Ovo je vaš svijet, počnite živjeti!

Djeca se rađaju čista. Emocionalno neopterećena, zdravo sebična i znatiželjna, neiskvarena svjetovnim sranjima i dogmama, nevina, naivna i prostodušna. Teže lijepim stvarima, žarkim bojama, plemenitim zvukovima i veselju. Smiju se. Bez razloga. Neki tvrde da se smiju dok ne shvate u kakvom svijetu su se rodili. Ja tvrdim obrnuto. Smiju se dokle god ovaj svijet vide onako kako bismo ga i mi trebali gledati - prostodušno i bez osude.

S vremenom mi, htjeli to oni ili ne, ulazimo u njihove male glavice i šaramo svakojake pizdarije po tim praznim pločama. Bez ikakve selekcije. Onako bezobrazno i nesvjesno, čisto usput, ispisujemo stereotipe i doktrine na njihov hard disk isto onako, bez ikakve grižnje savjesti, kao što pitur briše svoj valjak o prvi zid nakon obavljenog posla. Nikada se ne osvrne da pogleda što je ostalo na tom zidu, iako je svjestan da su ti tragovi neizbrisivi. Nitko neće doći kasnije i ispjeskariti tu malu dječju glavu, osloboditi je smeća. Oni s vremenom postaju mi i jedini tko ima moć skinuti slojeve nakupljenog taloga su oni sami. Međutim, svjedoci smo jednog tehnološki naprednog vremena, kada sama tehnologija onemogućava čovjeku da se preispita, analizira, da zaviri u sebe i uopće primijeti tu gomilu smeća u svojoj glavi. Za to je potrebna samokritičnost, interakcija s drugim živim bićima i odsustvo ega bar nakratko. U svijetu u kojem je smratphone djeci i odraslima najbolji prijatelj, a nevolje s čitave planete skoncentrirane su na pet inča ekrana, interakcija s ljudima je svedena na minimum. Ostala je samo siromašna i protokolarna interakcija u službi interesa, a satisfakciju tražimo u cirkusarijama koje iskaču s portala i društvenih mreža. Cirkusarije koje pozivaju na mržnju, na osudu, na natjecanje, na uspoređivanje. Naslovi prepuni negative koji nanose nove i nove slojeve na umornu dušu. Istu onu koja se je, barem do prvih školskih dana, očitovala u zjenici oka kao životna iskra.

Sada nema ni iskre ni dubine. Ostale su samo dvije crne točke koje isijavaju strah, zabrinutost, pohlepu i frustraciju. Vrijeme je da se dozovemo pameti, da usmjerimo svoju misaonu energiju na ono lijepo. Jer, vjerovali ili ne, svijet je isti onakav kakav je bio kad smo bili djeca. Isti je onakav i kao kad su naši roditelji bili djeca. I njihovi roditelji. Kako to znam? Imam djecu. Vidim iskru u njihovim očima. Njihove boje su žive, njihove ruke istražuju, njihov svijet je bajka prepuna zagonetki koje treba odgonetnuti. Oni se ne bude umorni od života iščekujući večer da odu spavati. Bude se euforični jer su zagazili u novi dan. Žele da se taj dan nikada ne završi jer njihova misija je toliko velika da je i vječnost prekratka.

I dok ih promatram shvaćam da sve ovo znanje kojim su nas, kao paprike, godinama nasilno punili i uguravali u nas i nije neko znanje. To je jedna obična gomila bezveznih podataka koje nitko nikada nije propitkivao, jer propitkivanje ne donosi dobre ocjene, dobar posao, dobru plaću i dobar život. Ponavljaj za mnom i dobit ćeš čokoladicu. Jeftin trik. Propitkivanje ne donosi svjetovnu nagradu, ali propitkivanje pjeskari onaj obojeni zid na kojem svi brišu svoj valjak kako im se hoće. I roditelji i učitelji i profesori i svećenici i političari i ostali kvaziautoriteti. Oni obrišu valjak, a vi propitkujte. Pjeskarite. Neka ostane čisto. 

Sad možda mislite kako niste počeli na vrijeme, kako se niste othrvali... Ali niste ni mogli. Budimo realni. Nijedno dijete nema dovoljno snage ni sigurnosti da se suprotstavi ovom sustavu koji nas melje. To svi trebamo proći i uglavnom svi i prolazimo. Onda, u nekim godinama, zadovoljite sve te prohtjeve sustava, okoline, roditelja, profesora, šefova i ne znam koga sve ne, i shvatite da je sve to jedna velika lakrdija. Vi ste zanemarili i zapustili sebe, dali ste se u najam da zadovoljite svih njih. 

Došli ste na ovaj svijet s nekom svrhom. Siguran sam da niste došli tu da budete baterija koju će netko umetnuti u sustav i kada se isprazni - zakopati. Sada kada ste shvatili da je sav taj vaš akademski napredak u tom velikom cirkusu doveo do lijepog posla, dobre plaće, brojnih beneficija, službenog automobila, luksuznog stana i društvenog ugleda, sada su vas konačno pustili na miru. Nikome ne morate dokazivati više ništa. Uspjeli ste. Jeste li uspjeli? Što se mene tiče jeste. Kada vas vidim na ulici vi ste idealni. Točno ste onakvi kako su opisivali uspješnog čovjeka. Vi ste točno taj ili ta. Eto. Budite sretni. Nemojte zanovijetati sada. Uživajte u svom postignuću. Samo, kad ste sami vi uočavate da nešto nije u redu. Niste sigurni što nije u redu, ali nešto svakako ne štima. U školi nisu rekli da će biti takvih problema. Ni na fakultetu. Nije ni svećenik ukazao na takve probleme. Vi ste praktični vjernik. Shvatili ste Boga i kako on funkcionira, imate sakramente, nedjeljom ste redoviti, molite se, ali niste ispunjeni baš nekom srećom. Djeca su vam zdrava, obitelj je na okupu. Ni to se ne čini kao dovoljan razlog da ujutro zaplešete pored kreveta. Obično ste prije prve kave nemogući, a ni nakon nje niste puno bolji. 

U čemu je onda problem? Problem je u tome što si niste dali vremena da ispjeskarite onaj zid s početka priče. Nije lako, priznajem, ali sada je najbolje vrijeme za to. Sustav više ništa ne traži od vas. Nitko više ne briše svoj valjak o taj zid. Okrenite glavu od televizije, radija, negativnih ljudi i pametnih telefona i grlite stabla. Da. Ili grlite ljude ako mislite da će vas netko proglasiti ludima. Nisu samo djeca pretplaćena na slobodu ponašanja i razmišljanja. Samo razlika je što vi imate previše smeća u svojoj glavi. Previše 'što ako' i 'što će tko misliti' . Pa ljudi ionako ne misle o vama, niste im bitni, imaju svojih briga. Nećete još predugo biti ovdje, na ovoj pozornici i u ovoj predstavi. Neki od vas koji ovo čitate neće dočekati ni iduću godinu. Nažalost. To je statistika, ništa osobno. Zato plešite po cesti ako vam dođe, pjevajte naglas, pošaljite u neku stvar kretene koji žele odlagati smeće u vašu glavu, plačite, smijte se, ovo je vaš svijet i nitko vam ga nema pravo uzeti. Sjetite se tko ste i ostanite zauvijek djeca.