Ivica Zelić: Potrebama darovitih učenika u sklopu odgojno-obrazovnog sustava nije se posvećivala prevelika pažnja

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih uputilo je u savjetovanje Pravilnik kojim bi se trebalo poboljšati praćenje darovite djece i učenika, koje trenutačno nije sustavno uređeno.

Nacrt prijedloga Pravilnika o odgoju i obrazovanju darovite djece i učenika na javnom je savjetovanju do 9. listopada, a u Ministarstvu predviđaju da bi na snagu mogao stupiti najkasnije do kraja godine.

Posljednji pravilnik za darovite učenike osnovnih škola donesen je 1991., za učenike srednjih škola 1993. godine. 2022. godine donesene su Smjernice za rad s darovitim učenicima kao savjetodavni dokument, a novi Pravilnik trebao bi donijeti stvarnu promjenu u radu s darovitom djecom jer će biti obvezujući dokument.

Tim povodom razgovarali smo s Ivicom Zelićem, ravnateljem Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije, koji se osvrnuo na novi Pravilnik, ali i iskustva u radu s darovitim učenicima.

Kako komentirate novi Pravilnik o darovitim učenicima koji je upućen na savjetovanje?

- Najavljene izmjene i dopune Pravilnika o odgoju i obrazovanju darovite djece i učenika pozitivna je vijest za sve odgojno-obrazovne djelatnike, visokomotivirane i potencijalno darovite učenike i mlade o čijim se potrebama unutar našeg odgojno-obrazovnog sustava do sada nije posvećivala prevelika pažnja.

Javno savjetovanje svih zainteresiranih dionika odgojno-obrazovnog sustava pomoći će iskristalizirati i druge nužne intervencije u Pravilniku. Očekujemo da Pravilnik bude podloga za rad u budućnosti koji bi pratio sve promjene u odgojno-obrazovnom sustavu i koji bi služio kao alat s jasno definiranim smjernicama za rad.

Zajedničkom suradnjom na Pravilniku, zapravo, pokazujemo svjesnost ulaganja u odgojno-obrazovni sustav te u napredak svakog pojedinca koji je sastavni dio tog sustava.

Hoće li novi Pravilnik donijeti potrebne promjene kako bi olakšao vaš rad?

- Pravilnik direktno ne utječe na rad Centra izvrsnosti SDŽ kao ustanove, ali se nadamo da će njegova primjena ostvariti još bolju suradnju sa svim dionicima odgojno-obrazovnog sustava. Unutar naše županije imamo izvrsne suradnje, programe i projekte u koje se svaku godinu uključuje sve više škola i odgojno-obrazovnih djelatnika.

Razmjenu iskustava, znanja i primjera dobre prakse primjenjujemo i izvan granica naše županije i ostvarujemo suradnje sa Zadarskom, Ličko-senjskom, Osječko-baranjskom i Virovitičko-podravskom županijom.

Na nacionalnoj razini okupljamo stručnjake u ovom području na godišnjoj Enter konferenciji koja nas čeka u prosincu, gdje se okupljaju svi zainteresirani za rad s ovom skupinom djece.

Možete li navesti izazove s kojima ste se dosad susretali u Centru izvrsnosti SDŽ?

- Stari pravilnici predviđali su mogućnost individualiziranog kurikuluma, brojne aktivnosti za darovite i njihovu sustavnu identifikaciju, ali službeno niste mogli dobiti definirano rješenje o primjerenom obliku školovanja kao za učenike s teškoćama u razvoju, zbog čega je u praksi darovitim učenicima nedostajala službena podrška.

Entuzijastični nastavnici uvijek rade dodatne sadržaje i van plana i programa sa svojim učenicima, ali daleko je to od sustavne podrške i ispunjenja misije našeg odgojno-obrazovnog sustava koja između ostalog navodi da će 'pružiti svakom učeniku priliku za optimalan razvoj u skladu s njegovim sposobnostima'.

Dok smo ulagali značajan trud za pružanje podrške učenicima s poteškoćama, s čime se svakako slažem i što istinski podržavam, visokomotivirani i potencijalno daroviti učenici često su bili prepušteni sami sebi te je slijedom svega navedenoga broj takve djece ostao neprepoznat.

