Splitski Općinski sud donio je nepravomoćnu presudu u slučaju bivšeg direktora gradske tvrtke Stanouprava Ante Zuanića kojeg Državno odvjetništvo tereti da je počinio kaznena djela spolnog uznemiravanja i zlostavljanja na radu zaposlenice, bivše supruge bivšeg gradskog vijećnika. O ovom slučaju Dalmatinski portal je već pisao i kada je u ožujku 2020. podignuta optužnica za oba kaznena djela, a i kad je policija u rujnu 2018. zaprimila prijavu oštećene za mobbing.
Sutkinja je Zuanića oslobodila optužbe za zlostavljanje na radu, a osudila za spolno uznemiravanje, i to na osam mjeseci zatvora uvjetno s rokom kušnje od dvije godine.
U presudi se navodi da se od studenog 2017. do 30. kolovoza 2018. u službenim prostorijama kao direktor Stanouprave u više navrata ponašao prema oštećenoj zaposlenici kao prema spolnom objektu tako da joj je prilikom razgovora u kancelariji kazao da je promiskuitetna i bahata, da se puno druži s muškarcima, da je slikana kako izlazi iz svog i sjeda u kolegin auto i da su pili kavu, da to pričaju druge kolege o njoj, a da je on voli i da mu je draga, fina, uredna i namirisana. Neumjesno ju je potapšao po ruci i ramenu nakon čega je oštećena pobjegla iz njegove kancelarije.
Zatražila je liječničku pomoć ne mogavši izdržati stres nakon što je došla pitati direktora šifru za wi-fi priključak. Kazao joj je da je nitko ne voli, pitao čime je zaslužila da joj da šifru i da je vrlo vjerojatno zaposlena preko one stvari i da je sve svoje zasluge na taj način dobila, da je obična balavica i štracava medicinska sestra te osoba lakog morala. Više puta joj je ponovio da je drolja droljava i štraca štracava te da je povišicu kod bivšeg direktora dobila preko one stvari. Kada ga je oštećena upozorila da prestane širiti laži i dirati se u njen privatni život kazao joj je da je on direktor i da će on raditi što hoće. Prije nego je napustila ured, uhvatio ju je za ruku i stražnjicu te kazao: 'Tebi ovo treba'.
Zuanić je oslobođen da je vrijeđao dostojanstvo oštećene pričajući ispred zaposlenika kako je sve postigla preko one stvari te da je potom donio novu sistematizaciju kojom joj je znatno smanjio koeficijent, a povećao odgovornost na radu, prebacio u neuvjetnu kancelariju, samo od nje zahtijevao da traži pismeno odobrenje za izlazak na teren, kao i da joj nije potpisao odobrenje za isplatu novčane naknade na bolovanju pa je to sve kod oštećene prouzrokovalo zdravstvene probleme i anksiozno-depresivne smetnje.
Zuanić je kategorički zanijekao da je počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Zanimanje medicinske sestre smatra časnim i nikada ne bi koristio vokabular opisan u optužnici. Drži da su optužbe deplasirane. Sistematizaciju je proveo po propisanoj proceduri u kojoj su sudjelovala i druga tijela.
Kada je postao direktor, želio je poboljšati rad firme te su svi voditelji odjela dali prijedlog nove sistematizacije i koeficijenata. U sve su bili uključeni radničko vijeće, sindikat, nadzorni odbor i skupština društva. Cilj sistematizacije nije bilo radno mjesto oštećene i njezin koeficijent, već poboljšanje rada unutar cijele firme, koja je u tom trenutku imala četiri sektora. Jedan je Zuanić ukinuo, a svi djelatnici su dobili nove ugovore o radu na neodređeno. Većina je otišla na dugoročna bolovanja iako im je ponudio da nastave raditi na istim projektima. Razlog njihovog nezadovoljstva bile su nove, manje plaće, koje su usklađene s plaćama ostalih zaposlenika.
