INTERVJU Daša Dragnić: 'Čvrsto vjerujem da su ovi izbori prilika za promjenu koju treba iskoristiti'

Daša Dragnić, bivša splitska nezavisna gradska vijećnica, priključila se protekli tjedan 'stranci s Imenom i Prezimenom'.   

U splitski parlament je ušla na listi Inicijative za pametne ljude i pametan grad, mandat je završila kao nezavisna vijećnica.

S profesoricom  Ekonomskog fakulteta  dugogodišnjeg iskustva u gospodarstvu, bankarstvu i na razvoju poduzetništva i odgovornog razvoja razgovarali smo uoči predstavljanja svih pojačanja 'stranke s Imenom i Prezimenom'.

Više nego dinamičan razgovor podijelili smo u dva dijela, opći i programski. O programu, čiju smo bit dotaknuli, bit će posebno riječi.

Što Vas je nagnalo povratku u politiku?

- Kada sam završila mandat u Gradskom vijeću Splita, razmišljala sam neko vrijeme, neke su opcije razgovarale sa mnom, pogotovo jer su relativno brzo dolazili parlamentarni izbori, ali… Možda je bilo prerano, ja preumorna (uz vijećnički angažman, i posao na fakultetu, radila sam na projektima, pokrenula emisiju Globalno-lokalno-osobno…)… a možda i oprez. Oduvijek mi je nezavisnost bila važna (na razgovorima za posao, među prvim pitanjima je uvijek bilo koliku slobodu, a time i odgovornost, imam). Ne volim direktive, ne prihvaćam nametanje, važno mi je da imam pravo na mišljenje, da se svačije uvažava, da se razgovara i dogovara,  da zajednički dolazimo do rješenja (koje mora biti barem prihvatljivo svima). Tako učim i studente, da ništa ne uzimaju zdravo za gotovo, što god čuju ili pročitaju, da razmišljaju i propituju sve (i sebe), ali da poštuju svačije pravo na različito mišljenje, stavove, vjerovanja… 

Nudi li 'stranka s Imenom i Prezimenom' te mogućnosti?

 - Da. Oduševio me pristup 'za', iako, nije lako pobjeći od 'protiv'. Na žalost, navikli smo na retoriku 'protiv', i ne samo kod političara. Znala sam na seminarima za poduzetnike reći, kada bi počeli nabrajati što ne valja, nemojmo na to gubiti vrijeme, simbolički ubacite u koš sve to što ste htjeli izgovoriti da olakšate dušu ili kao opravdanje, i idemo vidjeti što se može napraviti. Već neko vrijeme, napravila sam odmak od društvenih mreža, a komentare na portalima nikad nisam čitala - ne želim tu količinu pljucanja, vrijeđanja, ruganja, isključivosti, mržnje… U svemu se traži loše i suprotno, umjesto da se traži ono što nas povezuje, umjesto da se kreće od zajedničkog, a toliko je toga. 

Ljudi koji se okupljaju u stranci s Imenom i Prezimenom, žele politiku 'za', iako ima puno toga za biti protiv, ali kome to koristi?! Mislim da je vrijeme da kažemo dosta, potrošili smo, kao društvo, dovoljno vremena na to. A ključ promjena je upravo u tome da svu energiju usmjerimo na izgradnju novoga/boljega.

Bili ste u Vijeću drukčiji po tome što je bilo jasno da Vam je stalo. Je li i to okidač za aktiviranje?

- Prvi put sam ušla u politiku, jer sam se, zbog uspješnog bježanja od nje, osjetila dijelom odgovorna za to što i kako jest. Nakon mandata, na neki sam se način vratila u sebe, i nastavila djelovati na fakultetu, sa studentima, za njih i zajednicu (napravili smo Strateški marketinški plan destinacije Split do 2022, uveli Društveno korisno učenje kao izborni predmet, radimo na Strategiji razvoja grada Splita do 2030…), i lako je tako moglo i ostati.

