Optužno vijeće splitskog Županijskog suda potvrdilo je optužnicu protiv bivših splitskih gradonačelnika Ive Baldasara i Miroslava Buličića. Optuženi su i bivši šef splitske komunale Špiro Cokarić, koji je u međuvremenu umirovljen, te dvoje zaposlenika gradske uprave, voditelj Odsjeka za komunalne poslove Damir Babić i voditeljica Pododsjeka za javne površine i predsjednica Komisije za utvrđivanje uvjeta za postavljanje štekata Natali Ribičić, direktorica tvrtke Mimoza Jasna Parčina, voditelj hotela Luxe Josip Čulić te poduzetnik Stipe Mađor. Baldasara, Cokarića, Babića i Ribičić terete za produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, Buličića, Parčinu, Čulića i Mađora za poticanje.
Baldasara, Cokarića i Babića USKOK tereti da su na traženje Parčine i Čulića omogućili korištenje većeg broja rezerviranih parkirališnih mjesta bez plaćanja povlaštene mjesečne naknade, odnosno, uz plaćanje manje naknade pa su tako u tri godine trgovačkom društvu Mimoza, u čijem se vlasništvu nalazi hotel Lux, na štetu Grada Splita pribavili korist od 463.700 kuna.
Baldasara terete da je na traženje Stipe Mađora na duži vremenski rok prepustio njegovoj tvrtki Valleus, inače, plodouživatelju Turističke palače, zakup javne površine oko objekta po povlaštenoj cijeni i s mogućnošću ugovaranja i naplate podzakupnine javne površine od korisnika poslovnih prostora te zgrade. Tvrtki Mađor Company omogućeno je postavljanje šanka bez plaćanje naknade.
Znajući da njegov prijedlog proračuna 28. ožujka 2017. neće biti prihvaćen na sjednici Gradskog vijeća, zbog čega će biti razriješen dužnosti gradonačelnika, Baldasar je prije razrješenja naložio Cokariću i Ribičić da protivno odluci Gradskog vijeća o davanju u zakup javnih površina i bez mišljenja Komisije za postavljanje štekata sačine tekst ugovora kojim Grad Split na tri godine daje Valleusu u zakup javnu površinu oko Turističke palače s pravom prvenstva produljenja ugovora i davanja u podzakup uz popust od 20 posto za jednokratnu uplatu zakupnine, kao i da dopušta postavljanje šanka tvrtki Mađor Company s kojom će Valleus zaključiti ugovor o zakupu poslovnih prostora na 25 godina, koliko traje plodouživanje Valleusa na Turističkoj palači, navodi se u optužnici.
Postupajući po nalogu Baldasara, Cokarić i Ribičić sačinili su tekst ugovora unatoč tome što su znali da Valleus i Mađor Company ne ispunjavaju minimalne tehničke uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i da im se ne može odobriti zakup javne površine. Usto, Komisija za postavljanje štekata nije dala potrebno mišljenje, dok je Valleus imao dugovanje prema Gradu Splitu od 14.675 kuna, tvrdi USKOK.
Baldasar je 27. ožujka, dan prije no što je sa sjednice Gradskog vijeća povučen njegov prijedlog proračuna, zaključio ugovore s Valleusom kojim je na tri godine dao u zakup 13,88 kvadrata javne gradske površine za potrebe agencijske djelatnosti Mađor Company te na isto vremensko razdoblje predao u zakup 342,38 kvadrata javnog gradskog zemljišta oko Turističke palače s pravom ugovaranja podzakupa i s popustom od 20 posto za jednokratnu uplatu zakupnine, znajući da time odobrava Mađor Company postavljanje šanka bez naknade. Tako je Mađorovim tvrtkama omogućeno stjecanje nepripadne imovinske koristi od 63 tisuća kuna godišnje, što je razlika između popusta za jednokratno plaćanje i punog iznosa zakupnine, te još 60 tisuća kuna godišnje u vidu nenaplaćene naknade za postavljeni šank.
Bivšeg splitskog gradonačelnika Miroslava Buličića terete da je od Babića tražio da Cestar pred njegovu kuću na Duilovu postavi prometno ogledalo te asfaltira i iscrta parkiralište, što je gradsku blagajnu koštalo nešto više od 30 tisuća kuna.
Nitko od optuženika ne smatra da je kriv. Obrana je predložila obustavu kaznenog postupka, no optužno vijeće potvrdilo je optužnicu uz obrazloženje da se navodi obrane odnose na ocjenu prikupljenih dokaza, a vijeće u ovom trenutku nije ovlašteno cijeniti da li činjenice i okolnosti na kojima se temelji optužnica pružaju pouzdan dokaz kako su okrivljenici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret. Optužno vijeće drži da iz dokaza proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti iz kojeg proizlazi osnovana sumnja da bi okrivljenici počinili navedena kaznena djela. Nije uočeno takvo proturječje između dokaza da bi na raspravi bilo nemoguće izricanje osuđujuće presude pa nije bilo mjesta obustavi postupka, zaključeno je.