Današnji brodski sustavi su tehnološki napredni i visoko pouzdani. Pa, ipak, pomorske nezgode i dalje su vrlo učestale. Moguće da je razlog taj što suvremena tehnologija broda i pouzdanost sustava na brodu čine relativno mali udio u sigurnost broda. Sigurnost broda sa svim sustavima i tehnologijom čine sustavno organizirani ljudi. Ljudska greška kao osnovni uzrok nezgode u 75-96% slučajeva dovodi u pitanje učinkovitost organizacije posade i upravljanja brodom.
Prije pet godina, 22. ožujka 2010. godine, u 19.20 sati, na vezu broj 13 u luci Split, ro-ro putnički brod 'Tin Ujević' prilikom pristajanja, udario je lijevim krmenim dijelom u južni rub ro-ro rampe, te je zbog probijanja bočnog tanka goriva iscurilo u more 34.8 tona dizel goriva, i onečistilo prostor gradske luke te kupališta Bačvice... Da se taj incident dogodio u srcu turističke sezone, grad Split bi bio loš promotor hrvatskog turizma, gospodarstvene grane od koje očekujemo kao i svake godine najveću dobit.
Dizel je, kao i svi naftni derivati, prilično toksičan i svi morski organizmi koje zahvati vrlo brzo ugibaju. Zbog toga je vrlo važno lokalizirati zagađenje i zadržati ga u luci jer će tako razmjeri eko katastrofe biti manji. Zbog brojnih zagađenja unutar luke eko sustav je ondje reduciran, dok je samo 400 metara dalje situacija značajno drugačija. U luci, naime, nema puno ribljih i biljnih vrsta, a one su, uz to, i otpornije na ovakve vrste zagađenja, dok je izvan luke eko sustav prilično bogatiji i te vrste nisu otporne na zagađenja.
Zbog toga bi dizel, ako bi se raširio izvan luke, prema Bačvicama i Sustipanu, značio katastrofu. Sve slabo pokretne vrste vrlo brzo bi uginule, a spasili bi se samo organizmi koji se mogu gibati, većinom ribe. Pitanje i nakon koliko bi se eko sustav mogao obnoviti.
Zbog povećanja prometa u gradskoj luci Split, zbog teorije pouzdanosti i vjerojatnosti pomorskih nezgoda, a zbog sigurnosti plovidbe i zaštite mora od onečišćenja, na ulazu u gradsku luku Split bi trebalo postaviti hidrotehničku pneumatsku uljnu barijeru.
Sama konfiguracija gradske luke je idealna za postavljanje iste. Naftni terminal u Omišlju ima jednu od najdužih hidrotehničkih brana u Europi, dugu 900 metara na dubini od 50 metara kojeg pokreću tri kompresora snage 1MW (jedan je uvijek u 'stand by'). Zašto je postaviti možemo vidjeti iz prednosti hidrotehničke pneumatske barijere: vrlo brzo su u funkciji i ne trebaju ljudstvo, zatim ulaz u luku ili zaljev dug 200 metara može biti blokiran za samo 60 sekundi, važno je i što aktivna barijera ne sprječava pomorski promet, te su u potpunosti otporne na vatru. Potrebni su minimalni troškovi održavanja na vrlo dugi radni vijek. Jedino održavanje su kompresori, zbog specijalnih raspršivača u distribucijskim cijevima u koje ni blato niti mulj ne mogu ući u cijev ni smanjiti njihovu funkciju.
Republika Hrvatska, kao članica Međunarodne pomorske organizacije (IMO) i potpisnica Međunarodnih konvencija (MARPOL 73/78 Konvencije, Barcelonske Konvencije i drugih) svjesna je potrebe zaštite Jadranskog mora, održivog razvitka obalnog područje, kao i integriranja zaštite morskog okoliša u sve sektore koji na njega djeluju, mora ostati europska oaza čistog mora, izvora zdrave hrane, neprocjenjivih prirodnih bogatstava i biološke raznolikosti.
Stalnim praćenjem svjetskih dostignuća na polju zaštite i spašavanja, davanjem najsuvremenijih rješenja, upornim zalaganjem moramo i želimo osigurati Hrvatskoj dugoročnu izglednu budućnost.