Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
NAŠA POVIJEST Hrvatski grb nije šahovnica, taj naziv je pogrešan i neprimjeren
Clipeus Croatorum Piše: Mate Božić

NAŠA POVIJEST Hrvatski grb nije šahovnica, taj naziv je pogrešan i neprimjeren

Povjesničar Mate Božić piše o okolnostima u kojima su nastajali simboli hrvatske državnosti

Na današnji Dan državnosti (kada je 1990. konstituiran prvi višestranački Sabor) vrijedno je podsjetiti se na genezu i simboliku najistaknutijeg grba u okviru državnog heraldičkog znamenja - grbovnog štita sa šahiranim poljima, odnosno popularno (i pogrešno) zvane 'šahovnice'. Tako u članku 7. aktualnog 'Zakona o grbu, zastavi i himni...' možemo pročitati: 'Grb Republike Hrvatske je povijesni hrvatski grb u obliku štita dvostruko podijeljen vodoravno i okomito u dvadesetpet crvenih i bijelih (srebrnih) polja tako da je prvo polje u gornjem lijevom kutu štita crvene boje.'





Grb Republike Hrvatske definiran 21. prosinca 1990. godine i varijanta nacionalnog grba najčešće korištena tijekom prijelomnog perioda prvih suvremenih višestranačkih izbora i svibanjskog konstituiranja Sabora 


Međutim, 30. svibnja 1990., tj. u vrijeme konstituiranje prvoga demokratski izabranog višestranačkog Hrvatskog sabora nakon nekoliko desetljeća vladavine totalitarnih režima, službeni grb (još uvijek) Socijalističke Republike Hrvatske bio je, uz šahirani štit, dominantno 'nadopunjen' ideološkim socijalističkim elementima: nakovnjem, klasjima žita, crvenom zvijezdom petokrakom itd. 

Ipak, u neslužbenoj uporabi već se tada uglavnom koristio nacionalni grb sa šahiranim poljima (bez ideoloških dodataka) i to u prevladavajućoj varijanti s prvim početnim srebrnim ili 'bijelim' poljem. To će heraldičko znamenje zauzeti mjesto službenog grba Hrvatske tek nakon 25. srpnja iste godine, odnosno definitivnog ukidanja dotadašnjih socijalističkih državnih oznaka.




Službeni grb i zastava Socijalističke Republike Hrvatske u vrijeme konstituiranja višestranačkog Sabora 1990.; nacionalni hrvatski grb i zastava korišteni neslužbeno u svibnju 1990., a službeno od 25. srpnja do 21. prosinca 


Za razliku od srednjovjekovnog grba s leopardovim glavama (današnjeg grba Dalmacije), štit sa šahiranim poljima kao zemaljski grb Hrvatske pojavljuje se tek početkom novoga vijeka, točnije oko 1494. godine, a njegova simbolika i nastanak vezan je uz tada aktualne borbe europskih kršćanskih zemalja s Osmanlijama.

Naime, tijekom druge polovice XV. stoljeća, a osobito nakon propasti Bosanskog Kraljevstva 1463. godine, provale Osmanlija na područje Hrvatsko-dalmatinskog kraljevstva su učestale, osobito u krajeve južno od Gvozda. Tamošnje plemstvo je u tom razdoblju svoje nade u obranu od sve jačeg pritiska Osmanlija sve više polagalo u moćne Habsburgovce kao aktualne rimsko-njemačke careve, a sve manje u slabašne Jageloviće (Vladislava II. i Ludovika II.) kao svoje legitimne vladare.



Krbavska bitka ('Der Crabaten Slacht') iz autobiografije cara Maksimilijana 'Der Weisskunig'. Grafika Leonharda Becka, 1516.-1519. - 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'


Upravo nakon katastrofalnog poraza u bitci s Turcima na Krbavskom polju 1493. hrvatsko plemstvo južno od Gvozda budućem caru Maksimilijanu I. Habsburškom sa sabora održanom u Bihaću početkom travnja 1494. godine šalje pismo u kojem od njega očekuje pomoć i ističe svoju mukotrpnu obrambenu ulogu 'tvrđave' u borbi protiv Osmanlija, što je izraz kojeg će hrvatski plemići od tada redovito ponavljati tražeći pomoć od zapadnih vladara. 

Tako se 1494. u pismima tada odaslanim papi i rimsko-njemačkom vladaru plemstvo tadašnje Hrvatske naziva 'kulom' i 'predziđem kršćanstva' - 'antemurale Christianitatis'. 



Portreti cara Maksimilijana i njegove druge supruge Biance Marie Sforza, 1495. - 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'


Na Maksimilijanov odgovor nije trebalo puno čekati. Naime, već 24. studenog 1494. budući je car poslao pismo staležima Carstva za predstojeći sabor u Wormsu u kojemu ponavlja hrvatske molbe za pomoć i Hrvatsku naziva 'vratima i štitom' ('porten und schilt') kršćanstva i njemačkih zemalja, imajući pritom u vidu vlastite nasljedne pokrajine: Kranjsku, Štajersku i Korušku, kojima je Hrvatska doista predstavljala posljednji preostali bedem i prvu crtu obrane od Osmanlija.



