Inicijativa Naš Marjan utihnula je na društvenim mrežama tijekom sanacije, a u posljednje vrijeme upravo se udruge prozivaju za ono što se dogodilo u park šumi. Pitali smo Leopolda Botterija, predstavnika inicijative, o čemu je riječ, zašto se slabo čuje inicijativa koja je građane izvukla na prosvjedne šetnje za Marjan...
- Zašto šutimo? Zato što nas je sram grada u kojem živimo. Sramimo se što gradska vlast nije bila sposobna provesti proces za koji joj je beskrajno jasne smjernice postavilo Povjerenstvo za Marjan. Sramimo se što nismo u potpunosti preuzeli proces i odradili ga do kraja. Sramimo se što živimo u gradu u kojem je stranački interes ispred interesa najznačajnijeg zelenog resursa u gradu. Sramimo se zato što su ljudi kojima smo dali da vode proces sanacije samostalno tumačili zaključke Povjerenstva. Sramimo se što do danas nisu plaćeni troškovi sudjelovanja na Povjerenstvu stručnjacima nakon čega su nam oni okrenuli leđa i proces je krenuo u krivom smjeru. Sramimo se što još uvijek nemamo izvještaj o rezultatima sanacije. Sramimo se što su gradonačelnik i koordinator radova te voditelj Povjerenstva ignorirali naša višekratna upozorenja kako se sanacija ne provodi u potpunosti prema zaključcima Povjerenstva. Sramimo se jer živimo u gradu kojim iz sjene upravlja spodoba koja Ministarstvo kulture naziva Ministarstvom govna. Sramimo se jer živimo s građanima koji će mu baš zato što je zasadio raštiku u secesijskom vrtu ponovno dati glas. Sramimo se i zato što nemamo snage i volje baviti se politikom, a baš zbog toga nemamo niti pravo dalje sudjelovati u ovom procesu. Šutimo zato što nas je sram - srčano nam je opisao Botteri.