Kako je uređen nacionalni sustav u radu s darovitim učenicima u drugim zemljama i koju zemlju biste istaknuli kao primjer kojeg bi i Hrvatska trebala slijediti?

- Hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu najzanimljivije su zemlje koje slijede integracijski model obrazovanja darovitih učenika koji ističe ideju individualizacije njihova obrazovanja tijekom integriranog obrazovanja u redovitim školama.

Primjer ovakvog modela su Austrija, Izrael, Finska i Norveška koje u Nastavnom programu za osnovnu školu darovite učenike određuje kao djecu s posebnim potrebama gdje su vrlo izraženi trendovi individualizacije što pogoduje snažnom poticanju obrazovanja darovitih, kao i svih ostalih učenika.

Sve zemlje propisuju način identifikacije darovite djece, procese koje imaju za cilj izradu individualiziranih programa koji odgovaraju potrebama učenika.

Cjeloviti razvoj učenika treba biti prisutan u više smjerova, kognitivnom, socijalnom, emotivnom i motoričkom. Međutim, ni jedan od spomenutih ne možemo 'prekopirati' i biti uvjereni da će funkcionirati u našem okruženju. Svaka država i narod je različita i specifična pa stoga moramo tražiti najbolji put koji će nama donijeti najbolje rezultate.

Imaju li učitelji dovoljno podrške i alata za prepoznavanje i rad s darovitom djecom?

- Poučeni iskustvom o neusklađenosti programa obrazovanja odgojno-obrazovnih djelatnika u području darovitosti, pokrenuli smo Program usavršavanja za rad s visokomotiviranim i potencijalno darovitim učenicima, koji provodimo već nekoliko godina educirajući timove škola. Međutim, uz sav naš trud i resurse, na području Splitsko-dalmatinske županije trenutno imamo dvadesetak educiranih školskih timova koji broje stotinjak odgojno-obrazovnih djelatnika te još dvadesetak iz ostalih županija.

Naglasio bih ovdje da kao glavni razlog zašto ne rade s darovitim učenicima, odgojno-obrazovni djelatnici navode podcijenjenost svog posla u društvu. Ne podilazim nikome, ali sve dok se motiviranost, entuzijazam, kreativnost i inovativnost u našem sustavu ne nagrađuju, nego jednako vrednuju i nastavnici koji su posvećeni svom poslu i nastavnici koji samo 'odrađuju' svoj posao, bojim se da nećemo vidjeti napredak.

Što je potrebno da bi se osigurala kontinuirana podrška darovitim učenicima tijekom njihovog procesa obrazovanja?

- Prvi i osnovni korak je identifikacija potencijalne darovitosti za sve učenike. Puno učenika nije prepoznato od strane okoline kao učenici s potencijalima iz raznih razloga. Tu bih istaknuo probleme manjka motivacije, socio-emocionalnih poteškoća, obiteljske situacije ili činjenicu da je dijete darovito isključivo u uskom, specifičnom području.

Stoga bi trebalo omogućiti svim učenicima sudjelovanje u nekom obliku generacijskog testiranja potencijala i to bi trebalo biti uređeno na nacionalnoj razini. Nakon toga bi se određeni postotak, primjerice 15 % najuspješnijih učenika, testirali dalje specifičnim testovima. To bi bio nekakav idealan scenarij.

Kako će novi Pravilnik utjecati na razvoj programa i aktivnosti u Centru izvrsnosti?

- Naš rad i planovi idu dalje s Pravilnikom i bez njega. Iako će nam novi Pravilnik i njegova primjena u praksi približiti nove mogućnosti, rad Centra izvrsnosti SDŽ nije toliko vezan za Pravilnik, koliko će utjecati na svakodnevni rad škola.

Promjene koje će se implementirati u sustavu svakako će se odraziti i na naše aktivnosti, a mi se kao i uvijek veselimo novim izazovima. Centar izvrsnosti SDŽ će kao i do sada pružati podršku školskim

Timovima za darovite i nastavku razvoja vlastitih programa, ali i suradnji s drugim pojedincima i institucijama na međunarodnoj razini kako bi što prije unaprijedili naš odgojno-obrazovni sustav.