OBLJETNICA 72. BOJNE VOJNE POLICIJE Prikazana Istina Jakova Sedlara: 'U Lori nije bilo ratnog zločina'

Fotogalerija (30)

U Splitu je proslavljena 33. obljetnica ustrojavanja 72. bojne Vojne policije. Izaslanike su poslali predsjednik, premijer i ministar obrane, a na svečanoj akademiji u Domu HV-a u Lori prikazan je film 'Istina' Jakova Sedlara.

Film obrađuje ustrojavanje postrojbe, ratne akcije tijekom Domovinskog rata, a većina je zapravo posvećena kaznenom postupku koji se protiv pripadnika postrojbe vodio za ratni zločin u Lori. Svi su osuđeni, Tomo Duić i Emilijo Bungur i dalje su u zatvoru. Očekuje se njihovo pomilovanje.

U filmu se prikazuje i vojni pritvor u Lori. Predsjednik Udruge veterana 72. bojne VP-a Zlatko Čipčić pojašnjava kako se radilo o malom prostoru, četiri ćelije po šest kvadrata, dok se u medijima prikazivao ogroman prostor.

'Srbi i danas govore da je ovdje bilo zatočeno dvije tisuće duša', konstatira Čipčić.

'Niz netočnih teza koje opterećuju hrvatsku državu i hrvatskog vojnika danas se u javnom eteru tumače kao istinite, a nisu istinite. Mnogo stvari nije u potpunosti točno. Manipulira se nekim događajima, u pravilu uvijek na štetu pobjedničke hrvatske vojske. Iz tog razloga sam dopustio da se snimi Lora i da se sazna prava i cjelovita istina o svemu što se tamo događalo 90-ih', kazao je u filmu Ivan Anušić, ministar obrane, i sam vojni policajac u Domovinskom ratu.

'U Lori se događalo ono što se događalo u svim zatvorima svijeta. U Lori se eventualno moglo dogoditi samo prekoračenje ovlasti', konstatira se u filmu.

Zapaženo mjesto u Istini imaju Nikša Wagner, zamjenik županijske državne odvjetnice u Splitu, koji se nedavno natjecao za mjesto glavnog državnog odvjetnika, a i bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić koji je u doba zbivanja u Vojno-istražnom centru početkom devedesetih bio vojni tužitelj koji je vodio kazneni postupak protiv 40-ak civila, mahom srpske nacionalnosti iz splitske okolice. Završili su u Lori zbog sumnje na terorizam. Dvojica su smrtno stradala.

Bajić je svoj postupak temeljio na iskazu svjedoka koji je pojedinačno navodio što sve tko od osumnjičenika ima od oružja i sredstava veze, a cijela skupina sumnjičila se za pokušaj formiranja SAO Kaštela s ciljem pripajanja SAO Krajini. Osim tog iskaza, drugih dokaza nije bilo, no Bajić je inzistirao na progonu sve dok postupak nije pravomoćno obustavljen krajem 1993. godine.

Nakon promjene vlasti 2000. godine, Bajić diže optužnicu za ratni zločin protiv vojnih policajaca, čuvara u Lori, koji su na koncu, nakon nekoliko suđenja, svi pravomoćno kažnjeni višegodišnjim zatvorskim kaznama.

Tužitelj Wagner drži da su osumnjičenici za pobunu trebali biti u civilnom zatvoru na Bilicama, a ne u Lori, dok je za optužnicu protiv tih ljudi kazao da je katastrofalna u profesionalnom smislu.

'To je nedostojno državnog odvjetnika koji imalo drži do svog digniteta jer je dokaz da su bili teroristi to što su pristali na razmjenu. Cijeli predmet je građen na iskazu jednog svjedoka koji je kasnije povukao iskaz. Tvrdio je da je zlostavljan i da je dao iskaz pod prisilom. To je primjer kako su se optužnice pisale prije rata, u onom vremenu. To je jedan politički pamflet, krajnje neprimjeren za jedan ozbiljan optužni akt', kazao je Wagner o optužnici koju je Bajić digao protiv civila radi pripremanja oružane pobune. Bajić je svega koju godinu kasnije napisao i optužnicu za vojne policajce. U to doba to je bio razvikan slučaj koji su mediji pratili s velikom pažnjom.

'Svi su pisali da se radi o jednom golemom logoru, a zapravo se radi se o maloj pritvorskoj jedinici. Jedan je pokušao pobjeći, našli su ga u grmlju ranjenog', kazao je povjesničar Josip Jurčević, koji drži da je slučaj Lora paradigma, ne samo hrvatskog pravosuđa, već i hrvatskog društva.

Zapovjednik je ujutro obaviješten da je jedan pritvorenik preminuo. Dao je nalog da se slučaj ispita. Sa svim je upoznat vojni sudac. Na temelju svega relevantnog, Vojnom tužiteljstvu prijavljeno je prekoračenje ovlasti sa smrtnom posljedicom.

