KOLUMNA ANE MAJIĆ Reći ili ne reći djetetu da je darovito?

Prvi koji će uočiti darovitost djeteta u većini slučajeva su njihovi roditelji. Usporedbom djeteta s drugom djecom (braćom, sestrama, rođacima, susjedima…) ili jednostavno svakodnevnim susretom s njegovim pitanjima, idejama i neobičnim zaključcima s obzirom na dob, roditelji brzo shvate da je dijete drugačije, odnosno da 'odskače' od svojih vršnjaka. Može se uočiti napredni rječnik u odnosu na dob, izvrsno i detaljno pamćenje, velika znatiželja. Može nam se činiti da znaju stvari bez ulaganja truda da ih nauče (Od kud mu to, gdje je to naučio?). Možemo primijetiti da ga zanimaju pitanja koja djeci njegove dobi nisu ni na kraj pameti (jednakost, pravda, siromaštvo, smrt i umiranje…) i da daje komentare koje ne očekujete ni od puno starijih od njega ('Bilo bi baš super da su svi ljudi jednaki i da svi imaju jednako hrane!'). 

Zbog svega ili nečega od navedenog, darovita djeca od najranije dobi izazivaju pozitivne reakcije svoje okoline i vrlo brzo vide da se njihove izjave prepričavaju na obiteljskim druženjima ili jednostavno slušajući ponosne roditelje dok pričaju na mobitel. Kao roditelj, vi možda razumijete da je dijete drugačije jer je darovito, ali vaše dijete je najčešće svoje darovitosti blaženo nesvjesno. Pitanja za razmišljanje su ustvari dva. Prvo, razgovarati s djetetom o njegovoj darovitosti (posebno ako dobivate potvrdu za nju i od okoline - teta u vrtiću, učitelja u školi…) ili ne? I drugo, kako objasniti djetetu što njegova potencijalna darovitost znači, a da to, ako on to negdje ponovi, ne zvuči bahato i prepotentno, ili još gore, da nakon toga ne zaključi da je toliko pametan da više ne mora učiti i da se ne mora truditi?

Kao i uvijek, nema konkretnog odgovora, samo smjernice i odluka je, kao i kod svega u roditeljstvu, samo na roditeljima. Osobno sam stava da s djecom o svemu treba razgovarati, od novca do umiranja, prikladno njihovoj dobi i interesu za određenu temu. Oni će uglavnom i sami krenuti postavljati pitanja o onome što ih muči. Kod darovite djece, problem se može pojaviti polaskom u školu. Iz straha da se dijete 'ne umisli', s obzirom na kulturu u našem društvu da djecu nije dobro previše hvaliti, ili zbog nekog drugog razloga, možemo preskočiti priču o njihovoj darovitosti. Što ako je dijete toliko drugačije od svojih vršnjaka, a ne zna zašto, a vršnjaci će mu to 'pomognu' razumjeti tako što će ga okarakterizirati kao čudnog, neobičnog i sl? Što ako ga u razredu počnu ismijavati upravo zato što brzo uči i pamti, nazivajući ga štreberom, ulizicom, učiteljičinim miljenikom? Odrasli, iako dobronamjerni, mogu mu stvarati dodatni pritisak očekujući od darovitog djeteta da zna odgovore na sva i svakakva pitanja i da se uvijek primjereno ponaša. Kako bi izbjegli da drugi oblikuju mišljenje djeteta o samom sebi, mislim da je važno dati darovitoj djeci okvir za razumijevanje toga zašto i na koji način su drugačiji, a kroz prizmu darovitosti.

Kako pristupiti objašnjenju djetetu koje se ističe u svojoj izvrsnosti u nekim područjima? Malo smjernica za roditelje, uz napomenu- primijenite ih na svoje dijete ako se slažete s njima i ako se uklapaju u vaš stil roditeljstva. Ako se vi ne osjećate ugodno s ovakvim razgovorom, radije ga preskočite. 

Objasnite mu što znači biti darovit - rječnikom primjerenom djetetu, objasnite mu što znači biti darovit i dajte mu konkretne primjere. Možete mu reći nešto u smislu:

- Biti darovit znači da neke stvari učiš drugačije i brže od ostalih (npr. Netko kada uči pjesmu napamet pročita je jednom i odmah može ponoviti, a netko drugi je treba pročitati više puta da bi je zapamtio.)

- Biti darovit znači da ti nešto ide bolje nego drugoj djeci - netko može biti darovit u matematici, a netko u sportu, glazbi ili čitanju (npr. Tebi recimo super ide sve s brojevima, a Mate izvrsno igra nogomet. Pa možemo reći da si ti darovit u matematici, a Mate u nogometu). 

