efekti će se osjetiti odmah. A usporedno provođenje antikorupcijskog programa pojačat će i ubrzati efekte.

Jesu li vam ova zadnja događanja, brojna hapšenja izbila adut antikorupcijskog programa, po kojem se 'stranka s Imenom i Prezimenom' također izdvajala? 

- Reći ću, kamo sreće! No, ova uhićenja, gle slučajnosti, u predizborno vrijeme, teško da itko može shvatiti kao (pre)dugo očekivani zaokret i sustavnu bespoštednu borbu protiv korupcije. Kako u to povjerovati nakon četiri godine brojnih afera (od ministarskih do nedavne s ravnateljem doma) bez ikakvih pravih sankcija? Stoga osjećamo potrebu opetovano ukazivati na značaj korupcije, odnosno antikorupcijskog programa. Vjerujem da svi znamo da korupcija u društvo unosi nepravdu i da nas financijski oštećuje. Međutim, mislim da nismo dovoljno svjesni činjenice da je korupcija najveći kočničar razvoja na svim razinama i područjima.

Možete konkretnije predočiti?

- Umjesto načelne priče o posljedicama korupcije, radije bih ilustrirala jednom tipičnom situacijom kako će sustavni antikorupcijski program potaknuti razvoj. Kada na javnom natječaju za neke radove posao dobije objektivno najbolji ponuđač, jer su svi sudjelovali pod jednakim uvjetima (i bez 'provizije'), radovi će biti kvalitetniji, a u proračunu će ostati više sredstava za druge javne potrebe. Već je time ostvarena dvostruka korist, no, dodatno će to proizvesti puno veće razvojne koristi. Naime, primjena kriterija kvalitete stvarat će zdravu konkurenciju, poticati inovativnost, razvoj, izvrsnost, a takvi konkurentni poduzetnici će zapošljavati, investirati, izvoziti te puniti proračun. U konačnici dobivamo rast osobnog i društvenog standarda, zadovoljne građane, i ne samo da neće odlaziti, već će se vratiti i oni koji su otišli. Sada to isto možete primijeniti na natječaj za radno mjesto ili bilo koju drugu situaciju u kojoj je danas korupcija prisutna, a na žalost, možemo reći da gotovo nema područja gdje nije. Dakle, van svake sumnje je da korupcija djeluje vrlo štetno, odnosno da nam je potrebna sustavna promjena kako bi taj veliki problem našeg društva riješili. 

Ali, problem je što ljude 'kupuju' raznim manjim davanjima, a oni kao da nisu svjesni da, ako se promijeni način razmišljanja i ponašanja, ta vrsta pomoći mnogima uopće neće biti potrebna? 

- Upravo to, jer će se otvoriti tržište koje će trebati ljude, i ulagat će u njih i nova znanja, i svi zajedno će stvari nove, veće dodane vrijednosti i osiguravati u proračunu sredstva za ono što država treba pružiti svojim građanima. No, kada ste već spomenuli 'kupovinu', ovih nam se dana zamahalo pred nosom milijardama eura iz Fonda za oporavak europskog gospodarstva, iako je još vrlo neizvjesno kakvu će odluku donijeti Europsko vijeće, odnosno Europski parlament i sve države članice. No, koliko i kako god Hrvatska dobije iz tog Fonda, zar ne bi bila šteta to potrošiti na spašavanje i održavanje onoga što i kako je bilo? Zar ne bi bilo bolje, odgovornije da dogovorimo novu strategiju i programe za konkurentno i održivo gospodarstvo, rasterećeno od korupcije te neučinkovitog i nerazvojnog teritorijalnog ustroja i javne uprave? Eto, zato je sada prijelomni trenutak za promjene.

Nismo ništa razgovarale o gospodarskom programu, a to je ipak Vaša struka? 