Oštećenoj je također mijenjan koeficijent, s 5.0 je pao na 3.2. Kada je završila fakultet dobila je koeficijent 3.8. Radilo se o redovnom usklađivanju koeficijenata unutar firme.
Nakon optužbe o neuvjetnoj kancelariji, Zuanić je pozvao Inspektorat rada koji je izvršio pregled i utvrdio da je sve u redu. Odobrenja za izlazak na teren donio je prethodni direktor 2014., a on je odluku ponovio i odnosila se na sve zaposlenike, a ne na oštećenu kao pojedinca. Uredno je potpisao i da joj se isplati naknada za bolovanje.
Obrana je, među ostalim istakla i bitnu povredu postupka jer je kriminalistička istraga povedena zbog zlostavljanja na radu, a onda se naknadno pojavilo i kazneno djelo spolnog uznemiravanja koje bi se po prijedlogu stranke trebalo goniti 90 dana otkada je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo i počinitelja.
Sutkinja pak, navodi u obrazloženju presude da je oštećena podnijela kaznenu prijavu 31. kolovoza 2019. (vjerojatno se radi o omašci u pisanju presude) te kako se iz sadržaja kaznene prijave jasno vidi da ju je podnijela žrtva zbog počinjenog kaznenog djela spolnog uznemiravanja i zlostavljanja na radu pa se ista ima smatrati prijedlogom za progon za oba kaznena djela.
'Doista je nebitno što policijska službenica kada zaprima kaznenu prijavu navodi samo kazneno djelo zlostavljanja na radu jer je iz sadržaja kaznene prijave razvidno da žrtva podnosi kaznenu prijavu koja se ima smatrati prijedlogom za progon u odnosu na oba kaznena djela. Kada se počiniteljeva djelatnost sastoji iz više vremenski odvojenih radnji, djelo je počinjeno danom posljednje radnje, a to je u odnosu na kazneno djelo spolnog uznemiravanja 30. kolovoza 2018. Rok za podnošenje prijedloga za progon je tri mjeseca od saznanja za kazneno djelo i počinitelja pa je podnošenjem kaznene prijave 31. kolovoza, prijedlog za progon podnesen u propisanom roku', navodi se u presudi.
U postupku je ispitan veliki broj svjedoka, zaposlenika Stanouprave, među njima i Davor Matijević, predsjednik splitskog SDP-a te HDZ-ov zamjenik gradonačelnika Nino Vela.
Sutkinja je zaključila da su međuljudski odnosi unutar firme bili duboko narušeni i da su se zaposlenici polarizirali na grupu za direktora i grupu nezadovoljnu novim statusom. U tu grupu svrstani su zaposlenici ukinutog sektora te bivši direktor Marko Šundov.
'Unatoč navedenom, ovaj sud smatra da isti svjedoče uvjerljivo i istinito o događajima koji se odnose na oštećenu. Nemaju razloga svjedočiti o nečem što se nije dogodilo. Isti svjedoci govore i o osobnim doživljajima optuženika kao direktora, pa i o onome što doživljavaju kao zlostavljanje na radu, međutim, sud je utvrđivao činjenično stanje u okvirima činjeničnog opisa optužnice.
Optuženik je odlučno negirao da bi spolno uznemiravao oštećenu, no sud obranu nije prihvatio jer je u cijelosti usmjerena na prikazivanje sebe u pozitivnom svjetlu te otklanjanje kaznene odgovornosti, a u suprotnosti s rezultatima dokaznog postupka.
Događaji o kojima iskazuje oštećena doista su se odvili iza zatvorenih vrata optuženikovog ureda. Nije bilo trećih osoba koje bi svjedočile istima.
Oštećena spada u krug osoba kojima je novom sistematizacijom smanjen koeficijent pa samim tim i mjesečna primanja. Imala je razloga za nezadovoljstvo, no unatoč tome sud je prihvatio njen iskaz kada opisuje spolno uznemiravanje kao uvjerljiv, u suglasju sa svim izvedenim dokazima, logičan i detaljan.
