Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
KANDIDATI PRIVATNO Bojan Ivošević nam je ispričao kako je upoznao terorista, sjetio se iskustva iz policijske stanice, ali to nije bilo najneugodnije što je doživio...

KANDIDATI PRIVATNO Bojan Ivošević nam je ispričao kako je upoznao terorista, sjetio se iskustva iz policijske stanice, ali to nije bilo najneugodnije što je doživio...

Gradonačelnički kandidat nezavisne liste 'Kandidati bez kompromisa' u našem ležernom upitniku otkrio je nepoznate detalje iz svog života

Mjesto rođenja: Split

Godina rođenja: 1990.

Nadimak: Nemam, u srednjoj je bio Munja.

Obitelj: Još nisam zasnovao vlastitu, pa su to mama, tata i sestra.

Škola: OŠ Dobri / III. gimnazija (MIOC) 

Uspjeh u školi: Odličan / vrlo dobar

Fakultet: Prirodoslovno matematički fakultet u Splitu

Studirao godina: 6

Gdje sam radio: Još uvijek na prvom poslu u privatnoj informatičkoj firmi, nešto duže od četiri godine.

Životni moto: Hakuna matata

Vozim: Renault Clio

Nekretnine: Stan u vlasništvu obitelji

Inspiracija: Mate Vukorepa

Na mene najviše utjecao: Generacija sam odrasla uz internet, pa teško mogu zaslugu pripisati nekom pojedincu, ali ako baš moram nekoga istaknuti to je Damir Avdić.

Trenirao: Plivanje i atletiku

Hobi: Balun, planinarenje, picigin, picigol, picington…

Omiljeni sport: Balun

Omiljeni klub: Hajduk

Omiljena serija: Sve iz Marvel Universea, The Walking Dead, Stranger Things, Money heist, The Last Kingdom, Beforeigners…

Omiljeni voditelj: Borna Sor, John Oliver

Omiljeni kolumnist: Nemam

Sportaš: Ronaldinho 

Glazbenici i grupe: TBF, Damir Avdić, Elemental, Marčelo, Kultur Shock, Edo Maajka, Kontra, ST!illness, Postolar Tripper, Tonći Huljić & Madre Badessa, Manu Chao…

Pjesma: Od Kontre - Heroji, a za dignuti raspoloženje Gloria Estefan - Conga 

Knjiga: Damir Avdić - Ne želim da pobijedim, Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara 

Najdraži film: La vita e bella

Boja: Zelena

Kafić: Ka kantun, Leopold, Mandrill

Kućni ljubimac: Mačak Riki

Vic: Politička scena grada Splita

Gdje kupujem hranu: Živim u centru grada, pa ako nije iz obližnjeg supermarketa, spiza dolazi s glavnog pazara.

Odjeća: Adidas

Frizer: Kike iz Solusa

Jelo: Rižot s kozicama i pašticada

Najčešće jedem: Meso

Restoran: Konoba Fetivi

Slobodne dane provodim: Na moru ili u planini

Znak: Lav

Šetnja: Marjan

Plaža: Bačvice

Najljepši dio Splita: Get i Varoš 

Kvart koji mi nije po guštu: Slatine (prometno odsječene)

Kino: Zimi Cineplexx, a ljeti Ljetno kino Bačvice

Omiljeno piće: Pepsi, Pago jagoda i limunada iz Ka Kantuna

Štetne navike: Gazirana pića i fast food

Trava: Nisam probao, ali podržavam zahtjeve za legalizaciju

Najluđe što sam napravio: Nas četiri na ekskurziji u Barceloni smo se odvojili od grupe i išli tamo gdje su nam rekli da ne idemo. Da ne idem na dugo i široko, popodne smo proveli s likom koji nas je prvo pokušao pokrasti, a zatim nas je vodio tim dijelom grada. Počastili smo ga ručkom, a on nam je ispričao svoju životnu priču. Iako smo bili u Kataloniji on je Bask, šokirao nas je podatkom da je pripadnik ETA-e, koja je baš te 2008. godine raspuštena. Tako da smo cijelo jedno popodne nesvjesno proveli u društvu člana terorističke organizacije. Da nije bila riječ samo o njegovoj šali potvrdila je i tetovaža koju nam je pokazao, kao i privjesak za ključeve s insignijama navedene organizacije.

Najneugodnija situacija: Nas par poslalo je školskoj psihologici buket cvijeća za rođendan u školu, ali nepotpisan. Ona je refleksno nazvala muža da mu zahvali. Ništa ne brinite, sve je dobro završilo, ali tih par minuta kada je saznala da je to naše maslo, nije bilo baš veselo.

Najsmješnija situacija: Nakon jednog derbija 2009. godine izvan stadiona me pokupila interventna bez nekog smislenog razloga - čisto jer sam bio 'najživlji' u ekipi i završio sam u podrumu sjedišta MUP-a u Splitu s 20-ak navijača. Što sam sve u tih nekoliko sati vidio i koliko smo svi tamo umirali od smijeha teško je prepričati, ali je ipak vrhunac bio kad su shvatili da sam jedini bez promila i da nemaju nikakvu osnovu za zadržati me. Ipak, jedan nervozni djelatnik i dalje je inzistirao da me se zadrži do jutra. Problem je bio što sam ujutro trebao braniti maturalni rad iz geografije, a kad sam to rekao ispred ostalih privedenih, ekipa je dobila inspiraciju i jedno uru vremena podbadala službenike da ne daju 'malom' da se školuje. Na kraju su ostale kolege 'slomile' onog nervoznog i pušten sam u sitnim noćnim satima da odem doma malo se naspavati prije obrane maturalnog.

Najveći strah: Da život proživim besmisleno i dosadno.

Vaša reakcija na temu