PLOČE NE PAMTE OVAKVU TRAGEDIJU 'Koliko svirep moraš biti da pričekaš kako bi ubio dijete na putu do škole?!'

Fotogalerija (12)

Jecaj i lumini ispred zgrade na adresi Trg bana Josipa Jelačića ispred koje je okončan život tinejdžera, učenika 2. razreda Srednje škole fra Andrije Kačić Miošića tužna su slika iz Ploča. Za ubojstvo nesretnog dječaka, kojega je, prema izjavama svjedoka, s leđa hladnokrvno osumnjičen je i priveden Milenko R. Potom je ubio svoga brata, Mitra na deponiju željeza.

Dječak je, prepričali su nam potreseni svjedoci, krenuo u školu. Kraj crkve su djeca kratili put. Samo 15-ak minuta ga je djelilo od prvog školskog zvona. Umjesto školskog, kaže nam Mira Parmać, plače crkveno.

- Krasni su roditelji, krasna obitelj, znam ih s 'devetnica'. I ubojicu, nažalost znam. Bio je bolestan, s njim je bilo problema. Dječka ga se bojao. Brat kojega je ubio, Mitar, Bog mu da duši pokoj, bio je oličenje dobrote i vrijednosti - govori dok joj se vrte slike nesretnog dječaka na podu.

Prema pričama koje se čuju u Pločama, imovinski odnosi su razlog pomahnitalog čina.

Do prije otprilike dvije godine, pričaju nam susjedi, i nesretna obitelj ubijenog maloljetnika je živjela u blizini ubojice. Preselili su se potom bliže centru. Ubojica je ostao u blizini Vatrogasnog doma u svojevrsnoj baraci. Živio je od socijalne pomoći i primanja kao branitelj. Brat mu, kako kažu, dobri duh Ploča i 'kralj željeza', proveo je također godine na bojištu, u 4. brigadi, a živio je ispod brata, u stambenoj zgradi.

Nisu, kaže nam, zasnovali svoju obitelj, a brat i sestra su im preselili u Crnu Goru.

- Mitar je bio vrijedan čovjek, skupljao je otpad i pošteno nakon što je završio rat zarađivao za život - govori nam Teo.

Sporili su se oko imanja, a tvrde nam mještani, otac dječaka je dao ruku pomoći ubijenom Mitru oko prava na zemljište.

- Koliko svirep moraš biti da ubiješ dijete zbog osvete?! Godinama su se borili da ga dobiju, bio im je sve....Kažu i da je tražio i oca djeteta da ga ubije, ne znam - prepričava.

Ravnateljica srednje škole je bila vidno potresena.

- Tužni smo do bola. Nezapamćena tragedija. Što reći o našem učeniku, nemam riječi o dobroti njegovoj... Djeca su pogođena i uznemirena. Osigurali smo im podršku jutros, prekinuli nastavu i odlučili da se neće ni u popodnevnim satima održati - na rubu suza nam je pričala ravnateljica.

Nisu, rekla nam je još, prvotno ništa znali o kome se radi, policija ih je obavijestila da se zaključaju, a potom, kada su uhvatili osumnjičenog, nazvala ih je da su sigurni.

Uz zgradu gdje je nasilno završen život u cvijetu mladosti vatrogasci peru posljednje krvave tragove zatekli smo i stanara Gojka.

- Moja kćer i unuk su ga vidjeli ubijenog. Jaketa, očale... - priča.

Rekao nam je da je s unukom išao prošetati, da ga makne od surovih slika.

Gradonačelnik Ploča Mišo Krstičević najavio je proglašenje Dana žalosti zbog tragediji.

Postavio je i pitanje je li se zločin i zavijanje obitelji u crno moglo spriječiti da se povelo više računa o ubojici, s obzirom na njegove incidente.