Sud smatra da motiv oštećenoj za prijavu spolnog uznemiravanja nije nezadovoljstvo s plaćom, već osjećaj omalovaženosti koji više nije mogla trpjeti. Uvijek se u životu postavlja pitanje zašto žrtva ranije prijavila ovakva ponašanja. Međutim, uobičajeno je da žrtve kaznenih djela protiv spolne slobode osjećaju neopravdani sram, boje se posljedica, čest je i strah da im se neće vjerovati.
Kada dodamo da je žrtva trpjela spolno uznemiravanje u maloj sredini, sasvim je razumljiv i životan njen strah od posljedica prijavljivanja. Žrtva je samohrana majka i taj posao joj je izvor egzistencije. Detaljno opisuje događaje kojima nije bilo nazočnih svjedoka.
Njen iskaz objektiviziran je i iskazima drugih svjedoka. Viđena je kako sjedi na stolici uplakana i uzrujana, bila je vrlo uznemirena po povratku iz direktorovog ureda.
Iz iskaza svjedoka proizlazi da je optuženik s drugim zaposlenicima govorio o oštećenoj kao seksualnom objektu. Svjedok je potvrdio da je optuženi kazao da izlazi iz jednog auta i ulazi u drugo. Čuo je i kada je rekao da je j…o oštećenu. Drugi svjedoci potvrđuju da su čuli tog svjedoka kako priča o navedenom događaju i navode iste riječi. Stoga sud smatra da se nije naknadno sjetio detalja nego je u vrijeme svjedočenja pred tužilaštvom bio zabrinut za egzistenciju pa nije želio teretiti direktora.
Svjedokinja je navela da je čula kako optuženi u razgovoru s kolegom koji mu povlađuje naziva oštećenu k….m. Bivši direktor svjedoči da je čuo optuženog kako komentira da pozna supruga oštećene i da je puno stariji od nje pa zašto njega ne odabere.
Sve navedeno u svojoj ukupnosti dovodi sud do zaključka da, uzevši u obzir navedene izjave optuženika, ne začuđuje spolno uznemiravanje kada oštećena ostane s njim nasamo', stoji u obrazloženju presude.
Sud je, pak, prihvatio da je nova sistematizacija bila motivirana isključivo boljim poslovanjem Stanouprave, a ne osobnim animozitetom direktora prema pojedinim radnicima pa tako i oštećenoj.
'Ovome u prilog govori i da nitko od osoba koje su navele da su na 'crnoj listi' nije dobio otkaz, svima je ponuđeno da nastave obavljati iste poslove, a kada su to odbili, ponuđeni su im novi ugovori, koje su potpisali. Nakon odlaska optuženog s mjesta direktora, nije donesena nova sistematizacija, niti je ponovno osnovan Sektor za energetsku obnovu, što govori u prilog tome da je sistematizacija bila poslovno uvjetovana. U prilog opravdanosti koeficijenta oštećene od 3.4 govori da su samo voditelji sektora imali koeficijent 5.0, a što ona nije bila iako je imala isti koeficijent. Slijedom navedenog, to što je oštećenoj smanjen koeficijent nije radnja kojom nadređeni zlostavlja na radu, već rezultat nove sistematizacije u firmi.
Oštećena je navela i da joj je povećana odgovornost iako joj je smanjen koeficijent. Imenovana je ovlaštenikom zaštite od požara i zaštite na radu, čime joj je nesporno povećana odgovornost. Po mišljenju suda, ne radi se o zlostavljanju direktora, nego logičkom slijedu u situaciji kada je oštećena jedina zaposlena na poslovima zaštite na radu i zaštite od požara', navodi se u presudi.
Ante Zuanić nam je potvrdio da je zaprimio presudu i da će s braniteljem Joškom Čehom uložiti žalbu.
'Očekujem jedini mogući i na zakonu utemeljeni ishod ovog postupka', kazao nam je Zuanić.