'Bajić je na Lori najviše profitirao. On koji je cijelo vrijeme radio u vojnom tužiteljstvu. Bajić nije dobar pravnik, ali je izuzetno inteligentan tip policijsko-obavještajnog kadra. On je te od ranije naučene metode prenio u Državno odvjetništvo gradeći svoju karijeru. Lora je bila njegova glavna odskočna daska. Da bi bila jača i u skladu s međunarodnom političkom situacijom, ide se na kvalifikaciju ratnih zločina', kazao je Wagner. Bajić je nakon dizanja optužnice za ratni zločin u Lori uskoro zamijenio Radovana Ortynskog na čelu Državnog odvjetništva.

'Ovdje imamo kaznenu prijavu iz rujna 2001. godine. Promjenom vlasti u Hrvatskoj dolazi naputak da se izjednači krivnja nas i agresora. Prekoračenje ovlasti pretvoreno je u ratni zločin', konstatirao je Čipić uz imenovanje potpisnika prijave.

'Ta promjena vlasti i potreba da se eliminiraju određeni kadrovi dovela je i do potrebe da se procesuiraju neke stvari zbog pristupanja EU i onda su se neka djela počela kvalificirati kao ratni zločini. Ja to nikada ne bih tako kvalificirao', kazao je Wagner.

'Prvu oslobađajuću i izuzetno kvalitetnu presudu donio je sudac Slavko Lozina. U presudi se zaključuje da su život izgubile dvije osobe, ali i da optuženici nemaju nikakve veze s tim', konstatirao je Jurčević.

Udruga je inače dobila tu presudu 2016. godine. Za tadašnju obljetnicu poslao ju je sudac Lozina uz prigodnu poruku.

'Uz čestitke prilažem po zakonu i božjoj pravdi utemeljenu presudu da vaši pripadnici nisu zločinci, već heroji koji su obranili Lijepu našu. Bog vas blagoslovio. Vaš sudac Lozina', stoji u poruci.

'Optužnica je preinačena u ratni zločin nakon promjene vlasti. U isto vrijeme je pokrenuta tjeralica za generalom Antom Gotovinom. Svatko normalan vidi da je to montiran proces. Relevantan svjedok u slučaju Lora je bio pilot JNA Pantić koji je izvršio ratni zločin i ubio civila kasetnom bombom u Metkoviću. Mi svi nismo bili relevantni svjedoci i ništa naše nije uvaženo. Zašto nas nisu osudili radi lažnog svjedočenja ako nije bila istina ovo što smo rekli na suđenju?', zapitao se Čipčić.

Nakon što su vojni policajci osuđeni, država je isplatila milijune kuna obiteljima stradalih u Lori i drugim zatočenicima, a država je kasnije to regresno potraživala od osuđenika. Nije trebalo, smatra Wagner.

'Nema smisla. To je u kontradikciji s ratnim zločinom. To je jedna viša kategorija. Napravljeno je u ratu. Tu država treba preuzeti odgovornost za štetu, a ne da njih i njihove maltretira s odštetnim zahtjevima. Konačno je sazrela svijest da je to pretjerivanje', kazao je Wagner.

Čipčić je pohvalio članicu sudskog vijeća Ljiljanu Stipišić koja, kako je istaknuo, jedina nije bila za osuđujuću presudu na drugom suđenju.

'Znam istinu. Ratnog zločina u Lori nije bilo. Prekoračenja ovlasti da, ali ratnog zločina ne. Na svim područjima gdje se vodio obrambeni i oslobodilački rat, pripadnici hrvatske vojske osuđeni su za ratne zločine da bi netko sutra mogao pisati da je Hrvatska stvorena na zločinu', drži Čipčić.

U filmu se navodi kako je zatraženo pomilovanje za osuđene pripadnike i da je predsjednik Zoran Milanović dao usmeno obećanje istaknutom pripadniku udruge da će to biti učinjeno. Zahtjev su potpisali i zapovjednici brigada, na čelu s generalom Antom Gotovinom, a jedini koji nisu stavili svoj potpis su Damir Krstičević i Mladen Markač.

'Opet bih potpisao. Tu nije bilo ratnih zločina. Nije bilo logora. To je bio vojnički pritvor. Ako je netko prekoračio ovlasti, možda je tada bio mlad, ali sada, poslije toliko godina, treba i oprostiti neke stvari', kaže Rahim Ademi.

'Danas Republika Hrvatska počiva na hrabrosti hrvatskih branitelja. Vlada ispravlja mnoge nepravde koje su učinjene braniteljima. Jedna od tih mjera je i  oslobađanje branitelja koji su bili izloženi regresnim tužbama. Stoga smo donijeli odluku da se oslobode regresnih tužbi i tog tereta da mogu slobodno živjeti sa svojim obiteljima', kazao je Tomo Medved, ministar hrvatskih branitelja.