Dobrovoljno vatrogasno društvo Pakoštane-Vrgada-Vrana nastalo je 2001. godine. Imaju 113 članova, od kojih 49 operativnih. U društvu imaju i četiri članice, od kojih tri operativne.
- U voznom parku imamo jednu autocisternu, dva manja šumska vozila, dva veća šumska vozila, zapovjedno pick-up vozilo te kombi za prijevoz putnika. Vozila su stara, ali nas jako dobro služe. Ipak su to sve vojna vozila koja su napravljena da odrade rat, a ne požar koji traje 2-3 dana - kaže nam zapovjednik Lovre Barešić.
Tijekom sezone imaju devet zaposlenih članova. Osam ih radi sezonski u Pakoštanima, a po dvoje u smjeni, uz dežurstvo 0-24, od 1. lipnja do 1. listopada. Na otoku Vrgadi imaju jednog sezonskog vatrogasca.
- Moram naglasiti i to da su svi naši članovi tu dobrovoljno, bez ikakve naknade, jer naš DVD od osnutka nije nijednom članu isplatio nikakvu naknadu, osim sezonskim vatrogascima koji rade od 1. lipnja do 1. listopada - dodaje Barešić.
Tijekom cijele godine uvelike pomažu i lokalnoj samoupravi.
- DVD izlazi na sve intervencije na koje nas pozovu, iako imamo zaposlene ljude samo tijekom ljetne požarne sezone. Prošle godine smo naš DVD digli na malo bolji nivo i to zahvaljujući našim članovima koji su dali od sebe da izradimo prostorije i novu garažu za vatrogasna vozila koju smo napravili sami, od temelja do krova. DVD je sam sve isfinancirao, a isto tako bilo bi sve nemoguće da nam nisu uvelike pomogli naša lokalna samouprava, sponzori iz Pakoštana, Vrane i Vrgade, privatnici, firme i mali obrti koji su svojim donacijama 'uskočili' da ovo sve skupa bude jedno dobro društvo. Vjerujemo da su prepoznali naš rad i trud i na tome im se zahvaljujem u ime cijelog DVD-a - poručuje zapovjednik.
Godišnje imaju od 80 do 100 intervencija, tehničkih i požara otvorenih prostora.
- Najviše se susrećemo sa šumskim požarima za koje smo jako dobro opremljeni jer imamo četiri šumska vozila, dva mala i dva velika te cisternu s 10.000 litara vode. Po nalogu županijskog zapovjednika idemo jako puno i u ispomoć u druga mjesta po cijeloj županiji. S predstavnicima vatrogasne zajednice smo u jako dobrim odnosima, dosta nam pomažu. Također nam je u najavi malo modernije i novije tehničko navalno vozilo koje će biti od velike pomoći za nas DVD - priča nam Barešić.
Najstrašnije intervencije su im prometne nesreće, iako im najčešće nisu u opisu posla, nego budu ispomoć JVP-u Biograd na Moru.
- Tu se zna svašta vidjeti i doživjeti. Najzahtjevnije intervencije su nam, kao i svima drugima, one u kojima su u opasnosti ljudi i njihova imovina. Prije par godina na Vrgadi smo imali takvu intervenciju, požar kuće sa smrtnim ishodom. To su najgore intervencije - kaže zapovjednik.
Jedna od najsmješnijih intervencija koju su doživjeli je izvlačenje koze iz bunara u Vrani.
- Ovaj DVD je specifičan po tome što kad se sprema večera i fešta, teško je skupiti ljude da dođu, ali ako se pošalje u grupu da je neka intervencija i da su potrebni - dođe toliko članova da ne znaš gdje bi s njima. Mi kao mjesto smo specifični po složnosti među ljudima. Primjerice, kad su bili potresi u Petrinji, sami smo se organizirali i pošli gore osobnim vozilima, kamionima i ostalom tehnikom i to ni više ni manje nego 80 ljudi. Većina su bili naši članovi, a bilo je i dosta mještana spremnih za pomoć i na tome im zahvaljujem! - navodi Barešić.
Otkrio nam je i što se najviše prepričava u slobodno vrijeme.
- Govorimo često o šumskim požarima i zovemo ih 'dobrim intervencijama' jer su prepune adrenalina, velikog straha i neizvjesnosti. U takvim intervencijama nikad ne znaš što te čeka ni što možeš vidjeti i doživjeti. Većinom tu budemo kao ispomoć, gasili smo tako i požar u Vodicama. Išli smo autocisternom i većim šumskim vozilom sa šest članova. Mogu reći da smo doživjeli jedno jako dobro iskustvo i nešto što se ne događa često. Na intervenciji smo bili 22 sata bez zamjene. Sigurno se pitate zašto toliko dugo, a odgovor je da nitko nije želio zamjenu! Najgore je bilo kad smo se vratili s te intervencije u svoje prostorije i tamo nas dočekali ostali članovi koji nisu išli na požar, svi ljuti što nisu bili s nama. Kad je takav požar, idu svi operativni članovi, ali po nalogu županijskog zapovjednika rečeno nam je da se krenemo samo s dva vozila i šest članova - objašnjava nam.
Pitali smo zapovjednika i što ih najviše motivira.
- Nesebična pomoć drugima i neizvjesnost! Mogu biti i neke smiješne intervencije, a može biti i opasno po vlastiti život - jasan je zapovjednik.
Kratko smo se dotakli i problema s kojima se svakodnevno susreću.
- Problemi su isti kao i u drugim sredinama: nedostatak kvalitetnoga kadra, stalno zaposlenih, starija oprema i vozila, nedovoljna svijest građana o važnosti vatrogastva i, dakako, manjak dostatnih financijskih sredstava - kaže Barešić.
Za kraj je uputio nekoliko zahvala zaslužnim pojedincima i organizacijama:
- Ovim putem želimo zahvaliti Vatrogasnoj zajednici Zadarske županije na čelu s predsjednikom Željkom Šošom i županijskim vatrogasnim zapovjednikom Matejem Rudićem, kao i pokrajini Tirol Republike Austrije s predstavnikom Peterom Logarom na doniranim vatrogasnim vozilima i opremi, kao i našem načelniku Pakoštana Milivoju Kurtovu koji prepoznaje naš rad i trud!