INTERVJU S ANTOM ZORIČIĆEM Cilj mu je biti presudna ruka, ali ne i 'žeton'. Evo što garantira svakome od njih 3400 koji mu daju glas i osiguraju vijećničku dužnost...

Ante Zoričić je iskusan političar prepoznat kao osoba bez koje se ne bi realiziralo nekoliko hvalevrijednih projekata od kojih su medijski najviše isticani 'Četiri palme' i 'Hospicij Matošić'. Predsjednik 'one man show' stranke Popravi grad sastavio je ekipu za Gradsko vijeće i Županijsku skupštinu, gdje je najzvučnije ime njegov dugogodišnji suradnik Ivica Grubišić Gire, a nada se da će biti jezičac na vagi kojim će 'natjerati' buduću gradsku i županijsku vlast da realizira projekte koje obećaju glasačima. 

Zoričićev model je jednostavan: ako njegova ruka bude prevaga za većinu, 'prodat' će je za projekt od javnog interesa. Neće se ljutiti što smo malo karikirali njegovu političku filozofiju, a za one koji žele znati više donosimo razgovor s ovim prilično drugačijim političarem, koji čas napada lijeve, čas desne, pa onda s jednima i drugima realizira neke ideje, u Gradsko je vijeće u jednom mandatu ušao na HGS-ovoj listi, a sreća da njegovo djelovanje prije interneta i portala nije zabilježeno jer tek onda vam ništa ne bi bilo jasno... 

Kako komentirate dosadašnju kampanju?

- Dojma sam da je destruktivnost 'in' a pričanje o ozbiljnim temama promašaj. Međutim, unatoč tome zaključku, ne mogu protiv sebe.

I Vi ste napali gradonačelnika Puljka zbog Škverske ambulante, pa potom župana Bobana zbog hospicija Matošić i još par stvari...

- Ako ste primijetili, iskazivao sam samo svoje neslaganje s njima vezano za projekte u kojima sam i sam sudjelovao i koji su javno dobro. Nije za usporedbu postupanje drugih kandidata koji su nas kroz ovu kampanju upoznali sa svim članovima svoje obitelji jer su gotovo svi bili na tapetu. Nikad šporkiju kampanju nisam vidio. Ja napadam gospodina Bobana vezano za jame i špilje koje su pune smeća i otrova, a to sve pijemo, dok oni napadaju što je čija žena što izjavila. To je ogromna razlika.

Ideje koje ste nametali: primjerice, besplatan trening za djecu ili osiguravanje domova i dnevnih boravaka za starije, u programe su uključili i druge političke opcije. Zašto bi netko onda dao vama glas?

- Zato što smo sjedili u istoj vijećnici i rezultat našeg mandata su realiziran hospicij Matošić, devet stanova za nezbrinutu djecu Maestrala, osam soba za roditelje teško oboljele djece koja se liječe u bolnici, Škverska ambulanta za djecu s najtežim oboljenjima - Anđele, lokacija za azil na Klisu i još 16 različitih inicijativa. To je ono što smo mi inicirali i realizirali iz pozicije vijećnika. Oni nisu napravili ništa. Ponavljam, sjedili smo četiri godine u istoj prostoriji, mogli su inicirati barem nešto, ali nisu. Pa ako nakon toga ljudi više vjeruju njima nego nama, onda neka izaberu njih, ja ne znam što bi mi više mogli ponuditi.

Odlučili ste se ići bez kandidata za gradonačelnika, je li Vam žao što niste iskoristili vidljivost koju donose sučeljavanja na nacionalnim televizijama? 