Maksimilijan i knezovi izbornici na saboru u Wormsu, 1495.; Scena iz Maksimilijanove heraldičke dvorane. Detalj s 'Trijumfalnog luka cara Maksimilijana', oko 1515.-1518. - 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'


Tako je prikaz tvrđave/obrambenog zida kao slikovitog simbola Hrvatske izložene neprestanim napadima Osmanlija tijekom druge polovice XV. stoljeća (u kontekstu aktualne europske protuosmanlijske borbe: 'predziđe kršćanstva' - 'antemurale Christianitatis') bio, vjerojatno pod izravnim utjecajem Maksimilijana Habsburškog, početkom posljednjeg desetljeća XV. stoljeća heraldički oblikovan u šahirana polja postupkom likovne redukcije i stilizacije, tako da se zidni raster likovno 'pretvorio' u šahiranu plohu s pravilnim kvadratima. Tako je konačno formirana hrvatska 'šahovnica' - tj. popularno (i ujedno pogrešno) nazivani grb Hrvatske. 




Slijed formiranja šahiranog grba Hrvatske od Krbavske bitke (1493.) do Cetingradskog izbora Habsburgovaca kao hrvatskih kraljeva (1527.) - 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'


Naime, kolokvijalni pojam 'šahovnice' u slučaju hrvatskog grba pogrešan je i neprimjeren. 'Šahovnica' predstavlja isključivo šahovsku ploču s točno određenim brojem redova (osam redova brojčanih oznaka od 1 do 8), kao i točno određenim brojem stupaca (osam stupaca slovnih oznaka od a do h).

S druge strane, broj polja u šahiranim grbovima u okviru heraldičke prakse nije precizno zadan, odnosno može biti različit (pri čemu je najmanji broj polja devet - ukoliko je riječ o tri vodoravna reda i tri okomita stupca).



Freska s prikazom heraldičkog Davidova tornja u dominikanskome samostanu u tirolskom gradu Bolzanu (Bozen), oko 1490.-1494. Crveno-srebrno šahirani grb Hrvatske (4x4) zauzima središnje mjesto uz grb Ugarske, iznad kojih su grbovi Austrije, Bozena, Bavarske i Burgundije (© Foto: Hartmut Prünster, Bozen) - 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'


Period od 1494. godine (kada je šahirani grb Hrvatske vjerojatno nastao - prvi poznat primjer iz tirolskog Bolzana) do 1527., tj. Cetingradskog  izbora Habsburgovaca, točnije Maksimilijanovog unuka Ferdinanda, kao hrvatskih kraljeva bio je ujedno i ključno razdoblje oblikovanja hrvatskog šahiranog grba - prvog službenog heraldičkog znamenja isključivo Kraljevine Hrvatske, te su primjeri njegove tadašnje uporabe ne samo brojni nego i široko rasprostranjeni europskim kontinentom.








Tako je Maksimilijanov unuk Ferdinand Habsburški 1522. na državnom saboru Svetog Rimskog Carstva u Nürnbergu istaknuo kako 'viteški kršćanski narod' Hrvata 'poput štita' stoji ispred Štajerske, Koruške i Kranjske, te cijele Europe i zapadnoga kršćanskoga svijeta. Pritom je za Hrvatsku također upotrijebio izraz 'predziđe' (njemački: 'zwingermaurer'). 

Na tom istom saboru knez Bernardin Frankapan je održao glasoviti govor u kojemu je molio okupljene staleže za pomoć u obrani od Osmanlija, napominjući kako je 'Hrvatska štit i vrata kršćanstva'. Naposljetku, Bernardinov sin Krsto sljedeće je godine, u govoru pred papom Hadrijanom VI., ponovio uvriježenu metaforu o Hrvatskoj kao 'predziđu' i 'dverima' kršćanstva. 




Naposljetku, porazom od Osmanlija i pogibijom Ludovika II. na Mohačkom polju 29. kolovoza 1526. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo se raspalo, a nadvojvoda Ferdinand Habsburški učinio je sve da ga Hrvatski sabor izabere za kralja.

Tako je šahirani grb Hrvatske nakon višegodišnje vladarske uporabe, kao znamen svoga 'regnuma', formalno prihvatila i plemićka elita, koristeći ga na pečatu saborske isprave u Cetingradu od 1. siječnja 1527. 



Prikaz Mohačke bitke u VII. knjizi djela Johanna Jakoba Fuggera 'Ehrenspiegel des Hauses Österreich'. Augsburg, 1559.; Pečat Kraljevine Hrvatske s Cetingradske isprave o izboru Ferdinanda Habsburškoga za hrvatskoga kralja 1. siječnja 1527. - 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'


Cetingradska isprava o izboru Ferdinanda Habsburškog za hrvatskoga kralja proviđena je sa sedam pečata, a središnji i najveći, četvrti pečat s kružnim natpisom 'REGNI SIGILLUM' sastoji se od šahiranog znamena kvadratnog oblika (8×8) s početnim srebrnim poljem.

Činjenica da se taj pečat nije rabio u ovjeravanju kasnijih saborskih dokumenata, a niti se uopće koristio u službene svrhe, govori u prilog tezi da ga je za tu priliku dao izraditi i preko svojih legata hrvatskome plemstvu poslati Maksimilijanov unuk i nasljednik, austrijski nadvojvoda i netom izabrani češki kralj Ferdinand I. Međutim, o kasnijoj, višestoljetnoj uporabi ovoga grba bit će više riječi u idućem tekstu ovoga niza.



Kako kupiti knjigu 'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest'?

Najnovija monografija o hrvatskim zemaljskim znamenjima - 
'HRVATSKI GRBOVI geneza - simbolika - povijest' (koautori Mate Božić i Stjepan Ćosić; nakladnici: Hrvatska sveučilišna naklada, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Institut društvenih znanosti 'Ivo Pilar') - tiskana u veljači 2021., može se naručiti online preko internetske stranice Hrvatske sveučilišne naklade.


Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare