NEPO KUZMANIĆ: Pržun ili peržun, Grčić ili Garčić, Prvan ili Pervan...
Netko bi rekao da je 'r' kao vokal izbacio talijanski pravopis, što bi bilo samo djelomično točno
Nedavno se u tisku mogao pročitati članak u čijem naslovu stoji da je Marulić (Marko, dakako) bio u 'pržunu'. Premda sam duboko svjestan socioloških i demografskih neminovnosti, te njihovih posljedica na jezik, etiku, pa i stvaralaštvo, smatram da spomenuti 'pržun' zavrjeđuje barem komentar. U splitskim riječnicima susreću se oblici prežun i pržun (u 'Ričniku' Tonka Radišića iz Kalifornije nalazimo samo prežun). No splitski riječnici su nastali prije nekoliko decenija na temelju memorije koja nije sezala duboko u povijest. 'Spliski govor moje babe Franine' (1892-1975.) prenosi sjećanja iz XIX i XX stoljeća i poznaje samo oblik prežun.
No, kako se ovdje otvara rasprava o 'r' kao vokalu citirat ću što sam o tome napisao u 'Spliskom govoru moje babe Franine' prije cca četiri godine.
Netko bi rekao da je 'r' kao vokal izbacio talijanski pravopis, što bi bilo samo djelomično točno. Naime u Marulovo vrijeme (1450-1524), a i ranije 'r' na našim prostorima (uz obalu mora) nije bio vokal, što potvrđuje otočki dijalekt u kojem on to ni danas nije (Isukarst, gardelin, verdun, parsi, parst, sarce, sardela, Sardelić itd.). Pobjedom narodnjaka na izborima 1882. godine počelo je izbacivanje vokala uz 'r', u početku kod prezimena (Tvrdić umjesto Tvardić, Grčić umjesto Garčić, Grle umjesto Garle, Prvan umjesto Pervan, Srdelić umjesto Sardelić), a kasnije i kod ostalih riječi. Dodat ću iznesenom da je kod prezimena Perkušić nekorektno izbačeno 'e'( etimologija prezimena se izvodi od Pero, Perko, te Talijani 'nisu ništa krivi') tako da samo u Splitu (ili točnije kod Splićana) postoji prezime Prkušić. Pokušaj da se napravi isto s prezimenima Terzić i Perković (Trzić i Prković) nije međutim zaživio. Izbacivanje vokala uz 'r' kod ostalih riječi dovelo je do toga da je baba govorila Prvan, prvidan, Isukrst, prsi, srce, prst, srdela, imbrlan, grdelin, vrdun, bržola itd., a kao iznimke su ostali arkač, Ervaska, crikva, drivo (ponistra je drivo, a prazi su stine), jarpa, te prezimena Aržić i Ergovac (umjesto Hržić i Hrgovac).
Međutim u govoru moje babe Franine ostao je prežun (izvodeći se iz venecijanskog presun, odnosno talijanskog prigione), dok se u današnjem govoru može susresti oblik pržun, koji evidentno ne vodi računa o genezi samog pojma, naslanjajući se na gutanje vokala istočne provenijencije. Na sličan način 'orginal' i 'orginalno' već uvelike 'jašu' ignorirajući etimologiju koja se izvodi od origo, originis, femninum. Vraćajući se na demgrafske neminovnosti s početka članka reći ću da sam prilikom promocije moje knjige 'Splićani u Zagrebu' konstatirao da je udjel bosanske krvi (direktno i indirektno preko Zagore) kod Splićana od manje od 5% u1882. godini porastao na preko 55% u 2011. godini s tendencijom daljeg porasta.
