Kristian Petric: Prije 25 godina sam ranjen na Kupresu, a danas mogu reći da jedino u navijačima vidim tadašnji naš prkos!

Na današnji dan prije 25 godina ranjen sam na Kupresu i ova me obljetnica potaknula da se zapitam je li sve ovo što se danas događa u Hrvatskoj onaj ideal za koji sam se borio zajedno sa svojim kolegama, od kojih su neki nažalost izgubili živote. Kad danas pogledam unatrag, imao sam 22 godine na leđima i vodilo me srce, mladost, ludost.

Misleći da se srcem dobiva borba, krenuo sam s još 40-ak svojih suboraca iz Kupresa prema Zloselima, gdje nas je s druge strane čekalo 60-ak tenkova i 250-tinjak neprijateljskih pješaka.

Na tom je putu poginuo moj prijatelj i kolega iz jedinice BATT Mario Selak (dite grada Splita - Tršćanske), a tri dana kasnije Damir Ivančić zvani Pucko (dite Splita - Siromašne, veteran Torcide 80-ih).

Ranjen u uličnim borbama izvlačim se kroz Begovo Selo, Rilice, Vukovsko - sve sela u okolici Kupresa i spuštam se na benzinsku crpku poviše Gornjih Malovana i preko Šujice završavam u bolnici u Tomislavgradu.

Ovo ne pišem da bih se hvalio svojim snalaženjem u prirodi niti svojom hrabrošću već da bih ukazao na imena momaka, vojnika koji su tad dali svoje živote, ali i na to da me za ta sela i grad u čijoj sam bolnici završio i ležao, i danas, 25 godina poslije, veže određena borba. Naime, u Begovom Selu je ranč i imanje Nadana Vidoševića, poduzetnika, gospodarstvenika, strastvenog lovca i avanturista, nekada visokopozicioniranog političara i bivšeg predsjednika HNS-a i mog voljenog kluba Hajduka. 

Nadalje, Tomislavgrad je mjesto porijekla jos jednog 'velikog Hrvata', najsposobnijeg menadžera koji je kao hobotnica umrežen s politikom i čovjeka koji ne štedi eure dijeleći ih harmonikašima, čovjeka koji novinarima poručuje da im je proklet Božić, a nadasve osobe koja se u ložama bori za svoje ideale i hrabrost iskazuje protiv 70-godišnjaka i danas u velikom stilu upravlja HNS-om. Pitati te likove gdje su bili '92. bi bilo suvišno niti me to interesira.

Moja osnovna poruka koju na ovaj način želim izraziti je da onu energiju, dišpet, prkos, buntovnost koju smo moji suborci i ja imali prije 25 godina danas vidim jedino u navijačima. U sveopćem kaosu koji se događa oko nas, u zemlji za čiju smo se slobodu borili i koja se svakodnevno razara aferama (Agrokor, INA-MOL, Fimi-medija, HNS, sutra nažalost netko drugi...) Navijači žive jednu vjeru i vode borbu iz koje će sigurno izaći kao pobjednici kao što smo mi izašli '95.