Dr. Ksenija Kaleb, pedijatrica iz Metkovića, pokrenula je upravni spor protiv Hrvatske liječničke komore zbog njihovog mišljenja da je učinila stručni propust u medicinskom zbrinjavanju pacijenta Gabrijela Bebića koji je dan nakon transporta helikopterom preminuo u KBC-u Split.
Dr. Kaleb navela je u zapisniku HLK kako ju je 10. prosinca prošle godine oko 9 sati medicinska sestra obavijestila da je pristiglo dijete u pratnji oca i da ne izgleda dobro te da je tu noć bio na Hitnoj pomoći. Uočila je kako dječak tetura i kako mu glava pada. Ruke, noge i usta bili su modri, nije mogla naći puls i izmjeriti saturaciju kisikom. Ždrijelo je bilo jako žareće, uspaničila se kada je ustanovila da je desno plućno krilo auskultacijski bilo nečujno. Posumnjala je na pneumoniju i izljev, zaključila je da je dijete vitalno ugroženo pa ga je odmah otpratila na Hitnu. Na upit Komisije, odgovorila je da nije ordinirala antibiotik širokog spektra jer ne posjeduje antibiotike za parenteralnu primjenu. Iznenadila se što je Hitna pomoć organizirala hitni transport helikopterom koji je poletio tek oko 10 i pol. Drži da bi se vozilom brže stiglo u Split.
Komisija za stručni nadzor HLK mišljenja je kako je dr. Kaleb u početnom pristupu pacijentu postupila profesionalne te je dječaka pregledala po pravilima struke. Ispravno je postavila radnu dijagnozu desnostrane upale plića, sepse i septičkog urušaja, prepoznala je znakove vitalne ugroze pacijenta te preporučila hitno bolničko liječenje u KBC-u Split. No Komisija drži da je dr. Kaleb učinila stručni propust u medicinskom zbrinjavanju pacijenta budući da je po postavljanju radne dijagnoze neodgodivo morala započeti provođenje postupaka liječenja. Morala je neodgodivo u svojoj pedijatrijskoj ordinaciji započeti s volumnom nadoknadom bolusima kristaloidnih otopina do uspostave poželjnih vrijednosti kapilarnog punjenja. Trebala je i ordinirati prvu dozu antibiotika širokog spektra te započeti provođenje potpore dišnom sustavu. Ako nije bilo dostatnih tehničkih uvjeta, sve se trebalo obaviti u ordinaciji Hitne pomoći na način da je dr. Kaleb trebala aktivno sudjelovati u liječenju vitalno ugroženog pacijenta i pomagati liječnicima Hitne pomoći tijekom cijelog razdoblja zbrinjavanja pacijenta, od prijema pa sve do predaje liječniku helikopterskog tima Hitne medicinske pomoći, stoji u nalazu Komisije za stručni nadzor Hrvatske liječničke komore.
'Nismo sigurni bi li ispravnije liječenje dovelo do drugačijeg ishoda'
Iz raspoložive dokumentacije i razgovora s liječnicima koji su sudjelovali u medicinskom zbrinjavanju Gabrijela Bijelića zaključeno je kako se radilo o istovremenom invazivnom obliku infektivne bolesti čiji su uzročnici bili rezistentni bakterijski soj te virus gripe. Bakterijski uzročnik bio je neosjetljiv na azitromicin kojeg je pacijent dobivao u terapiji od prvog dana bolesti koja je započela kao akutna upala ždrijela te nije imala tipičan, samoograničavajući tijek nego invazivan, brzo progresivan klinički tijek s razvojem najtežeg oblika streptokokne infekcije, obostranom nekrotizirajućom upalom pluća i streptokoknim toksičnim šok sindromom.
Infekcija virusom H1N1, pronađenim u brisu nosa i ždrijela te postmortalno u tkivu pluća, zasigurno je velikim dijelom doprinijela razvoju nekrotizirajuće upale pluća i posljedičnom smrtnom ishodu, premda je i sama infekcija gripom mogla dovesti do istog ishoda, navodi se u sažetku stručnog mišljenja Komisije.
Zaključili su kako nema nedvojbenih dokaza iz kliničkog pregleda pacijenta temeljem kojih je mogla biti postavljena dijagnoza upale pluća uz napomenu kako posljednji od navedenih kliničkih pregleda nije bio cjelovit te je samim tim učinjen stručni propust. Zaključeno je i kako je, neposredno nakon postavljanja dijagnoze invazivnog oblika infektivne bolesti u izvanbolničkom liječenju pacijenata nastupio stručni propust u zbrinjavanju krvožilnog urušaja te zatajenja disanja, koji se u prvom redu, odnosi na vrijeme započinjanja liječenja te na način provođenja volumne nadoknade kristaloidnim otopinama i dišne potpore. Ipak, temeljem utvrđenog terapijskog nedostatka, Komisija ne može sa sigurnošću reći bi li pravovremeno i, sa stajališta struke, ispravnije liječenje krvožilnog urušaja dovelo do drugačijeg kliničkog ishoda, no vrlo je izvjesno kako pravovremeno i ispravno liječenje septičnog urušaja u ranim fazama njegovog razvoja značajno povećava vjerojatnost povoljnog kliničkog ishoda liječenja.