- Slažem se da bi vidljivost bila veća, ali postavljam i sam sebi pitanje, je li lažna kandidatura za položaj za koji unaprijed znam da ne mogu biti izabran presudna da bih bio prepoznat od birača. Razumijem one koji se prvi put kandidiraju pa se bore za svaku minutu. Ali ja sam pet godina bio gradski vijećnik i vi novinari ste uvijek davali veliku pažnju projektima koje sam inicirao i vodio. Mislim da bi to trebalo biti dovoljno. Ako nije, onda mi ne bi pomogla ni jedna emisija više koju bih dobio kandidaturom za gradonačelnika. Vidim, međutim, jedan drugi problem. Ljudi  ne da ne vjeruju političarima nego ih čak i mrze. Velike stranke imaju svoju stranačku vojsku, a mi svi koji smo izvan tog sustava kao da ne dobivamo niti priliku da nas ljudi upoznaju. Jednostavno vas stave u kućicu 'svi su oni isti'. I onda vi nemate nikoga, a stranke imaju svoju stranačku mašineriju i to je glavni razlog zašto je jako malo ljudi u politici koji nisu dio velikog stranačkog sustava. Razumijem nepovjerenje ljudi jer su previše puta bili prevareni i ne čudim se što teško prodirem do njih. Dobio sam puno dobronamjernih savjeta svojih prijatelja da promijenim pristup i da malo 'estradiziram' kampanju. Jednostavno mi nije toliko stalo da bih to napravio. Ako moram biti 'popularan' da bih ponovno svoje vrijeme i energiju trošio za nove projekte za opće dobro, onda je to cijena koju nisam spreman platiti.

Koliko se nadate da bi mogli imati vijećnika u Gradskom vijeću, a koliko u Županijskoj skupštini?

- S 3400 glasova, tj. pet posto, imali bismo dva vijećnika. Jači bi bili od njihovih 29.  Imali bi legitimitet da okrenemo nebo i zemlju za projekte koje smo najavili. Ranije smo u Gradsko vijeće ulazili preko tuđih lista i ipak smo morali imati obzira zbog te činjenice. Zato smo se i odvažili ići sami. Ili sve ili ništa, za nikakva polovična rješenja više ne želim trošiti svoje vrijeme i energiju. Županija je puno teža misija. Tu treba puno više glasova. Od velikih stranaka nam nitko ne daje šanse. Ali nas ne zanimaju oni nego građani. Njih se pita, i ako dobijemo pet posto, imali bismo odmah tri vijećnika. Znam da biračima to zvuči nevjerojatno, ali to bi im bio najbolji ulog u životu što se tiče lokalne politike. Jer bi iz te pozicije vjerojatno mogli napraviti tri ogromna projekta. Prvi je najvažniji: natjerali bismo župana da odvoji ogromna sredstva da se očisti 79 jama i špilja koje su krcate smećem i otrovima i koje ulaze u vodni tok, a na kraju svi skupa to pijemo. Drugi projekt je najveći centar u Dugopolju za djecu i mlade s posebnim potrebama, uključujući one koji ostanu bez roditeljske skrbi. To je projekt Anđela, a ja sam im se priključio u jednom trenutku. Prije tri godine ga je preuzela Županija i od tada to ulazi u kategoriju 'izgubljeno vrijeme'. Treći ja azil za životinje na Klisu. Sva tri ovise o Županijskoj skupštini. S nama ova tri projekta imaju najveće šanse. Bez nas mislim da ih dugo više nitko neće niti spomenuti.

Surađivali ste s Ivom Baldasarom, Androm Krstulovićem Oparom i Željkom Kerumom...

- Trebalo mi je jako puno vremena dok mi gradonačelnici Baldasar i Krstulović Opara nisu povjerovali da me zanimaju samo javni projekti. Tako da su ta dva odnosa započela s popriličnim tenzijama, ali su završili s jako dobrim odnosom. Kao da nisu bili navikli na nekoga tko ih pritišće a da s druge strane nešto ne traži za sebe ili svoje. S gospodinom Kerumom je bilo drugačije. On mi je ponudio participiranje u vlasti, ja sam to odbio u zamjenu za podršku tadašnjim projektima. On je to respektirao i tu podršku sam imao do samog kraja. Nikad ga nisam zvao za nešto što nije bilo vezano za te projekte, a on od mene nije ništa ekstra tražio u vijećnici i tako smo se na kraju i razišli. Bez ikakvih tenzija.

