Na splitskoj Rivi, pod toplim jesenskim suncem, barba Stjepan Vrca, sinjski alkar i zaljubljenik u more, strpljivo prebire po tunji. Ribe, kaže, grizu kao lude – gotovo svako treće bacanje donosi cipla.
'Tridesetak deka imaju, ali zna biti i do kila, pa i preko', govori kroz smijeh, ne skidajući pogled s površine mora. U ulovu se, osim cipala, nađe i pokoja komarča, a ponekad i škarpun, posebno na području Ovčica.
Na pitanje o ješki, barba Stjepan otkriva svoj recept: 'Kruh i parmezan, pa i malo paštele. Kad ubaciš koji crvić, riba poludi, puca tunja.'
Ciple, objašnjava, ne idu samo u tavu – već i njegovim ljubimicama. 'Imam Beu i Bebu, dva psa. Skuham ribu na lešo, odvojim kosti i da vidiš koliko one pojedu', priča uz osmijeh.
U moru, kaže, zna se pojaviti i strelka – invazivna vrsta koja ribarima zadaje glavobolje. 'Ona pregrize tunju, ali ako staviš čeličnu žicu, neće zagrizti. Prepozna čelik ispod vode', objašnjava.
Dok sunce lagano pada nad Splitom, barba Stjepan mirno nastavlja ribanje. 'Lijep je dan danas, krasan', zaključuje, dok more tiho šumi, a cipli i dalje grizu.