I onda su se poklopila dva događaja. Jedan je opći 'shut down' zbog korone, koji, kad se već desio, treba gledati kao priliku - naime, puno je teže uvoditi promjene kada stvari 'kao idu', bez obzira kako, ali idu, pa se veće reforme/restrukturiranja mogu činiti kao veliki rizik. A sada nas je nešto pogasilo, zaustavilo. I sada, kada nas već čekaju napori da se pokrenemo nakon zaustavljanja, 'podignemo sustav u funkcionalni model, možemo birati - želimo li utrošiti energiju, novac i vrijeme u spašavanje, vraćanje onoga što je i kako bilo (što bi po meni bila dvostruka šteta) ili ćemo uložiti tu energiju, novac i vrijeme u pravo preslagivanje, da bude onako kako treba i može biti, bolje?!

Jesmo li propustili taj vlak? Ako se vratimo na početak korone i vjeru, to je povjerenje, ako ćemo pravo, palo na Splitu, događanjima u Domu za starije i nemoćne u Vukovarskoj. Struka je branila političara.

- Vjerujem da je opći dojam da su izigrali to, preko noći i u izvanrednoj situaciji, stvoreno povjerenje. I 'na prvu' se to može činiti šteta, jer povjerenje je dobro i nužno potrebno u svakoj zajednici. No, rekla bih da opet imamo sreću u nesreći, to je potvrdilo da bez promjena na političkoj razini, ne možemo očekivati ni druge promjene. Jer, ne dovodeći u pitanje stručnost (u ovom, pa i u nekim drugim slučajevima), ipak je politika ta koja donosi ključne odluke, politika, koja bi se pri tome trebala voditi općim dobrom. Kada to prestane biti opće dobro, i postane dobro i interesi stranke i/ili pojedinih krugova, onda je na žalost sve jasno - ništa se nije promijenilo. Tako da bih rekla da nas je to 'spasilo u zadnji čas' od zablude i otvorilo mogućnost za prave, nužne i razvojne, promjene.

Ovi su izbori, dakle, šansa za promjene?

- Da i treba je iskoristiti.

Postojala je opasnost da izgubimo pravu perspektivu stanja, jer je netko odradio svoj posao. To samo pokazuje gdje smo i kako nam je, jer to, da netko radi svoj posao, bi trebalo biti normalno, podrazumijevati se. Osvijestili su nas, i time nam učinili uslugu, skinuli nam ružičaste naočale i pokazali da je sve po starom. I sad je na nama da na izborima pokažemo što o tome mislimo, i da se ne damo zavarati nikakvim obećanjima, manipulirati nikakvim anketama i 'bačenim glasovima', zastrašiti nikakvim crnim scenarijima ako…. U situaciji kada će nova Vlada donositi programe i mjere, iskoristimo ih za promjene koje će nas približiti općem dobru, razvoju osobnog i društvenog standarda. Čvrsto vjerujem da je ovo prilika koju ne smijemo propustiti. 

Po čemu je Stranka s imenom i prezimenom ta koja nudi promjene?

-  To su ljudi koji govore ono što misle, žele i rade, i dijelimo ista temeljna načela. I to je onaj drugi događaj koji se poklopio za moje ponovno političko aktiviranje. Mi smo zapravo slika stvarnog života, Splita, Hrvatske (naravno, i šire) u kojima žive, rade, prijateljuju i surađuju ljudi različitih razmišljanja, stavova, vjerovanja… I neprirodno je, i nemoguće, tražiti da budemo isti, isto mislimo, a to je princip koji se smatra potrebnim u političkim strankama, jer je percepcija da ako misliš drugačije, protiv si - neprijatelj si. Ovdje se okupljaju ljudi koji ne misle tako. Različita promišljanja donose napredak, nova rješenja, ali za to je potreban razgovor, vještina koja se negdje pogubila, koja podrazumijeva slušanje i uvažavanje. A bez razgovora, nema suradnje. A da bi se osmislile i provele prave promjene, moraju surađivati ljudi koji su različiti, različito misle i gledaju na stvari s različitih aspekata.