Izvjesno je, po anketama, da će u drugom krugu biti Puljak i Šuta. Hoćete li nekome dati podršku?

- Ne. Izbori su vrijeme kada birači govore. Mi samo trebamo predstaviti sebe i šutjeti.

Vaše ruke trebat će svakom gradonačelniku. Kako ćete se postaviti?

- Tako da postavimo rokove za realizaciju ovih projekata koje smo zastupali u kampanji i zbog kojih će nam birači eventualno dati mandat. I ako se to dogovorimo, onda ide još jedna rečenica koju ćemo im kazati: 'Realizacija ovih projekata ne znači da ćete imati našu bezrezervnu podršku'. Što nam se ne svidi nećemo podržati, a posebno nećemo podržavati iživljavanje gradonačelnika i zamjenika nad zaposlenicima Banovine ili obračunavanje s pojedincima ili skupinama samo zato što imaju polugu vlasti. U nama neće imati podršku, dapače. U gradu mora postojati red, ali iživljavanje nikada. Ako na desetke takvih pokušaja obori sud, onda to dovoljno govori o metodama s kojima se mi ne slažemo. Nikada nismo bili 'žetoni' niti ćemo to ikada biti. Tko to pomisli, mogao bi mu se pokvariti jukebox.

Mislite li da je Barbir 'žeton' ili osoba koja je omogućila nesmetanu realizaciju projekata?

- Želim gospodinu Barbiru sve najbolje u životu. Ne poznajem ga i ne želim ga osuđivati, ali pokušat ću vam odgovoriti na to pitanje kroz jednu priču. Barbir kaže da je spasio gradske projekte jer bi oni propali da on nije dignuo ruku. Sad gledajte ovu situaciju: kada se u mandatu gradonačelnika Baldasara glasalo o proračunu u koji je kao najveći projekt bila uvrštena škola Žnjan, gospođa Marijana Puljak je glasala protiv. Njezina mantra je bila da ne želi zbog šnicela ubiti kravu. Tako imamo dvostruka mjerila, a ista ekipa. A sve po potrebi.

Mislite li da će Vas prozvati 'žetonom'?

- Ne. Ako nisu u pet godina, onda i neće.

Željko Kerum je izgubio izbore zbog pršuta na čelu, zbog incidenta u studiju u samom finišu kampanje prilikom sučeljavanja s Krstulovićem Oparom, a i sada je sebi podapeo nogu neprimjerenom izjavom o bolesti bivšeg gradonačelnika. Ne želi biti gradonačelnik, ne može protiv svog temperamenta ili...

- Ne bih komentirao druge kandidate osim kada se radi o projektima u kojima sam sudjelovao, pa tako ni Željka Keruma. Svatko odgovara za svoje postupke. Andri Krstuloviću Opari želim dug život u zdravlju i sreći. S obzirom na to u kojim je okolnostima vodio grad, on je moj idol. Mentalno sam očito puno slabija osoba od njega i znam da ne bih u isto vrijeme mogao primati kemoterapiju i razmišljati o gradskim problemima.

Na listi vam je i Ivica Grubišić Gire, što on donosi?

- Gire je čovjek koji se toliko puta potvrdio na izborima da bi trebao dobiti nekakvu potvrdu da mu je dovoljna kandidatura bez potrebe prebrojavanja glasova, ha, ha. Gire je mogao biti siguran vijećnik preko dvije velike stranke, ali je odabrao teži put. To respektiram i nadam se da neće biti razočaran. Vjerujem da će se naći 3400 ljudi koji će cijeniti zajednički minuli rad i kojima će to biti dovoljno jamstvo da ćemo napraviti nove, velike stvari.

Ako dobijete povjerenje građana i nađete se u Gradskom vijeću i Županijskoj skupštini, koji timeline nam garantirate za vaše projekte?

- Sve ovisi o našem statusu, jesmo li prevaga ili ne. Ako budemo prevaga, onda će svi projekti biti realizirani u najbržem roku. Ili će još brže ići novi izbori.