- Darovitost može značiti da si bolji u nečemu, ali ne znači da si bolji od drugih (npr. možda imaš najbolje ocjene u razredu, ali ocjene nisu jedino u čemu možemo biti dobri. Netko je super prijatelj, netko je super duhovit, svatko od nas je u nečemu najbolji.)

- Darovitost ne znači da sve učiš bez ikakvog truda. Da bi uspio/la, morat ćeš ulagati trud u školu i učenje. (Iako sada sve zapamtiš na satu, to ne znači da ne moraš kod kuće vježbati to što si naučio.)

- Darovitost ne znači da ćeš uvijek znati odgovore na svako pitanje i da se nekad i ti nećeš mučiti da savladaš neka znanja i vještine

Kako vi najbolje poznajete svoje dijete, sami ćete najbolje naći primjere kako mu objasniti njegovu darovitost. Bitno je imati na umu sljedeće:

• emocionalna zrelost djeteta ne mora biti usklađena s kognitivnom zrelosti

Iako ono često priča o temama za odrasle ili komunicira kao odrasla osoba, ipak je samo dijete koje emocionalno nije na razini odrasle osobe. Važno je stoga koristiti primjeren rječnik i pitanjima provjeriti je li vas dijete razumjelo, kako ne bi izvelo krive zaključke. Svjesnost o vlastitoj darovitosti, ako ne objasnite djetetu što to točno znači, može ga dovesti do zaključka da je bolji od druge djece, što ga može dovesti do problema s vršnjacima.

• važnost radnih navika

Također je važno da dijete bude svjesno da iza razvoja potencijala njegove darovitosti moraju stajati trud, rad i motivacija. Iako možda sada sve gradivo savladava samo slušanjem na satu, potrebno je raditi domaće zadaće, ponavljati naučeno ili širiti znanje putem drugih izvora osim nastave, kako bi stjecao/la radne navike za cjeloživotno učenje.

• oprezno s korištenjem podatka o djetetovu kvocijentu inteligencije

Ako imate podatke o djetetovom testiranju - iz analize mu naglasite njegove jake strane (npr. 'Imao si jako puno bodova u matematičkim zadacima'), ali se ne preporučuje reći djetetu koliki mu je IQ. Ponajprije, procjena inteligencije i njeno izražavanje kvocijentom inteligencije nosi svoje prednosti i nedostatke - procjena ovisi o različitim faktorima i slavna brojka veličine IQ-a nije nepromjenjiva. Kada djetetu priopćite njegov IQ, dajete mu lažni osjećaj sigurnosti i veličine i time povlačite sve gore navedene probleme (može zaključiti da je tako pametan i da ne mora više učiti, da se ne mora truditi, može zadirkivati svoje 'manje pametne' vršnjake i sl).

• slušajte svoje dijete

Ponekad nam naše ideje o nečemu onemogućuju razumijevanje drugih. Slušajte svoje dijete i pokušajte razumjeti njegove osjećaje i vjerovanja o darovitosti. Pomozite mu da razumije činjenice o darovitosti, umjesto mitova koji se povezuju s darovitima.

• izbjegavajte upotrebljavati njegove jake strane da biste naglasili slabosti

Npr. znaš sve o Sunčevom sustavu, a ne znaš zavezati cipele ili predati domaći rad na vrijeme - komentari su koji posramljuju dijete i od kojih se ono osjeća loše. Ne zaboravite da je vaše dijete samo dijete i da je ono i puno toga više od njegove darovitosti.

• pokažite svome djetetu da ga bezuvjetno volite

Pohvaljujte ga i zbog njegovih drugih karakteristika, ne samo zbog uspjeha vezanih uz darovitost (npr. 'Baš si divan što si mi danas pomogao oko suđa' ili 'Primijetila sam kako si pomogla susjedi jutros ponijeti smeće'). Stalnim isticanjem njegove darovitosti i toga kako je pametan, dijete može steći dojam da ga volite samo zbog njegove darovitosti.

Za kraj, ostavite otvorenu mogućnost za buduće razgovore o temi darovitosti. Pitajte ga ima li pitanja i povremeno potaknite ovu temu. Ohrabrujte ga da s vama raspravlja o darovitosti. Razgovori o darovitosti ne bi trebali stavljati pritisak na dijete, nego bi mu trebali pomoći razumjeti sebe bolje. U ovim razgovorima naglasak treba biti na tome kako se vaše dijete osjeća, što ono misli, kako rješava (eventualne) poteškoće u odnosima s vršnjacima, a ne bi trebali biti fokusirani (isključivo) na njegove uspjehe i postignuća u području darovitosti.

I ne zaboravite se voljeti, zabavljati, smijati i uživati u malim stvarima sa svojim djetetom. Nemojte biti samo roditelj darovitog djeteta, budite roditelj.