- Da, bit će, nadam se, prilike da i o tome detaljnije porazgovaramo. Naime, radi se na cjelovitom gospodarskom programu, a iz njega je neki dan u Osijeku prezentiran program/mjere za oporavak poljoprivredne proizvodnje. Kao što sam već spominjala, 'stranka s Imenom i Prezimenom', odnosno njeni programski odbori, rade i na programima za reformu zdravstva, za mlade i demografiju, gospodarenja otpadom, za sport… Dosadašnja praksa izrade i prezentacije sveobuhvatnih programa stranaka, najčešće je završavala na mahanju nekom knjižicom u kojoj je sve kao pisalo. Mi smo odlučili da ćemo većinu tema predstavljati zasebno, na presicama i društvenim mrežama, kako bismo skrenuli pozornost na svako od područja.

Znači, očekujemo daljnja programska predstavljanja. Možete li nam onda kratko prokomentirati i usporediti vlade SDP-a i HDZ-a?

- Uh, evo, kratko bih mogla reći ovako: SDP je imao dvije vlade, istina, obje u vrlo teškim/kriznim situacijama, no nisu pokazali potrebnu hrabrost za prave reforme, a HDZ jednostavno nije imao interesa za takve reforme, dapače, i tu smo gdje jesmo. 

Za kraj, nešto i o situaciji na lokalnoj razini. Kako biste ocijenili mandat Andre Krstulovića Opare?

- Ne bih ocjenjivala (mučim se i s ocjenjivanjem studenata, uvijek mi fali neki međubroj za preciznu i pravednu ocjenu), ali mogu reći da sam očekivala puno više. Koliko su na to utjecali i unutarnji odnosi u lokalnom HDZ-u, a koliko trgovačka koalicija u gradu i županiji, teško je reći. Na neki se način nastavila priča iz Baldasarovog mandata, to im je preostalo kao jedina opcija, naravno, ako se preuzimanje i ostajanje na vlasti smatra najvažnijim ciljem. 

Je li mogao Krstulović Opara ne pristati i reći: 'Neću Keruma, idemo na izbore'?

- Nažalost, ne možemo očekivati od postojećih političkih opcija takve promjene. Pojedinci u HDZ-u ili SDP-u ne mogu ići kontra ustaljenih političkih obrazaca, oko toga je nastala teška mašinerija, koja nije spremna reći: 'Nema veze, možda ostanemo bez vlasti, ali idemo na nove izbore, jer ne želimo ovakvu situaciju/koaliciju'. Stoga je dio odgovornosti i na onima koji su propustili priliku utjecati na bolje upravljanje gradom. Ako ulaziš u politiku za promjene i smatraš da imaš znanje i želju da bude bolje, onda moraš biti spreman surađivati i preuzeti odgovornost, naravno, uz rizik i bez garancije.

Je li 'stranka s Imenom i Prezimenom' spremna na suradnju?

- Svjesni smo toga da ćemo morati surađivati, no sve i kada bi dobili dovoljno zastupnika da sami formiramo Vladu (što je, vidimo, postalo nedostižno i ovim dvjema najvećima) i dalje bismo pozivali na suradnju i na javnu raspravu, jer u ovakvim promjenama, ako želimo da uspiju, trebaju sudjelovati svi. Pri tome, ekstremni stavovi i opcije predstavljaju problem, jer krajnosti su isključive i izazivaju tvrdo suprotstavljanje, što onemogućava dijalog, a kamoli suradnju. Mislim da ljudima, koje smo okupili i čije životopise dajemo na uvid javnosti na društvenim mrežama, jasno komuniciramo da smo spremni preuzeti odgovornost i dati sve od sebe da se stvari počnu mijenjati, pri čemu za nas suradnja ne znači trgovinu foteljama, već predani rad na promjenama koje su nužne i razvojne, počev od dviju temeljnih - antikorupcijskog programa i teritorijalnog ustroja. Naime, kada se ta pitanja riješe, sve ostalo će se puno lakše i brže rješavati, gotovo da bih rekla - samo od sebe. To se može lako pokazati na primjeru poduzetnika - u razgovorima s njima (naravno, prije korone) najčešće su na pitanje što im treba od države, odgovarali: 'Ništa, samo neka nas puste raditi - ne treba mi pomagati, ali neka mi barem ne odmaže!'. Dakle, vlast na svim razinama trebala bi imati kao nulti prioritet osigurati stabilne i jednake uvjete poslovanja i življenja svim svojim građanima.