Izgledalo je, i ono što je ljudima davalo nadu u vrijeme korone,  kao da će ovo biti prvi izbori bez ustaša i partizana, a naglasak na gospodarskom programu i budućnosti. Vratili su nas, ipak.

- To je s jedne strane veliki grijeh obje stranke, a onda i nas ostalih (pa i medija) koji to prihvaćamo i/ili dopuštamo. U nedostatku rezultata ili hrabrosti za prave teme, najlakše je baciti 'kost' oko koje će(mo) se glođati, podijeliti, vratiti u rovove. A time se sprječava energija promjena, jer pravih promjena nema ako krećemo kao suprotstavljene strane, za njih je potrebna suradnja različitosti.

Kako je u Stranci s imenom i prezimenom po pitanju ideologije? Pričali ste o tome? Recimo, kakav je stav po pitanju Zakona o pobačaju?

- Jedna od velikih zabluda je reći da ideologija nije važna. Ovdje sam na to pitanje dobila pravi odgovor. Naime, nije ideologija samo 'ustaše i partizani' ili tek neka pojedinačna pitanja ljudskih prava, na što se percepcija ideologije svela. Ideologija je skup vjerovanja, vrijednosti s kojima pristupamo svakom pitanju, području djelovanja, bio to odnos prema prostoru, gospodarstvu…  Tu se krije još jedna zabluda, ono kada se kaže - pitat ćemo struku ili nek' struka kaže, stvara se osjećaj da struka ima samo jedan odgovor, objektivnu istinu. Naravno da je u nekim strukama tako, ili gotovo da je tako, no u većini će područja struka ponuditi više odgovora, opcija i svaka će imati neke dobre i neke loše strane. Rješenja se donose tako da se, kada je u pitanju opći interes/dobro, izabere opcija s nediskriminirajućim koristima i štetama, dakle, opcija koja nikoga ne dovodi u (ne)povoljniji položaj, sa svima prihvatljivim lošim stranama i rizicima. No, da se vratim na pitanje, da, pričali smo o pitanju ideoloških razlika, i stav je sljedeći: razlike po pitanju bilo kojeg dijela programa kojim želimo unijeti prave promjene (a to je ono što nas čvrsto spaja!) rješavaju se, odnosno, bolje rečeno, koriste se za pronalaženje boljih rješenja. Po pitanjima, kao što je npr. Zakon o pobačaju kojeg ste naveli, koja sadrže razlike izrazito osobnih stavova ili vjerovanja, ostavlja se sloboda da se izjašnjavamo pojedinačno, naravno, dok god su ti osobni stavovi i vjerovanja u okviru zakona, Ustava, međunarodnih/civilizacijskih tekovina. 

Spomenuli ste program. Koja je okosnica vašeg programa?

- Okosnica našeg programa su jedinstvenost i odlučnost za provođenje pravih, nužnih i razvojnih, promjena. Za sada su razrađeni prijedlozi za antikorupcijski program i teritorijalni ustroj, kao osnova za oslobađanje svih potencijala razvoja, no pripremaju se prijedlozi i za ostala područja – gospodarstvo, zdravstvo, mlade i demografiju, sport, zbrinjavanje otpada…. Dobar dio ljudi koji su se okupili oko 'stranke s Imenom i Prezimenom', svojim su primjerom pokazali i pokazuju kako se odnose prema svim tim pitanjima, a nekima je uspjelo napraviti i ono 'što se ne može'. Zlatna nit koja se provlači kroz sva područja jest održivost. Nažalost, iako najtočnija i sveobuhvatna, ta je riječ toliko izlizana, da imam potrebu upotrijebiti neku drugu, a možda je čak i bolja, jer govori o temeljnom principu iz kojeg održivost izvire - odgovorno! To je po meni ključ svega, svih naših problema i rješenja. Da se svaki pojedinac počne ponašati odgovorno - privatno, poslovno i građanski (od kvarta do planete Zemlje), dobivamo održivo ponašanje pojedinca, uže i šire zajednice.