Današnja djeca i mladi imaju smanjenu koncentraciju i zadržavanje pažnje, ne mogu bez mobitela, a što je s pozitivnim karakteristikama?

Generaciju Z čine mladi u dobi od otprilike 8 do 22 godine i istraživanja pokazuju da kao skupina pokazuju određene specifičnosti koje su rezultat vremena u kojem rastu, a koje ih razlikuju od pripadnika drugih generacija. Važno je naglasiti da nisam pobornik generaliziranja, svi smo/su ovakvi ili onakvi, i pripadnici ove generacije sigurno nisu skupina za koju izričito možete reći - svi oni žele, vole ili traže nešto. Uvijek na umu treba imati pojedinačne razlike i uzeti ove informacije kao smjernicu, a ne kao apsolutnu činjenicu koja vrijedi za svakog pojedinca u ovoj skupini. 

Karakteristike Generacije Z kojih smo kao roditelji i nastavnici najčešće svjesni su da imaju smanjenu koncentraciju i zadržavanje pažnje, da pokazuju izražene emocionalne simptome (protest, bijes, plakanje) ako im se ograniči ili zabrani pristup mobilnim i ostalim uređajima te da im je nepojmljivo da nemaju pristup informacijama i komunikaciji s drugima u svakom trenutku. I uglavnom ostanemo na tome, imajući na umu samo negativno.

Pogledajmo to malo s druge strane i pokušajmo u tome naći nešto pozitivno ili barem to razumjeti. Negdje sam naišla na podatak da su osobe rođene 1983. godine zadnje koje se sjećaju vremena prije Interneta. Ova informacija vjerojatno varira koju godinu gore-dolje, a nekoliko godišta nakon toga i dalje nije oduvijek imalo pristup Internetu, ali se toga jednostavno ne sjećaju. Kada pričamo o svojim iskustvima, ona zvuče kao zabavne pričice iz nekih davnih vremena, a naša djeca i učenici moraju dobro upotrijebiti maštu da si ih dočaraju. Primjera radi, svima omiljena priča je o tome kako smo mi kao djeca morali jedni druge zvati na kućni telefon, ne znajući tko će se javiti i hoće li naš prijatelj uopće biti kod kuće, a druge strategije su bile dozivanje s ulice/ispod prozora/na parlafon ili jednostavno dogovor kada i gdje se nađemo, bez mogućnosti dodatne potvrde dogovora pozivom/porukom. 

Druga omiljena priča odnosi se na pristup informacijama, za koje ste morali čekati specifični dokumentarac, koji ste morali gledati točno u vrijeme kad se prikazivao ili čekati reprizu, ako je reprize uopće bilo, ili otići u knjižnicu i pronaći knjigu, enciklopediju ili znanstveni članak koji se odnosi na to što vas zanima i čitati te materijale dok dođete do informacije koja vas zanima. Vjerojatno ima još situacija, ali mi sada ne padaju na pamet, jer me je preplavilo sjećanje na Znanstvenu knjižnicu u Zadru i pretraživanje požutjelih kartica poredanih abecednim redom autora u onim mini-ladicama, onda prepisivanje reference i narudžba kod teta, pa sutradan povratak po naručenu literaturu, koju niste smjeli iznositi, nego ste sve to uredno čitali i bilježili u čitaonici (Bože moj, stvarno sam stara!). 

I sad bih voljela da mi možete reći - koristite li još uvijek ove ili neke slične strategije ili i sami jednostavno guglate? Kada ste zadnji put uživali u raspravi koja je mogla trajati satima kada se niste mogli sjetiti koji je glumac glumio u tom i tom filmu? Ili je netko za stolom brže bolje pronašao informaciju na svom mobitelu, a vi počeli pričati o nečem drugom?

Još nešto za promišljanje - koliko su iskustva današnje djece i mladih drugačija od naših i koliko ih to drugačijima čini, kao djecu svojih roditelja, kao učenike, potrošače, buduće radnike, aktiviste, građanine… Obilježja Generacije Z (preuzeta iz različitih izvora, ali vas neću zamarati referencama), onako nasumično:

Upućeni su u aktualne vijesti i globalna pitanja zbog stalnog pristupa informacijama, ali imaju 'filter za gluposti' i procjenjuju informaciju korištenjem više različitih izvora.

Tolerantniji su prema drugima više nego ijedna druga generacija - ne diskriminiraju temeljem vjere, rase, seksualne orijentacije. S druge strane, oni sami su manje religiozni i manje vjeruju autoritetima, a više su orijentirani na zaštitu okoliša i ekološka pitanja.

U ovoj generaciji manja je konzumacija alkohola i eksperimentiranje s drogama u srednjoj školi u odnosu na prethodne, imaju manje maloljetničkih trudnoća i pobačaja, ali češće imaju neke druge rizike u svom odrastanju (o njima nešto više idući put).

Kao potrošači, ne vjeruju brendovima, nego žele proizvode koji su provjereni i personalizirani, nemaju problem s vraćanjem proizvoda s kojim nisu zadovoljni. Gledajući svoje prezadužene roditelje, nisu spremni na dizanje kredita radi stana ili auta; imaju štednje od malih nogu i znaju raspolagati džeparcem. Skeptični su i cinični, svjesni da rastu u nesigurnim vremenima, zbog čega jako cijene sigurnost i stabilnost. 

Odrekli su se svoje privatnosti, preferiraju komunikaciju porukama, a ne 'okom u oko'. 

Orijentirani su na video sadržaje (npr. vlog umjesto bloga) i sami sudjeluju u stvaranju sadržaja, nisu samo pasivni primatelji.

Manje čitaju knjige, novine, časopise, a više prate influencere, portale i on-line literaturu. Uče diskontinuirano, a ne linearno - traže odgovore na pojedinačna, konkretna pitanja, a ne uče od općeg prema specifičnom. 

Moguće deprimiraniji nego druge generacije, ali su spremniji to podijeliti s drugima i potražiti pomoć. 

Imaju sposobnost multitaskinga ili multiscreeninga. Samostalni su i fleksibilni, shvaćaju da naporan rad vodi do uspjeha - od poslodavca očekuju da cijeni i nagradi njihov uloženi trud, vrijeme i rad. Cijene povjerenje, odanost i poštovanje, ali smatraju da ih se treba zaslužiti (i spremni su ih i sami zaslužiti). Oni su pokretači događaja - informirani su i svjesni da se mogu povezati s mnoštvom istomišljenika u jako kratkom roku.

Što s ovim njihovim karakteristikama u praksi, kao roditelji i kao nastavnici, saznajte u budućim kolumnama. Do tada, podijelite sa svojom djecom i/ili učenicima poneku anegdotu o tome koliko je vaše odrastanje bilo drugačije (i ne nužno bolje i zabavnije!) od njihovog.