Brutalno nasilje u Kaštelima nad mladićem s posebnim potrebama potreslo je, ne samo Dalmaciju, nego i cijelu Hrvatsku. O zločinu i njegovoj psihološkoj podlozi, za portal Doktore, hitno! govori naša poznata psihologinja, prof. Mirjana Nazor.
Evo njezinog pogleda na nemili događaj:
- Vijesti o divljaštvu i brutalnosti prestaju u nas biti rijetkost. I nisu, naravno, kaštelanska ili splitska ili zagrebačka specijalnost. Nasilje uspješno uzgajamo u svim krajevima Lijepe naše. Ipak, još uvijek se, barem neki, pomalo začuđeno pitaju što nas je to snašlo? Razloga svakako ima više, situacije su vrlo različite, ali je njihov zajednički nazivnik nekontrolirana manifestacija agresije, fizičke i verbalne. Naše se društvo ne može pohvaliti kvalitetnim provođenjem borbe protiv nasilja. Na riječima se zaklinjemo u nenasilno ponašanje, ali u konkretnom životu stvari izgledaju drukčije. Među mladima nasilje postaje i način zabave, način razbijanja monotonije i dosade. Pogotovo kada je žrtva bespomoćna, fizički slabija. Svjedoci smo također da pojedinci iz različitih struktura do željenih ciljeva dolaze jedino nasiljem. Čak i oni koji nisu skloni nasilnom rješavanju problema, na temelju iskustva shvate da su nenasilni putovi često jalovi. I to je opasna poruka koju šaljemo mladima! I kada se nasilje dogodi, vrlo često nasilnik prođe 'lišo'. Kazna bude simbolična, ili nikakva. Za nas laike u pravnoj problematici, prečesto neadekvatna. Često imam dojam da društvo šalje poruku kako se nasilje isplati. Određena dobit, ponekad i zadovoljstvo često su mnogo veći od moguće kazne.
Nemio događaj zbio se prije par dana u Kaštelima. Ali to se moglo dogoditi bilo gdje. Snimka trojice mladića, na kojoj se vidi i čuje kako dvojica od trećeg traže da im vrati novac i pri tome ga udaraju, preplavila je društvene mreže. Doznalo se da je jedan od udarača kick boksač! Osim nasilja koje su počinili jedan punoljetnik i jedan maloljetnik zastrašujuća je i činjenica da je policija reagirala tek nakon što je snimka krenula na društvenim mrežama. To je jasan dokaz kako se borimo protiv nasilja - reagira se tek kad nešto izađe u javnost.
Ponekad problematično obiteljsko okruženje predstavlja okidač za pojavu nasilnog ponašanja. Ali ne treba se zavaravati i sve svaljivati na obitelj. Onaj jest važna i moćna u životu pojedinca, ali nikako nije svemoćna. Odgoj nije dužnost samo obitelji već i društva u cjelini. Puštamo li djecu da rastu bez pravila i granica, ili postavljena pravila nedosljedno provodimo stvaramo i u obitelji i u društvu, plodno tlo za mnoga neželjena ponašanja, uključujući i nasilno.
Prije dvanaest godina svi smo bili zgroženi ponašanjem grupe mladića koja je bila odgovorna za smrt Luke Ritza. Tom sam prilikom napisala: 'Prije nekoliko dana moglo se pročitati kako ubojice Luke Ritza nisu pokazale nikakvo kajanje čak su se smijali i plesali prije saslušanja. Zar dosita vjerujemo da su oni jedini krivci za Lukinu smrt kao i neki drugi nasilnici za smrt ili teške ozljede bilo kojeg drugog mladog bića? Njihove ruke i noge su to učinile to je nesporna činjenica, ali kaos u njihovim glavama iz kojeg je proizašlo nasilničko ponašanje nije njihov autohtoni proizvod - on je uzgojen na plodnom tlu našeg svakodnevnog licemjerja i istinske nebrige za mlade. Zaista, na temelju zapovjedne odgovornosti kada je odgoj u pitanju, malo je tko u ovom društvu potpuno nevin'.