Martin Pauk: Gradonačelnik je vrstan mislilac i filozof, ali svijet su izgradili radnici

Martin Pauk, gradski vijećnik stranke Neovisni za Hrvatsku, komentirao nam je trenutačnu političku situaciju u Splitu.

Mislite li da postoji realna mogućnost raspada koalicije HGS-HDZ?

- Smatram da raspad koalicije nije izvjesna mogućnost. Trzavice i zategnuti odnosi su svima vidljivi i jasni, čak i određena netrpeljivost na relaciji Opara-Kerum, ali ne vjerujem da itko od njih priželjkuje raspad vladajuće koalicije. Mislim da će koalicijski partneri iznaći neko drugo rješenje koje bi zadovoljilo obje strane.

Ako se ipak dogodi raspad koalicije, što je najbolje za Split?

- Kao što ste nekidan naveli u opširnom članku, postoji više mogućnosti rješenja situacije. Prvo rješenje je raspad koalicije, rušenje proračuna prvi put, potom izbori za Gradsko vijeće, nakon toga rušenje proračuna drugi put, a na koncu opet izbori za gradonačelnika i vijeće. Grad koji je ionako sad 'na aparatima' na taj način bi izgubio još godinu dana, proračun ne bi bio dogovoren ni izglasan, a to je onda apsurdna situacija zbog koje bi odgovarali oni koji ju skrive. 

Ako je situacija zbilja nerješiva i ako su odnosi pukli do krajnjih granica, onda je najbolje da raspišemo izbore i za gradonačelnika i za Gradsko vijeće te da skratimo agoniju te da novi saziv čim prije donese proračun, a ne da grad i građani gube vrijeme na dvojim izborima.

Koju ocjenu biste dali dosadašnjem dijelu mandata Andre Krstulovića Opare?

- Prije otprilike godinu i pol dana, nakon prvih šest mjeseci mandata nove vlasti, za Dalmatinski portal sam gradonačelnika Krstulović Oparu ocijenio s visokih 4+. Karakterno nisam takav pokvarenjak da bih popljuvao nekoga tko radi dobar posao samo zbog političke konkurencije. U tom trenutku počela je sanacija Karepovca, veliki planovi i 'čišćenje' Žnjana te najavljena sistematizacija u Banovini, dakle gradonačelnik je počeo hrabro i energično - no svi politički konkurenti iz stranaka u Gradskom vijeću dali su mu ocjenu 1 ili 2. To govori o licemjerju današnje svakodnevne politike. 

Sada smo skoro na polovici mandata, prošlo je 20 mjeseci od preuzimanja vlasti. Situacija se stubokom promijenila, najavljeni veliki projekti ostali su nerealizirani, doneseni planovi nisu bili kvalitetno proučeni niti obrađeni tako da je zbog neiskustva ili nesposobnosti zapela realizacija. U infrastrukturnom smislu nije bilo apsolutno nikakvih pozitivnih pomaka, ostala su samo velika obećanja i lijepe želje koje se kreću puževim korakom ili se uopće ne kreću. Prometni i komunalni kaos i dalje vladaju gradom, a čim počne sezona bit će još gore. Osim toga, pojavili su se i novi problemi, poput Marjana i dječjih vrtića, koji niti su kvalitetno komunicirani prema javnosti, niti su kvalitetno riješeni. Iz toga aspekta treba gledati i nedonošenje pompozno najavljivane dugoročne, desetgodišnje Strategije grada - i ona je još uvijek mrtvo slovo na papiru.

Jedino što je obrađeno je Masterplan, koji je aktualan posljednjih par tjedana. Zbilja, u tom Masterplanu sve je stručno i precizno ucrtano, objašnjeno i obrazloženo, a postoji jedan ključan problem - rok realizacije od 10 do 20 godina. Imamo goruće, ozbiljne probleme za grad, a administracija je svu snagu uložila u nešto što će eventualno zaživjeti tek za 10 ili 20 godina, dok se mi trenutno gušimo u problemima. To je kao da sjednete za obiteljski stol, supruzi obećate da ćete za 20 godina napraviti vikendicu s bazenom na Hvaru i uživati u mirovini, kćeri obećate studij na Oxfordu za 10 godina, a sinu da će za 15 godina preuzeti obiteljsku tvrtku s 50 zaposlenih. Sva su ta obećanja divna i krasna, ali padaju u vodu kad se okrenete oko sebe i vidite da niste u stanju obitelji osigurati današnji ručak ili da vam djeca hodaju u pokidanoj obući. Tko vam onda može vjerovati?

Tko je najodgovorniji što gradska uprava nije učinkovitija?

- Zasluge za dinamičnih i energičnih prvih šest mjeseci zasluženo je preuzeo gradonačelnik Opara i javnost je tako reagirala, bio je pobrao simpatije. Isto tako, političku odgovornost za neuspješnu polovicu mandata također preuzima gradonačelnik koji je 'alfa i omega' grada i njegova izvršna vlast. Gradonačelniku se uistinu mora priznati da je vješt govornik, sjajan retoričar te vrstan mislilac i filozof. Postoji samo jedan problem. Svijet su izgradili radnici, a ne filozofi. Pritom nipošto ne insinuiram da je gradonačelnik neradnik, jer neradnik sigurno ne bi stekao takvo znanje i obrazovanje, samo naglašavam da su ga njegove protokolarne dužnosti i bavljenje svojom slikom u javnosti doveli do toga da je zaboravio da je on tu zbog građana, a ne građani zbog njega.

Dok je u prvim mjesecima zasluženo kupio lovorike i bio hvaljen na sva zvona jednostavno je zaboravio da grad mora raditi, rasti i razvijati se, mislio je da će sve probleme riješiti 'lijevom rukom', kao od šale. 

To, nažalost, nije moguće, svakom pojedinom problemu treba se opsežno pristupiti, prikupiti što više informacija kako bi se izbjegle poteškoće i kočenje projekata te ono najvažnije - treba slušati ljude. Ponavljam, treba slušati ljude. Brojni novonastali i neriješeni problemi grada Splita bili bi u startu riješeni samo da je bilo malo više sluha, empatije, pristojnosti i uviđavnosti naspram ostalih pojedinaca uključenih u problematiku. Gradonačelnik mora shvatiti da niti on, niti ijedan drugi pojedinac može biti baš uvijek u pravu, treba pažljivo slušati stručnjake koji su iskusni u nekom polju i tek tada donositi odluke, a ne sve raditi na svoju ruku misleći kako mu ne trebaju savjeti. Stara izreka kaže da su čovjek i magarac pametniji od samog čovjeka, dakle od svakoga ponešto možemo naučiti.

Summa summarum, početkom mandata gradonačelnik Krstulović Opara budio je nadu kako je upravo on pravi čovjek za rješavanje gradskih problema, no protekom vremena bez jasnih rezultata jasno je da je cjelokupna situacija, uz otegotnu okolnost njegove teške bolesti, jednostavno bila previše za njega i da ne posjeduje više elan i potrebno strpljenje za vođenje ovako glomaznog sustava. 

Iskreno mi je žao zbog svega što se s njim dogodilo, nadam se da će smoći snage priznati ponajprije sebi samome kako postoje puno važnije stvari u životu od politike i grada, a tu ponajprije mislim na zdravlje i obitelj. Teško je ostati posvećen borbi na toliko puno frontova i sve zadaće kvalitetno izvršavati, a pritom posvetiti dovoljno vremena vlastitom zdravlju. Cijenim gradonačelnikov splitski dišpet, svi smo se uvjerili da je čovjek stvarno jak u glavi i neće lako odustati, ali zbog čitave situacije iskreno mu poručujem da ga nitko neće smatrati niti kukavicom niti slabićem ako odluči presjeći ovu tešku situaciju i posveti se vlastitom zdravlju.