Domagoj iz Brnaza, čovjek koji je sa svojom obitelji preselio u ovo pitoreskno mjesto Dalmatinske zagore nakon tri desetljeća života u Splitu i Solinu, oduševljen je promjenom koju je napravio u životu. U Brnazama se skrasio prije nešto više od godinu dana.
Za toliku susretljivost i mjesto, kao i svim službama koje su, kaže, po mjeri stanovnika, želio se i javno zahvaliti. Dok se spremao pisati zahvalu, policija, razrednik i školske stručne službe su još jednom samo učvrstile Domagojev stav. Njegov srednjoškolac prošli se tjedan izgubio. U roku od pola sata su napravili sve da pronađu njegovog sina koji ima sindrom poremećaja pažnje. Oduševljen je reakcijom policije koja je bez puno suvišnih pitanja krenula u potragu, ali i psihologa koji se sjetio da je vidio dijete na autobusnoj stanici nekoliko kilometara dalje od kuće.
- Uz dužno poštovanje prema Splitu i Solinu koji su moji dragi gradovi, život u Sinju je neko novo iskustvo koje sam doživio u nešto više od godinu dana. Nakon samo nekoliko tjedana osjetio sam kao da se nalazim u nekoj drugoj državi. Ljudi su dragi i susretljivi i izuzetno odišu kulturom. Naveo bih nekoliko primjera što ne mogu reći za gradove poput Splita i Solina. Tako u državnim institucijama poput zemljišnika, katastra ili policijske uprave bez obzira na to što taj dan nije rad sa strankama, uljudno vas prime i riješe vaš problem u cijelosti. U dućanima, a i na ulici ljudi su uljudni, bez imalo nervoze, nema naguravanja preko reda ili izgovaranja grubih riječi - priča Domagoj.
Najviše ga je, dodaje, dojmila kultura vožnje.
- Ako kojim slučajem izlazite na glavnu cestu iz kuće, dućana, benzinske postaje... uvijek vas propuste iako je kolona tako da propuste nekoliko auta ili po jedno. Bez obzira na gužvu nikad ne čekate puno - nabrojio je više primjera.
Posebno je pozitivno iskustvo s policijom.
- Svaki dan od prvog posljednjeg dana škole bez obzira na vremenske uvjete, vrućinu, hladnoću, kišu ili snijeg, prije početka nastave i nakon završetka po jedan ili dva policajca uvijek su na pješačkom prijelazu na dnu alkarskog trkališta, te na rotoru gdje je raskrižje za Glavice i Hrvace. To jednostavno u Splitu i Solinu nije tako i ne može se ničim opravdati tipa mi smo veliki grad s puno škola i da ne nabrajam - ustvrdio je naglašavajući da se crna kronika uvijek može pročitati, a da su upravo ovakvi primjeri potrebni ljudima.