Nepo Kuzmanić: Isto prezime nipošto ne znači i isti rod

Govoreći i pišući o prezimenima vrlo često sam upozoravao da isto prezime nipošto ne znači i isti rod. Dodat ću iznesenom da ime (naziv) obitelji koji se temelji na posjedu također ne mora značiti isti rod. Tako se na primjer i nedavno moglo susresti mišljenje prema kojem su Anjou-Plantagenet i napuljski (zakratko sicilski), hrvatski, mađarski i poljski Anžuvinci isti rod, potječući od dva brata, što je u potpunosti neutemeljeno.

No, krenimo redom, Engleski Plantageneti potječu od Matilde koja je bila kći engleskog kralja Henrika I (vlada od 1100-1135.), odnosno unuka Viljema Osvajača, koja se 1128 .godine udala za francuskog grofa Geoffreya od Anjoua (1113-1151.), kasnije nazvanog Plantagenet. Njihov sin Henrik II (rođen 1133., vlada od 1154-1189.) je utemeljitelj dinastije koja će po muškoj liniji vladati do 1485. godine. Otac Geoffreya je Fulk (Foulqes) V Mlađi od Anjuoa ( 1090-1143 ), a majka Ermengard grofica Maine.

Nakon što je od 1109-1129 obnašao čast grofa od Anjuoa, Fulk V je otišao u Jeruzalam gdje je oženio kći kralja Balduina II, da bi nakon njegove smrti sam bio jeruzalemski kralj od 1131-1143. godine .Dodat ću iznesenom da su njegovi potomci po ženskoj lozi bili jeruzalemski kraljevi do pada Akre (1291.godine) kao i ciparski kraljevi do izumirana dinastije Lusignan (1472.godine ).

Veze između Fulkovih potomaka na engleskom i jeruzaleskom prijestolju došle su do izražaja i u trećem križarskom pohodu. Tada je naime kralj Ričard Lavljeg Srca u sukobu Izabele i njezinog zeta Guy de Lusignana stao na stranu svoje bliske rođakinje (Isabela je bila unuka, a Ričard praunuk Fulka V). Fulk V je bio sin Fulka IV (1043-1109.) i Bertrade od Monforta, koji je pak bio sin Geoffreya grofa od Gatinaisa i Ermengard-Blanche od Anjuoa, kćeri Fulka od Anjoua, iz čega je evidentno da su kasniji Plantageneti nasljedili Anjou po ženskoj lozi (zadnji muški Anjou bio je brat Ermengard-Blanche  Goffrey II koji vlada od 1040-1060.godine ).

Prema legendi grofovi Anjou (u Engleskoj zvani Angevini) su potjecali od Melusine, kćeri Vraga, od koga su naslijedili svoj neobuzdani temperament. Najgore od svega jest, pripovijeda Joyce Marlow u knjizi 'Kraljevi i kraljice Britanije' (1977. godine), da su i oni sami vjerovali u legendu. Stoga ne začuđuje što je Marlow poglavlje o Henriku II naslovio s 'from the Devil thy came, and to the Devil they shall go' ( od vraga su došli i dovraga će poći). Engleski kralj Henrik II imao je goleme posjede u Francuskoj o čemu svjedoče titule vojvode od Normandije i Akvitanije, te grofa od Anjoua i Maine, dok se posjed francuskog kralja svodio na okolicu Pariza, poznatu kao Ile de France.

Najznačajniji francuski kralj Filip August (vlada od 1180-1223.) radikalno je promijenio situaciju otevši engleskom kralju Ivanu (bez zemlje) nakon bitke kod Bouvinesa (1214. godine) gotovo sve posjede, ostavivši mu samo Gascogne i dijelove Poitoua. Filipov unuk Luj IX Sveti (vlada od 1226-1270.) dao je 1246. godine svojem mlađem bratu Karlu grofovije Anjou i Maine, čime on postaje grof od Anjoua. Papa Urban IV ( 1261-1264 ) pozvao je brata francuskog kralja Karla od Anjoua da kao papinsko leno preuzme Siciliju i Napulj, što je ovaj nakon bitke kod Beneventa (1266.godine) u kojoj je pobijedio i pogubio Manfreda Hohenstaufovca, i učinio.

Nakon što je u 'Sicilskoj večernji' (1282. godina) izgubio Siciliju nastavio je vladati Napuljskim kraljevstvom. Iz iznesenog je više nego evidentno da Karlo Anjou, brat francuskog kralja Luja IX Svetog nema nikakve direktne veze s obitelji Anjou-Plantagenet, što se dakako odnosi i na sve njegove potomke na napuljskom, hrvatskom, ugarskom,te poljskom prijestolju. Jedino što ih veže jest činjenica da su u različitim vremenima bili vlasnici grofovije Anjou.

Napuljski, hrvatski, ugarski i poljski Anžuvinci, su pokrajna loza francuske kraljevske dinastije koja potječe od Huga Capeta, koji je 987. godine postao francuski kralj, te nemaju nikakve veze s Melusinom ni legendom, ni korijenima, ni temperamentom.