Komisija nije formirana po pravilniku HLK-a
Antonio Volarević, odvjetnik dr. Kaleb, traži da Upravni sud usvoji tužbu te oglasi ništavnim i poništi stručno mišljenje Hrvatske liječničke komore te poništi postupanje HLK-a pri provođenju izvanrednog stručnog nadzora obavljenog 17. prosinca prošle godine u Domu zdravlja Metković. Prema pravilniku o izvršavanju stručnog nadzora propisano je da većina, tj. troje od petero članova stručne komisije HLK-a moraju biti iste specijalnosti kao i nadzirana liječnica, no samo su dvoje bili specijalisti pedijatri. Dvije članice Komisije su specijalistice hitne medicine, a peta članica je specijalistica anesteziologije. Takvim je postupanjem povrijeđeno načelo zakonitosti, odnosno, nadzirana liječnica nije imala zakonit, stručan i pošten nadzor, ističe se u tužbi. Evidentno je kako Komisija za stručni izvanredni nadzor uopće nije bila formirana po pravilniku o stručnom nadzoru HLK-a pa je tako učinjena apsolutno bitna povreda postupka, zaključeno je.
Osim toga, upozorava se u tužbi, zadatak Komisije bio je stručni nadzor nad radom svih liječnika koji su sudjelovali u medicinskom zbrinjavanju Gabrijela Bebića, no to nije obavljeno jer proizlazi da uopće nije ispitano što se događalo u ključnim trenucima nakon što medicinska sestra oko 8.30 sati nije primila dječaka u ordinaciju kod pedijatra pa je otac s dječakom otišao na Hitnu, a prije nego su se vratili natrag na pedijatriju, ali ovaj put pred ordinaciju dr. Kaleb kod koje dolazi u 8.55 sati. Time je, navodi se u tužbi, povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine.
Kako je dr. Kaleb mogla dati lijekove koje nije imala?!
Dio tužbe odnosi se i na mišljenje Komisije što je dr. Kaleb trebala poduzeti. Ona, međutim, nije imala navedene antibiotike, niti ih je morala imati, a nije ih imao ni cijeli Dom zdravlja u Metkoviću. Ti lijekovi se mogu nalaziti i dati samo u bolničkim uvjetima, tj. stacionarnim ustanovama, a što Dom zdravlja u Metkoviću nije. Komisija nije ispitala uvjete u kojima radi dr. Kaleb. Da jesu vidjeli bi da u ordinaciji nema krevet na kotače na kojem bi se pacijent prevezao do vozila ili helikoptera Hitne pomoći. Čak i da je imala takav krevet, ne bi mogli prijeći preko stepenica, nego bi dijete trebalo nositi do auta Hitne pomoći. Komisija nije zaključila da je odluka dr. Kaleb da dijete odvede u 30 sekundi udaljenu ordinaciju Hitne pomoći bila dobra odluka, nego smatraju da je pogriješila jer djetetu nije dala ono što nije imala za dati. Komisija nije utvrdila, niti ocijenila što bi se doista dogodilo da je dr. Kaleb započela sve što je naloženo u neadekvatnoj ordinaciji i bez opreme. I tu je učinjena bitna povreda postupka jer se stručno mišljenje Komisije ne može ispitati, budući da Komisija nije ispitivala, a ipak je donijela stručno mišljenje. Nije uzeta u obzir ni činjenica da je dr. Kaleb ostala uz pacijenta sve dok se nije uvjerila da je odgovarajuće zbrinut i dok joj liječnica Hitne pomoći nije rekla da može ići. Tu izjavu je Komisija u potpunosti ignorirala, navodi se u tužbi.
Proceduralni propust pronađen je i u činjenici da ravnatelj Doma zdravlja dr. Mihovil Štimac nije pozvan da bude prisutan nadzoru, odnosno, ispitivanju, a što je suprotno pravilniku o stručnom nadzoru. Navodi se i kako dr. Kaleb nije imala adekvatne uvjete za sudjelovanje u radu Komisije, jer je upitnike i izvješća morala popunjavati dok je u ordinaciji primala pacijente, i to 63 akutno bolesne djece, većina je bila sa simptomima gripe. U takvim okolnostima dr. Kaleb nije imala poštene i pravedne uvjete da sudjeluje u stručnom nadzoru. Nije imala mogućnosti tražiti da se nadzor odgodi i provede u odgovarajućim uvjetima. Dr. Kaleb je tražila ponovni nadzor, međutim, nitko nije reagirao, a protiv stručnog mišljenja Komisije nije predviđen nikakav pravni lijek. Slijedom toga, u nedostatku bilo kakve mogućnosti zaštite svojih prava, tužbom se obratila Upravnom sudu jer smatra da su sadržaj stručnog mišljenja i zaključak Komisije manjkavi, da ne sadrže navode o odlučujućim činjenicama, da joj nije omogućeno sudjelovanje u nadzoru na odgovarajući način te da je samo stručno mišljenje izrađeno protivno pravilniku, a time je protivno i zakonu i Ustavu.